BESPARICA I ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA: Novac ili toljage!

Skloništem za zbrinjavanje životinja Udruge za zaštitu životinja “Prijatelji” u Čakovcu tijekom desetak je godina prošlo tisuće napuštenih životinja. Samo u protekle dvije godine primljeno je 600 napuštenih životinja, a isto toliko ih je udomljeno na raznim adresama. Ove godine već je primljeno četrdesetak pasa, uz manji “zastoj” jer je u tijeku potpisivanje ugovora s jednicama lokalne samouprave, a do sada su ugovore potpisali Grad Čakovec i općine Donja Dubrava, Orehovica i Vratišinec.
Ostali kalkuliraju, što je i razumljivo jer se radi o enormnim troškovima koji su zakonom nametnuti općinama i gradovima. Naime, 60-dnevni smještaj psa u sklonište iznosi oko 780 kuna, što po zakonu moraju plaćati općine i gradovi s čijeg je područja životinja zbrinuta (cijepljenje i čipiranje po psu iznosi nešto više od 180 kuna, zatim tome treba pribrojitti troškove po danu od cca 6 kuna po životinji, troškove kastracije...). Prema pravilniku, po prijavi, na teren izlaze službe za hvatanje i životinju stavljaju u karantenu na deset dana, nakon čega se životinja cijepi i čipira te smješta u sklonište na šezdeset dana. Za to se vrijeme obavlja i kastracija.Trenutno se u skloništu nalazi između 200 i 230 pasa. Za primjer, gravitacijsko područje Maribora, s oko 200 tisuća stanovnika, potrebe za smještaj životinja zadovoljava u skloništu od pedeset mjesta. Donacijama i vlastitim radom, Udruga je u sklonište uložila 60-ak tisuća eura protekle godine, a istovremeno im je trebalo dodatnih 600 tisuća kuna za normalno funkcioniranje skloništa, što uključuje hranu i troškove za dva zaposlena...
Aleksandra Hampamer iz Udruge “Prijatelji” spomenula je na protekloj sjednici Kolegija načelnika i gradonačelnika da je samo za cijepljenje, čipiranje i kastraciju prošle godine potrošeno 259 tisuća kuna. Životinje se više ne smiju eutanazirati prije šezdesetog dana, a i onda samo ako je napravljeno apsolutno sve na pokušaju njihova zbrinjavanja. Naravno da u skloništu ne prakticiraju eutanaziju. Hampamer je zamolila za pomoć i suradnju za dobrobit životinja, a (grado)načelnci su, s jedne strane svjesni zakonske obveze, a s druge nedostatka novca, različito reagirali.
Više od tisuću pasa lutalica samo u romskim naseljima
Najveći problem, pokazalo se u raspravi, i dalje su psi lutalice iz romskih naselja. Prema procjeni iz same Udruge, ima ih više od tisuću. Da je ta brojka vjerojatno veća - mišljenja je načelnik Općine Nedelišće Mladen Horvat koji procjenjuje da samo u romskom naselju u njegovoj općini ima oko 700 pasa lutalica. Usporedbu sa Slovenijom (Maribor) Horvat je objasnio činjenicom da tamo vlada red, a obveze su prebačene na vlasnike pasa.
- To što se dopušta ljudima da mogu raditi što i kako hoće dovelo je do toga da u Međimurju mora postojati sklonište za 300 pasa, pa i mi moramo izdvajati više, i to je problem. Ako se ne sredi stanje na terenu, problema će i dalje biti. Zakon propisuje obveze koje koštaju.
Međutim, sve ima svoje granice. Netko mora platiti čipiranje, a platit će visoku kaznu ako mu se nađe da nije cijepio psa. Pitanje je jedino tko će to kod nas provoditi. Naročito u onim općinama koje u svom sastavu imaju romska naselja, pa se tako broj pasa u romskom naselju na području Općine Nedelišće procjenjuje na 700. Mi taj novac nemamo, ne da nećemo, jednostavno ne možemo. Po gruboj računici, to je iznos od 500 tisuća kuna godišnje za pse lutalice.
Dok ne uvedemo red da vlasnici koji žele imati životinje moraju platiti ama baš sve, kao i za svoj auto ako ga žele voziti, do tada će to biti velik problem. Zato smo mi malo stali s potpisivanjem ugovora s Udrugom “Prijatelji” jer bi nas njegovo potpisivanje koštalo više stotina tisuća kuna. Kako ćemo seoske pse u Paragu uloviti, ja to ne znam. Hoće li nam trebati policija, veterinari, specijalci...? No, oni će odvesti tri četvrtine pasa u šumu kad se najavi cijepljenje i opet smo tamo gdje jesmo, referirao se na kolegiju načelnik Općine Nedelišće Horvat.
Načelnik Općine Podturen Josip Lepen predložio je da se krene prema državi sa zahtjevom da se, zbog specifične situacije, pokrivanje troškova zbrinjavanja pasa lutalica zatraži od države.
- Sve općine i gradovi , ali i Županija, trebamo s argumentima prema državi poslati zahtjev za financiranje. Treba objasniti specifičan položaj u kojem se nalazimo – mišljenja je Lepen.
Veterinarska struka također je svjesna problema, posebno u romskim naseljima. Marijan Glavina, viši županijski veterinarski inspektor, ujedno i član Odbora za poljoprivredu Županijske skupštine, u kojem je svojstvu i istupao, rekao je:
- Što se tiče pasa u romskim naseljima, znate svi kakva je tamo situacija. Lako je reći, ali teže napraviti. Moj je prijedlog da se ide korak po korak. Idemo prvo sve pse pocijepiti, čipirati i registrirati. Onda idemo na drugu razinu. Ako se napravi dobar dokument, vjerujem da će to biti isfinancirano od strane države. Pravilnik je u izmjeni, ali vrijeme od šezdeset dana (koliko mora proći od ulaska životinje u azil do eutanazije) teško da će se moći mijenjati.
I ostali sudionici u raspravi zatražili su da se proba “pritisnuti” državu (koja je i donijela zakone) i zatražiti da se državni proračun uključi u ovu problematiku jer novca na lokalnoj razini nema.
“Više ćemo morati izdvajati za pse nego što izdvajamo za djecu”
Zanimljivo je da nitko od čelnih ljudi općina i gradova, javno, za govornicom – valj-da zbog političke korektnosti - nije vukao paralele između troškova zbrinjavanja pasa lutalica i izdvajanja iz proračuna za, recimo, djecu.
Ali u neformalnom razgovoru izjasnili su se kako se radi o neobičnoj situaciji, da će ih zbrinjavanje jednog psa lutalice koštati više nego što izdvajaju za sufinanciranje prijevoza jednog srednjoškolca ili sufinanciranje smještaja jednog djeteta u vrtić. To će u ovako kriznim vremenima teško objasniti svojim građanima, ali zakon je zakon. Problem zaista nije mali, pa je donesena odluka da župan odredi “resornog” pročelnika koji će u suradnji sa strukom, Udrugom “Prijatelji” i jednim od načelnika s romskim naseljem u sastavu općine činiti povjerenstvo koje bi trebalo predložiti konkretne mjere – pazeći pritom na interese svojih proračuna, ali i na interes i dobrobit životinja. Također će se pokušati što vjerodostojnije procijeniti broj pasa po romskim naseljima, kako bi se resornim ministarstvima uputio zahtjev za zajedničko djelovanje (i sufinanciranje).
V.Trstenjak

Kako financirati?
Cijena cjepljenja psa protiv bjesnoće i čipiranja (od 13. lipnja svi psi moraju biti čipirani) je propisana, ali nije propisana cijena kastracije, pri čemu se može postići dogovor s veterinarskim ambulantima. Možda bi bilo dobro pokrenuti inicijativu da se odredbe o cijeni ne odnose na pse smještene u azilu za životinje. Stanovnici nekih općina u RH (na području, recimo, Sisačko–moslavačke županije) oslobođeni su plaćanja cijepljenja, a cijepljenje na njihovom području plaća se iz državnog proračuna. Ako država može platiti tamo, zašto ne bi i ovdje? Zaista se radi o specifičnoj situaciji zbog velikog broja lutalica po romskim naseljima koja su više–manje ravnomjerno raspoređena po cijelom Međimurju. (vt)

Obveze
Prema Zakonu o zaštiti životinja, općine i gradovi dužni su financirati rad skloništa za životinje. Ako se na području općine ili grada nađe nezbrinuta životinja, općina, odnosno grad moraju se pobrinuti da se pas zbrine u sklonište. Ako se zna tko je vlasnik, troškovi terete njega, ali niti vlasnici ne smiju dati pse na usmrćivanje, osim pod određenim, strogim pravilima. (vt)

Zakoni koji se ne sprovode
Glavni problem je novac, a odmah iza toga (ili usporedno s tim) loš zakonodavni okvir. Preuzeti su propisi iz država s potpuno drugačijom situacijom u kojima se propisi jednostavno sprovode. Zakon o zaštiti životinja fokusira se na dobrobit životinja, ali tu je i drugi aspekt - zaštita zdravlja ljudi od zaraznih bolesti. Druge države takve probleme nemaju. Većina država EU godinama provodi sustav oralnog cijepljenja lisica, pa je dobar dio njih slobodan od bjesnoće. Kod nas to nije slučaj, a u Sloveniji, primjerice, u kojoj se također provodi oralno cijepljenje, problema s bjesnoćom ima samo uz granicu s Hrvatskom. (vt)