Alt koji se pamti

Svi koji su imali prilike čuti alt Jelene Šengulje (52) iz Preloga teško će ga zaboraviti. Njezin glas pretače se direktno u srca, a interpretacija međimurskih popevki mnoge vraća u vlastita djetinjstva i dira im najtoplije, stare uspomene. Ipak, Jelena nije pjevati počela jučer niti je jučer zavoljela međimursku pjesmu, a njezin je nesvakidašnji glas dug niz godina ostao u sjeni znatno lošijih ili osrednjih interpretatora:
- Bila sam članica preloške Seljačke sloge od 1983. do 1990. godine, gdje sam upoznala i supruga Stjepana. I danas živim s pjesmom. Članica sam crkvenog zbora Župe sv. Jakoba koji vodi Jasminka Pervan koja mi je i sama u nekoliko navrata rekla da imam izuzetan glas. Kad zbog posla u kući ne stignem na probe zbora, naš orguljaš mi zna reći “Jelena, vaš glas fali u zboru” - priča Jelena, inače rođena Cirkovljančanka. Rad u Slozi Jeleni je, osim pjesme i plesa, ostavio i ljubav prema narodnoj nošnji. Naučila nas je da tibet tirkizne boje u ovom kraju Međimurja zovu “zrakov tibet”, a svijetlo i tamnosmeđi tibet “pivinski”, odnosno “kavenski”.
JAL
Rado se odaziva na lokalne manifestacije, a interpretacije izvornih napjeva koje izvodi nikada nisu isključivo “priločke”:
- To mi pojedinci i zamjeraju. Kažu - ova ili ona pjesma u Priloku se pjeva drugačije, no ja sam Međimurka. Nisam samo Cirkovljančanka i samo Priločanka i rado pjevam sve međimurske pjesme, bez obzira u kojem su kraju nastale i kako se gdje pjevaju. Svjesna sam svog glasa jer sam potvrdu dobila još u djetinjstvu. Kad sam bila djevojčica, zvali su me na čehare ili kad se trebila kuruza samo da im pjevam. Govorili su “Jelena, ne moraš nikaj delati, samo popevaj”. Kasnije, u odrasloj dobi poslali su me na audiciju za Lado. Pjevala sam pred njihovim stručnjacima koji su mi tada rekli da imam izvrstan II. alt, međutim, u tom su trenutku trebali soprane i mezzosoprane. Naci Kolarek, koji je dugo vremena bio na čelu Seljačke sloge, jednom mi je ispričao kako su neki ljudi došli pitati za mene jer su željeli snimiti pjesmu Mura, Mura. Snimanje se trebalo obaviti na samoj obali te rijeke. To je bilo prije desetak, možda i više godina, no meni to tada nitko iz Sloge nije rekao. To je taj naš jal kojega se ne možemo riješiti - otvoreno govori Jelena.
Želja joj je snimiti nešto od svojih interpretacija:
- Svatko tko voli međimursku pjesmu doživljava je na svoj način i na vlastiti je način interpretira, ako se time bavi. Želja mi je snimiti nosač zvuka, ali ne i graditi nekakvu karijeru na tome. Jednostavno bih htjela da jednom i moj glas, moja interpretacija ostanu zapisani. Svatko se kinči na svoj način i ja nemam ništa protiv.
Dobro je da ima što više izvođača međimurske pjesme jer tek tada ljudi mogu izabrati i vidjeti tko je bolji i na taj način će naša popevka živjeti dalje - kaže Jelena čudesnog glasa.
U ranom djetinjstvu međimursku je pjesmu slušala od svoje majke Katarine, a kasnije je sama krenula njezinim tragom. Danas joj popevka glatko izvire iz glasnica, poput vrela kristalne vode.
Željka Drljić
Snimio D. Lesar