Braća Čeh članovi beličkog tamburaškog zbora

U beličkoj obitelji Čeh nikada ne može biti dosadno. Tome u prilog ide već sama činjenica da Mladen i Biserka Čeh imaju čak četiri sina. Uz to se trojica od njih, Nikola, Luka i Karlo bave glazbom i u članstvu su Tamburaškog zbora KUD-a Belica. Ranije je član bio i četvrti sin, Nikolin mlađi brat blizanac Mario, no, on je, zbog brojnih obveza u srednjoj školi, ostavio tamburu i po završetku studija agronomije posvetio se svojoj profesiji. Od njega pet minuta stariji, dvadesettrogodišnji blizanac Nikola na petoj je godini Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ali tambure se, veli, ne misli odreći. Petnaestogodišnji Luka upisao je čakovečku Tehničku školu u kojoj namjerava steći naobrazbu tehničara za računalstvo. Kasnije kreće stopama brata Nikole - i kad je u pitanju odabir fakulteta i kad je u pitanju sviranje. Jedini koji se i profesionalno namjerava baviti glazbom je najmlađi brat Karlo koji u osnovnoj glazbenoj školi uči svirati bisernicu, a u Tamburaškom zboru svira bas.
MOŽDA U BEND
Majka Biserka priča o glazbeničkim počecima i svakodnevnici svojih sinova:
- Svi su imali isti put od školske tamburaške skupine s učiteljicom Klaudijom Jurčec do Tamburaškog zbora KUD-a. Jedino se Karlo izdvaja po tome što namjerava i profesionalno u glazbene vode. I Luka je želio u osnovnu glazbenu, ali se za nju odlučio tek u šestom razredu osnovne škole, pa je već pomalo i zakasnio mada on misli da je gradivo i uz to mogao svladati na vrijeme. Jedino se Mario u srednjoj školi ostavio glazbe. U školi su svi bili odlikaši, osim Karla koji je vrlo dobar, ali zato ima umjetničku žicu. Dečki za sviranje koriste svaki slobodan trenutak, obično u večernjim satima. Ovih dana ranije je za to ionako bilo prevruće. Kuća nam je puna njihovih instrumenata i kada se sve to skupi, ispadne poprilična količina jer Karlo svira više instrumenata.
Petnaestogodišnji Luka veli da se i dalje namjerava baviti glazbom te nastavlja:
- Tambura mi se, zbog posebnog zvuka, sviđa kao instrument. Godi mi uhu i prirasla mi je srcu. Većina ljudi voli tamburašku glazbu. Meni je najljepši osjećaj kad sviramo i vidim da je publika zadovoljna, kad su svi sretni. Jako mi je žao što se nisam mogao upisati u osnovnu glazbenu školu. Siguran sam da bih je, i usprkos tome što sam se želio uključiti u 12. godini, uspio završiti na vrijeme. I bio bih nastavio školovanje u srednjoj glazbenoj školi. Ima djece koja u glazbenu školu idu preko volje, a ja baš imam želju za njom. Ali, sad je to već nemoguće ostvariti. No, i dalje ostajem u članstvu Tamburaškog zbora, a možda ću jednog dana, uz Zbor, svirati i u nekom drugom sastavu. Uzor i potpora uvijek mi je rođak i susjed Ivica Horvatić. Uvijek nam je pri ruci kad nam što treba pokazati - rekao je Luka.
I PROFESIONALNO U GLAZBU
Najmlađi član Čehovih tamburaša od najranije, vrtićke dobi pokazuje zanimanje za glazbu. O svom opredjeljenju za profesionalno bavljenje glazbom rekao je:
- Do svoje treće godine, teže sam govorio, ali svirao sam oduvijek. U osnovnoj glazbenoj školi učio sam svirati bisernicu. Učitelj mi je bio Boris Novak, voditelj žiškovečkog orkestra Biser Međimurja i Županijskog tamburaškog orkestra Stjepan Bujan Stipić. Završio sam tri godine osnovne glazbene škole, a od iduće školske godine ću na prva dva pripremna stupnja u varaždinsku glazbenu školu u kojoj ću učiti sviranje kontrabasa. Po završetku srednje glazbene, namjeravam nastaviti školovanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. U beličkom Tamburaškom zboru sviram bas. Za njega je potreban širok raspon prstiju, što ja imam, i čvrsta ruka te dobar sluh, jer daje ritam. Sviram i bas gitaru i akustičnu gitaru. Mene i braću zvali su i u Županijski orkestar u čiji rad se također namjeravamo uključiti, ovisno o drugim obvezama. Član sam crkvenog sastava mladih u Belici u kojem sviram bas gitaru. Na smotri u Donjoj Dubravi 2009. godine bio sam najmlađi i najzapaženiji izvođač, a prošle godine bio sam najmlađi sudionik preloškog festivala tamburaške glazbe Kre Mure i Drave.
TREĆINA ILI PETINA BELIČKOG ZBORA
Nikoli je glazba hobi o kojem govori:
- Uz glazbu odmaram i opuštam se. Uživam dok sviram. I za cijelo vrijeme studija u Zagrebu svirao sam u Zboru. Ponekad sam zbog glazbe i propustio koji ispit, ali sve sam na kraju završio u roku. Sviram već 13 godina, a u beličkom orkestru član sam 10 godina. Rođak Ivica Horvatić mene je u sedmom razredu osnovne škole odveo u KUD, a ja sam onda doveo braću. Za razliku od njih, mene je u osnovnoj školi sviranje počeo učiti, sada već pokojni, Vlado Hranjec iz Pribislavca. No, samo godinu dana kasnije, i mene učila je Klaudija Jurčec. Tamburašku glazbu baš volim i slušati i svirati. U KUD-u su mi i svi prijatelji, tako da se tamo i družimo, slavimo rođendane. Ponekad znamo svirati i do jutra. Konačno, belički orkestar ima 15 članova. Nas trojica smo, znači, petina orkestra, a s rođacima Ivicom Horvatićem, Tomicom Branišom i Krešimirom Šafarićem činimo skoro njegovu polovicu.
Ružica Topličanec