BLANKA TKALČIĆ, mezzosopranistica iz Čakovca

Čakovečka je publika prije nekoliko dana imala priliku slušati Blanku Tkalčić na dobrotvornom koncertu čiji je program samoinicijativno upotpunila gostovanjem prijatelja i kolega - baritona Vladimira Andrića i Davora Ljubića na klaviru. Mezzosopranistica iz Čakovca živi i radi na relaciji između rodnog grada, Varaždina i Zagreba.
Razgovarale smo o njezinim angažmanima, planovima, slobodnom vremenu, komentirajući ujedno njezinu stalnu nasmiješenost i dobro raspoloženje.
- Ja sam uvijek dobro. Jako volim svoj posao, u njemu uživam i što god me snađe u životu, na sve gledam pozitivno i nastojim izvući nešto lijepo.
Kako živite u Zagrebu?
- Prilično burno živim (osmijeh). Imam uistinu puno prijatelja s kojima se družim, odlazim na koncerte i predstave. U posljednje vrijeme mi veliko zadovoljstvo predstavlja kuhanje, volim eksperimentirati novim receptima iz najrazličitijih kuharica i time uveseljavati svoje prijatelje.
Također se aktivno bavim sportom. Odlazim u teretanu četiri puta tjedno, imam osobnog trenera kojem apsolutno vjerujem i ispunjavam sve zadatke koje od mene traži (osmijeh). Jako volim badmintom i igram ga kad nađem protivnika koji mi se usudi suprotstaviti. Prije dvije godine na turniru u Opatiji čak sam osvojila srebro.
Bavljenje sportom Vam je važno.
- Mislim da je to vrlo važno za svakoga, pogotovo za jednog pjevača. To kažem zato što tijelo mora biti u formi jer pjevanje iziskuje velik fizički napor.
Radite u varaždinskoj Srednjoj glazbenoj školi. Glazbeni ste pedagog.
Europa na dlanu
- Pedagogijom se bavim već osam godina i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo. Lijepo je svoje znanje prenositi na mlađe generacije, osobito kad se to vraća lijepim rezultatima. Imam zaista dobre učenike na koje sam ponosna. Osvajaju nagrade na natjecanjima, neki su već na studiju u Zagrebu i Grazu, pa mi je to dodatna motivacija i podstrek. Moram naglasiti da imam najboljeg ravnatelja na svijetu, Morena Vincekovića koji ima puno razumijevanja za moje angažmane i uvijek mi izlazi ususret.
Recite nam nešto o svojim angažmanima. Surađujete s “Operom BB”, često ste na putu...
- Uz koncerte i predstave, koji su posvuda, najviše surađujem s “Operom BB” iz Zagreba kojoj je osnivač Ronald Braus, stalni dirigent maestro Vladimir Kranjčević, a režiju najčešće potpisuje Dinko Bogdanić. Radimo brojne predstave, sve u, nazvala bih je tako, obiteljskoj atmosferi jer smo i privatno jako dobri prijatelji. Gostujemo na mnogim pozornicama, a izdvojila bih suradnju s kazalištem “Madlenianum” iz Beograda, u vlasništvu Madlene Zepter, s kojima smo već drugu sezonu u kooprodukciji.
Ako se ne varam, to je bila prva poslijeratna kulturna suradnja Hrvatske i Srbije.
- Točno, to je doista bila prva kulturna suradnja dviju zemalja nakon Domovinskog rata. Oni imaju prekrasno kazalište i publika je odlično prihvatila predstave, dobili smo sjajne kritike. Ovo proljeće smo također gostovali s istim predstavama u kazalištima u Požarevcu i Zrenjaninu. Posljednje dvije godine su zaista bile bogate gostovanjima, od Italije, gdje sam pjevala Mozartovu “Krunidbenu misu”, preko Pariza s Mozartovim “Requiemom” i Pariškim komornim orkestrom do “Dana hrvatske kulture” u Moskvi. Mozarta sam pjevala i u Liechtensteinu i u Švicarskoj, na preporuku našeg Čakovčanina Dražena Domjanića koji živi u Liechtensteinu.
Život u autu
Što trenutno radite?
- U pripremi sam jednog vrlo zanimljivog projekta. Radi se o glazbi Zorana Tairovića iz Novog Sada koji je po nacionalnosti Rom, akademski slikar i multimedijalni umjetnik. Zoran piše divnu glazbu, pa se jako veselim što ću sudjelovati u njegovom projektu “Invisible Gipsy”.
Pjevat ću ciganske pjesme s krasnim tekstovima koji opisuju život Roma i njihov prepoznatljiv temperament... koji veoma odgovara mome (osmijeh). Orkestar čine glazbenici iz Beogradske filhamonije.
Pa Vi živite u autu?
- Istina, to i ja često govorim. Da, mnogo putujem, praktično stanujem u autu, ali volim voziti, pa mi sve to ne predstavlja velik problem. Priznajem da ponekad vozim prebrzo, pa me put malo više košta.
Ne pijem sirova jaja
S kim se družite?
- Već sam natuknula da imam puno prijatelja, a sad bih dodala da pripadaju različitim miljeima. Najčešće i najviše se družim s ljudima iz moje branše, s njima ionako provodim najviše vremena, pa je to nekako i priroda stvari. Najviše sam s Dinkom Bogdanićem, Vesnom Ramljak, Milom Elegović, Ronaldom Brausom.
Kako čuvate glas?
- Ne pijem sirova jaja (osmijeh). Nastojim se dobro naspavati, to je za pjevača vrlo važno. Po potrebi, stavljam flaster na usta (osmijeh).
Godinama ste pjevali u Zboru Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu.
- Uz Zbor me vežu divne uspomene i prijateljstva. Već dugo ne pjevam s njima jer je to naprosto neizvedivo, ali pratim njihov rad, krasne rezultate i s velikim se veseljem odazovem svakom njihovom pozivu na suradnju.
Hoćete li biti angažirani za Božić?
- U varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu pjevala sam u petak, 17. prosinca pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka i orkestra Hrvatske vojske. Nastupile su i moja kolegica i prijateljica Valentina Fijačko te sestre Ivana i Marija Husar . Radujem se svakom projektu varaždinskog Kazališta i svakako tu želim reći da je intendantica Jasna Jakovljević prava osoba na pravom mjestu jer se svim srcem trudi da Varaždin dobije “operu”, što svakako i zaslužuje.
Čakovec
Koliko ste često doma, u Čakovcu?
- Brojnim obavezama usprkos, nastojim u Čakovcu biti što češće jer me uz njega vežu obitelji i dragi ljudi. Volim doći k mami, prijateljima, iskoristiti slobodno vrijeme najbolje što mogu. Međutim, moram priznati da ima razdoblja u kojima sam vrlo malo ovdje i onda mi sve to nedostaje.
Što biste rekli na nastupe pred domaćom publikom?
- Jako ih volim. Domaća je publika uvijek divna, pa se veselim svakoj prilici koja mi omogućuje pjevanje u rodnom gradu.
Aleksandra Ličanin