Anja Kolarić - prvakinja Međimurja u oranju

Na VI. županijskom natjecanju orača Međimurske županije održanom 31. srpnja rezultatski uvjerljivo u kategriji orača plugom ravnjakom pobijedila je osamnaestogodišnja Anja Kolarić iz Savske Vesi.
Djevojka koja je lanjske godine debitirala na istovjetnom natjecanju, a već ove godine u leđa su joj gledali i orači sa stažem na njivi dužim od Anjine životne dobi, stekla je pravo nastupa na državnom prvenstvu. No, Anja nije s neba pala u tu natjecateljsku brazdu.
Njena obitelj – otac Josip, majka Jasenka te braća Tomislav i Nikola - živi od ratarenja na oko 230 hektara razasutih u stotinama parcela. U tom okruženju od malih nogu treba naučiti kako što brže, što efikasnije i što bolje raditi sa strojem na njivi da bi se sve stiglo napraviti.
U ŠKOLU S NJIVE
I školu je Anja odabrala prema obiteljskom okruženju - polaznica je završnog razreda Gospodarske škole u Čakovcu, smjera poljoprivredni tehničar, i ima jasno zacrtan plan što poslije te škole:
- Za razliku od puno ljudi, mislim da ima budućnosti u poljoprivredi. Tako sam i odabrala školu. Poljoprivreda mi je pod kožom, od malih sam nogu na njivi, s roditeljima i braćom, to mi je moje prirodno okruženje.
ZNATI VIŠE ZA VIŠE REDA
● Kako ide ta škola, kakva je priprema za buduće zanimanje?
- Vrlo dobra sam učenica, ali – iz svih stručnih predmeta imam odličan! Ratarstvo, mehanizaciju, zaštitu bilja... Planiram i nastavak školovanja na Visokom poljoprivrednom učilištu u Križevcima jer ni moja braća ni ja, zahvaljujući našim roditeljima, ne moramo početi od nule... Stvoreni su nam uvjeti za početak, postoje iskustva i znanje na koje se možemo oslanjati, ali i steći nova stručna znanja... Mislim da poljoprivreda budućnosti neće biti bitno drugačija nego je sada, ali se u proizvodnji mora imati više reda i raditi s više stručnih znanja...
PODUDARNOST U LJUBAVI
● To su lijepi planovi, ali u životu se može pojaviti kakav zgodan mladić, planuti iskra ljubavi, a taj ljepotan koji ti može zarobiti srce možda neće biti zainteresiran za ove tvoje poljoprivredne avature?
- Ma kakvi, to se ne može dogoditi. Kako bih se mogla zaljubiti u nekoga tko nema iste sklonosti kao i ja!? Mora voljeti sve što i ja volim – polje, posao kojim se bavimo, konje, a i imati puno volje za rad, kao i ja. I raditi sa mnom sve što i ja radim!
KONJI I FACEBOOK
● Što radiš izvan vremena koje provodiš u školi, nije sve samo rad u polju?
- Radim sve što doma treba, uživam u radu sa strojevima - od temeljne obrade tla nadalje, nemam treme ni straha dok je Niko iza mene... Imamo konje i slobodno vrijeme koristimo u jahanju, onda sam dosta na internetu, na Facebooku...
● Djevojke tvoje dobi ginu za glamurom, modom, tzv. eventima, upravo studiraju red carpete i exkluzive, u krug tvojih želja ne ulazi ta tematika?
- Ma, to su sve gluposti, ništa i nula... Moja je želja vrlo jednostavna – završtiti školovanje, imati ugodan dom u kojem je sve u redu, uživati u radu na zemlji i biti sam svoj gazda.
RASLA BRAĆI NA RAMENIMA
● Kako se dogodila odluka da sjedneš na traktor s natjecateljskim plugom?
- Moja su se braća natjecala, a kako sam od najranije dobi njima stalno za petama, stalno su me nosili i vodili sa sobom, mazili. Izrasla sam zapravo na ramenima svoje braće, mislila sam: pa zašto ne bih i ja probala? Kako su me Tomislav i Nikola podržavali u svemu, tako su me podržali i u tome, a Niko je preuzeo ulogu učitelja, mentora i trenera... I sad me – u pripremama za državno natjecanje – Niko baš kinji. Sve moram napraviti besprijekorno. Uostalom, u našoj su kući pobjednički pehari, ne mogu osramotiti obitelj!
NAJBOLJE ŠTO SE MOŽE
● Već si postigla što mnoge tvoje vršnjakinje nisu u mnogo jednostavnijim stvarima, pa na državnom prvenstvu kako bude, bude...
- Neee! Mora biti najbolje što mogu postići. Prvo, sigurno ću biti najmlađa na njivi, drugo – ne znam iz koje još županije dolazi žena na natjecanje, a treće – koliko čujem, sad svi natjecatelji koji su se plasirali na državno natjecanje brinu samo da ne budu lošiji od mene! Da ih ne bude sram što je od njih bila bolja nekakva curica iz Međimurja! Meni je važno da baš ne budem zadnja, da ostvarim nekakav plasman... A može se dogoditi svašta. Ako mi izvuku baš dobar komad njive, mogla bih proći dobro. Ako mi se dogodi da zakačim nekakav podzemni panj kako se Nikoli dogodilo na državnom natjecanju... Ma, važno je da to mene i sve nas veseli.
● Što na tvoj sport kažu prijateljice, prijatelji? Kako doživljavaju tu tvoju strast za traktorima dok drugi maštaju o kabrioletićima ili skuterima?
- Imam veliko društvo, a u tom društvu nekoliko baš iskrenih, pravih prijateljica i prijatelja. Oni su moja podrška i prvi su se izborili za mjesto u autobusu kojim navijači s nama idu na državno prvenstvo. Koliko čujem – ići će se i autima... Idem, pa kako bude, nemam tremu.
Marijan Belčić