Branko Sušec, novi pročelnik upravnog odjela za društvene djelatnosti

Od početka ove godine na čelu Upravnog odjela za društvene djelatnosti Međimurske županije je pročelnik Branko Sušec (51), profesor tjelesne i zdravstvene kulture, s kojim razgovaramo o novom profesionalnom izazovu i ciljevima koje namjerava doseći. Javnosti je B. Sušec do sada bio poznat kao dugogodišnji ravnatelj Osnovne škole u Orehovici te kao predsjednik Općinskog vijeća Orehovice, sada već u trećem mandatu. Ljubitelji nogometa pamte ga kao uspješnog pomoćnog trenera u Nogometnom klubu Međimurje, iz vremena kad su se plasirali u prvu ligu. Branko Sušec trenutno je pred završetkom poslijediplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na području menadžmenta turizma i sporta. S obitelji živi u Orehovici.
* U životu ste mijenjali radna okruženja. Okušali ste se i kao “policajac”.
- Nakon završetka studija u Zagrebu, 1986., prvo radno mjesto bilo mi je u Arboretumu u Vinici, a nakon toga sam jedno vrijeme predavao u orehovičkoj i malosubotičkoj školi. Godine 1996. počinjem raditi u policiji - isprva na poslovima tjelesne pripreme policajaca te obuci borilačkih vještina, a potom postajem načelnik odsjeka za analitiku te odnose s medijima. Tada se policija tek počela otvarati prema javnosti, a moj prethodnik Toni Novak napravio je temelje. Smatram da smo uspjeli uspostaviti dobar kontakt s novinarima, što tada nije bilo lako jer su to bili prvi koraci policije prema ovom današnjem, otvorenijem modelu policije u zajednici. Potom sam godinu dana radio u Srednjoj školi u Prelogu, no, već tada sam donio odluku o povratku u orehovičku školu te o kandididaturi za ravnatelja, na što sam se odlučio zbog potrebe izgradnje nove školske zgrade, projekta koji sam smatrao iznimno važnim. Vidio sam da sve što smo zamislili u smislu napretka u toj školi ne možemo ostvariti bez adekvatnih prostornih uvjeta. Ravnatelj OŠ Orehovica bio sam od 2004. do kraja 2013.
ZAVODILJIVOST HNS-a
* Što Vas je odvelo u redove Hrvatske narodne stranke?
- Nikad ranije nisam bio član neke stranke. Ni Saveza komunista u vrijeme Jugoslavije. To ne znači da sam bio apolitičan. U policiji smo, u vrijeme dok sam ja radio, mogli biti samo u jednoj stranci čiji ja nisam bio član. No, čelnici Općine Orehovica su me zvali. Zlatko Orsag pozvao me u tadašnje Poglavarstvo, kao nestranačkog člana. Pristao sam, pod uvjetom da nam glavni cilj bude izgradnja nove škole u Orehovici. Nakon godinu dana, odustao sam od rada u Poglavarstvu jer sam vidio da Z. Orsag baš nema vremena za projekt gradnje škole. Poziv mi je kasnije ponovio Franjo Bukal i - ponovo sam pristao iz istog razloga. Bilo je to krajem 2004., kada i ulazim u Hrvatsku narodnu stranku. Opcija je bila sukladna mom svjetonazoru i mentalnom sklopu. Nikad nisam bio ni previše lijevi ni previše desni.
* Puno ste napravili na integraciji Roma, i kao ravnatelj i kao općinski čelnik. Jeste li to uspjeli autoritetom “policajca” ili mukotrpnim radom?
- Nigdje nisam nastupao s nekakvom karizmom. Status u društvu svaki čovjek stvara sam, radom i rezultatima.
* Što iz tog dijela karijere smatrate najvećim postignućem?
- Ako javnost danas ima percepciju da je romsko naselje u Orehovici uređenije, naprednije, civiliziranije u svakom pogledu, onda to smatram najvećim dosegom. S preseljenjem u novu školsku zgradu omogućena nam je nadgradnja i realizacija niza planova, pa i onih vezanih uz učenike Rome. Preseljenjem škole doslovce je eruptirao vulkan ideja. Kad sam došao u orehovičku školu, učenika Roma bilo je 33 posto, a danas ih je više od 50 posto! No, postignuto nije samo zasluga Branka Sušeca ili Franje Bukala, već cijele zajednice. I, naravno, samih Roma.
* Odlaskom na novu funkciju, “ostavili” ste, još uvijek, puste temelje buduće školske sportske dvorane u Orehovici.
- Raduje me što je izgradnja školske sportske dvorane u Orehovici konačno među prioritetima, uz školu u Pribislavcu i neke druge projekte. Temelji i stupovi buduće dvorane u Orehovici stoje već šestu godinu i upitno je u kakvom su stanju. Trebat će ispitati statiku i što prije zatvoriti.
* S orehovičkim načelnikom Bukalom godinama postižete nevjerojatan postotak jednoglasnih odluka u Vijeću iako imate oporbu. Jeste li ponosni na tu činjenicu?
- Svakako. Mislim da je to postignuto zahvaljujući transparentnom radu, otvorenosti te spremnosti na razgovor i dogovor. Ponekad oporba mora podizati ruke protiv “po službenoj dužnosti”, no, kod nas se to rijetko događa jer ljudi vide, cijene i misle svojom glavom.
OMČA OKO
VRATA
* Omča oko vrata Općini Orehovica još je uvijek nerazriješen “razvod” sa susjednom Općinom M. Subotica. Tko je, po Vašem sudu, krivac?
- Nažalost, to je još jedna sramota gluhog sustava. Jest to omča oko vrata objema općinama. Komisija je procijenila da imamo pravo na dio novca koji potražujemo, no, ništa nisu poduzeli da se to i realizira, već nas upućuju na daljnje tužbe, što je nekorektno.
* Godinama ste aktivni i na drugim poljima u svojoj sredini - od KUD-a do nogometa.
- Još sam kao srednjoškolac igrao u prvoj ekipi tadašnjeg Nogometnog kluba MTČ i bio sam perspektivan igrač, no, zbog obveza na fakultetu, vratio sam se u Orehovicu i igrao u tamošnjem klubu. I danas sam vezan uz NK Croatia Orehovica - zadnja dva mjeseca sam im uskočio, besplatno naravno, kao trener. Privremeno, jer ne mogu se obvezati na dulje razdoblje zbog previše drugih poslova.
POZVAN SAM!
* Što Vas je motiviralo da se okušate na funkciji pročelnika županijskog Upravnog odjela?
- Bio sam pozvan i dugo sam razmišljao. Nemirnog sam duha i privukao me novi izazov jer mislim da mogu poboljšati sustav.
* Spajanjem bivših upravnih odjela, Vaš je resor postao vrlo obiman?
- U ingerenciji odjela su školstvo i zdravstvo, socijalna skrb, nacionalne manjine, kultura i sport, dakle, vrlo širok spektar, uz 8 zaposlenih, što traži i dobru organizaciju. U prosvjeti sam dugo, a zahvaljujući četverogodišnjem iskustvu u Upravnom vijeću Doma zdravlja, kojem sam zadnje tri godine i predsjednik, upoznao sam i tu domenu. U Domu zdravlja je bila teška situacija koja se okreće na dobro te krećemo u realizaciju velikog projekta gradnje novog doma zdravlja. Manjine me poznaju i ja njih: neki dan mi prijatelj s jednim Romom ulazi u ured i kaže mu: “To je Branko Sušec”, a Rom će na to: “Pa kaj ga predstavljaš, njega svi “Cigani” znaju!”
* A što ćete s bolnom Bolnicom?
- Pitanje je koliko alata imamo da tamo posložimo stvari. Upravljačka prava predana su državi, no, ovih ću dana organizirati obilazak te porazgovarati s nadležnima u svim zdravstvenim i drugim ustanovama te ću tada više znati i moći bolje procijeniti što se eventualno može napraviti.
* Na što ćete se fokusirati u školstvu?
- Na kapitalnu izgradnju. Bude li moguće, pokušat ćemo ostvariti uvjete i za dodatne edukacije jer nije problem samo u zgradama, već i u novom pristupu obrazovanju. Najbitnije mi je uvođenje jednosmjenske nastave. Za početak je najvažnije napraviti dobar tim suradnika, a u odjelu me dočekao kvalitetan tim.
* Imate li povjerenja u župana i zamjenike?
- Oni su jedan od razloga što sam se odlučio za prihvaćanje ove funkcije.
* Simpatizirate li ih to linijom HNS-a?
- Ne. U njima prepoznajem volju, želju, ali i sposobnost.
* Jeste li poslušan vojnik svoje stranke?
- Nikad nisam bio poslušan vojnik. Kao čovjeka koji brani svoje mišljenje i stavove znaju me i u strožem sustavu, onom policijskom.
* Promatrajući godinama kako vodite sjednice Vijeća u Orehovici, stječem dojam da ste vrlo mirna, nekonfliktna osoba. Je li to Vaša priroda ili iskustvo?
- Po prirodi sam puno eksplozivniji nego što to u javnosti pokazujem. Puno radim na sebi i uvijek pokušavam slušanjem i mirnim razgovorom doći do rješenja. Pomaže mi iskustvo. Takav sam i rukovoditelj. Rado javno pohvalim, a kad moram kuditi, onda to činim u četiri oka.
* Kako se rješavate stresa?
- Glazbom i rekreacijom. U KUD-u Orehovica plešem u folklornoj sekciji i sviram tamburicu, a kad uhvatim slobodnog vremena, nađem se s pajdašima s kojima zasviram i u našem vokalno-instrumentalnom sastavu koji smo nazvali Mala greška. Poslije takvih susreta, novi radni dan je lakši.
Željka Drljić

Kako su me oznojili na rođendan

Branko Sušec prije nekoliko je godina uspio okupiti i ponovo pokrenuti kulturno-umjetničko društvo u Orehovici, Fijolicu koja danas broji 50-ak aktivnih članova. Predsjednika svog KUD-a članovi, podržani djelatnicima orehovičke škole te načelnikom Općine F. Bukalom, uspjeli su iznenaditi za 50. rođendan, 7. kolovoza 2012. godine u Dugoj Uvali. Supruga Smiljana Sušec uspjela je zatajiti organizaciju rođendanskog pohoda i svog iskusnog “policajca” nadmašiti konspirativom:
- Večer uoči mog 50. rođendana s obitelji sam bio na moru i čekali smo da prođe ponoć, da simbolično počnemo proslavljati moj rođendan. Ponoć je otkucala, moji su me izljubili i - otišli na spavanje. Ostao sam sam na terasi i pitao se što im je? Kakav mi je to rođendan?! Otišao sam na počinak, a ujutro, u 6 sati, probudila me glazba. U hodniku mi je bilo pola Orehovice: članovi KUD-a, školske kolege, F. Bukal... Oblio me znoj... no, supruga je naslutila što me muči i brzo rekla: “Ne brini. Znala sam za sve ovo i pripremila jelo i piće za goste.” Bilo ih je toliko da su na more došli autobusom, ispričao je B. Sušec.