Blizanke Vresk ostale djeca u duši

Čakovčanke Helena i Verica Vresk po mnogo čemu su osebujne. Iako ih je život odveo različitim putevima, rođene blizanke, u nešto starijoj životnoj dobi ponovo su se spojile, ovaj put putem hobija. Verica, koja danas radi u informatičkoj struci, zarazila se dijelom posla odgojiteljice Helene. Naime, Helena je u okviru svog posla učila djecu kreativnom izražavanju pomoću svih dostupnih likovnih materijala.
- Kao odgojitelj, isprobala sam sve žive materijale i tehnike - iz prirode, papir, glimu, glinamol, plastelin, fimi-masu, tkaninu te došla do slanog tijesta. Neko sam vrijeme čak i u čakovečkoj Knjižnici držala radionice za djecu i učila ih izrađivati figurice. S vremenom mi se taj materijal sve više dopao i naprosto sam zagrizla za njega, prisjeća se početaka gospođa Helena.
S druge strane, gospođa Verica iz potpuno je drugačije sfere. Stres, zbrka, gužva i galama na poslu naprosto su tražili protutežu - mir i samoću.
- Kako sam od malih nogu uvijek voljela nešto raditi s rukama, jednostavno sam se pridružila sestri u izradi figurica. U početku je to bilo po principu pokušaja i pogrešaka, ali kako sam upoznavala materijal i spoznavala njegove mogućnosti, postajalo je sve bolje.
Tako su s vremenom Veričine ruke stvarale sve ljepše i unikatnije lutkice, pune boja, detalja koje je pronalazila u kući. Običnim temperama bojala je slano tijesto i udahnjivala živost svojim figuricama.
Obične namirnice iz kuhinje poput papra ili klinčića također su dobro poslužile za kojekakve dodatke poput očiju, gumba ili ukrasa. Mir i strpljenje, nakon 4-5 dana urodili bi novom lutkicom u sve većoj kolekciji koju vrlo rado dijeli unucima, rodbini i prijateljima, a nađe se nešto i za prodaju.
- Kad krenem u izradu, nikad ne znam što će na kraju ispasti. Pustim jednostavno mašti na volju i ona diktira rad mojih prstiju. S vremenom sam se ispraksirala i znam već što mogu očekivati od materijala. A sredstva za rad? Uglavnom su priručna, ono što imam u kući - čačkalice, spajalice, mlinček za tijesto, gnječilica za češnjak kojom uglavnom izrađujem kosu i slično.
Najduži i najzahtjevniji posao je sušenje gotovih likova. Budući da se tijesto sastoji od iste količine brašna, soli i vode, a znamo da sol navlači na sebe vlagu, ljeti ga sušim na zraku, a zimi čak i u pećnici. Nakon sušenja, na red dolazi lakiranje, objasnila nam je Verica ovu, na prvi pogled sasvim jednostavnu, tehniku.
Međutim, iza tih savršenih lutkica stoje sati i sati mukotrpnog rada i upoznavanja materijala do krajnjih granica. Treba znati kako i u kojem omjeru umiješati boju, kakvu mekoću tijesta postići, na koji način se ono može savijati, tanjiti, lijepiti, jednom riječju - oblikovati.
Dok je Verica zaokupljena lutkicama, Helena je više posvećena košaricama te se međusobno nadopunjuju.
Vlasta Vugrinec