ANDREA FUČEC IZ SAVSKE VESI, PRVA STOLARICA U MEĐIMURJU

Iako je otac stolar, odluka o stolarskoj školi bila je moja

Minulih je dana Hrvatska obrtnička komora Čakovec potpisala ugovore o stipendiranju sa srednjoškolcima koji pohađaju nastavne programe deficitarnih zanimanja. Među potpisnicima ugovora kojim jamči da će svoje školske obveze uredno obavljati je i polaznica Graditeljske škole Andrea Fučec iz Savske Vesi.
Među tridesetak stipendista Obrtničke komore, ona je posebno primijećena zbog toga što je prva mlada dama koja se obrazuje za stolara i ujedno prva ženska osoba u Međimurju koja će se u budućnosti posvetiti ovom zanatu. Šesnaestogodišnja djevojka polazi 2.G razred u kojem je dvanaest stolara i trinaest budućih soboslikara, a vodi ih razrednik Milan Čatlaić.
Kako im se nastavni program sastoji od kombinacije - tjedan nastave, tjedan prakse, s Andreom smo razgovarali upravo u vrijeme kad je obavljala praksu. Ni manje, ni više, nego kod oca Stjepana koji u Savskoj Vesi još od 1992. godine ima stolarski obrt.
Dojam koji je bio neizbježan jest da se za stolaricu odlučila poći zbog toga što se i otac time bavi.
- Ne, nije to zbog tate. On uopće nije utjecao na moj izbor škole, sve je to moja želja. Odmalena sam u tatinoj radionici provodila sate i sate igrajući se - priča Andrea prepoznavši čuđenje kad je igra u stolarskoj radnji u pitanju.
Zato je dodala:
- Igrala sam se lijepeći letvice, zabijajući čavle, premećući komade drva s jedne na drugu hrpu. To je zapravo prilično zabavno - kaže uz osmijeh naša mlada sugovornica.
Na pitanje o ambicijama nakon škole odgovor je brz i jasan.
- Nakon trećeg razreda, svakako želim završiti četvrti stupanj jer želim sebi ostaviti prostor i mogućnost da se i kasnije dodatno obrazujem. Sigurno je da ću ostati raditi doma, kod tate, ali voljela bih imati i neke svoje opcije na raspolaganju.
Kako se snalazite u radionici sada, kad uistinu obavljate praksu?
- Dobro, brzo učim. Danas strojevi i alati uvelike olakšavaju posao, pa pretpostavka fizičke snage možda nije toliko u prvom planu kao što je to bilo nekada. Mi u radionici radimo sve, od kuhinja, ormara i polica, do stepenica, radnih stolova, spavaćih soba, dnevnih boravaka. I sve me to jednako zanima. Trenutno na praksi učim korištenje strojeva na kojima se obrađuje drvo. Imam dobre učitelje. Uz oca Stjepana, tu je i njegova desna ruka Danijel Kraljić koji mi najviše pokažu.
Učenje s veseljem
Andrea ima i dvije sestre. Aniti je 21 godina i pohađa ekonomski fakultet, a dvanaestogodišnja Josipa ide u šesti razred Osnovne škole Strahoninec. O svima njima u obiteljskoj kući brine majka Blaženka koja kao domaćica zapravo raspolaže prekratkim danom, ali, onako ženski, ipak sve stigne i uvijek je na dispoziciji svima - od kćerki do logističke podrške u stolarskoj radnji.
Na naše pitanje Andrei kako se prema njoj ponašaju kolege u razredu, odgovor je očekivan.
- Dečki su mi super. Jedina sam cura u razredu, pa paze na mene neprekidno. Mogu vam reći da nama djevojkama to godi, no najviše me raduje što sam dobro prihvaćena i što smo prave kolege.
Jedan od njih je s Vama ovdje na praksi.
- Da, Nino Hanžeković je moj školski kolega i mislim da će uz mog oca i dvojicu radnika dobro naučiti sve što mora znati o ovom poslu.
Vi ste prva stolarica u Međimurju.
- Jesam, to je mnogima zanimljivo (osmijeh). Zanima me stolarstvo i želim se njime baviti. Sve učim s velikim veseljem. U školi volim crtanje i super mi ide, a u radnji sve što mi daju raditi.
Na čemu trenutno radite u radnji?
- Mene poučavaju radu na rezaču, a inače u poslu trenutno izrađujemo klupe za Crkvu Marije Pomoćnice ovdje u Savskoj Vesi. Za taj smo objekat radili vrata i praktično sve što je od drva.
A. Ličanin