Čakovečka tržnica - sramota Grada

Nekad je čakovečka tržnica vrvjela ljudima, bilo je na jednom mjestu sve što građanima treba, tekstila, svega, čuo se smijeh i žamor, razgovori žena za pultom i kupaca. Sada je to mrtvilo, naši Međimurci bi rekli “tiha meša”, a ljudi su duša tržnice i grada. Upravo ti koji tamo rade red i disciplinu oni se ponašaju bahato i bezobrazno prema trgovcima za pultom i kupcima. Poslovođa i ostali zaposlenici ne shvaćaju da dok ima tih malih ljudi koji se dižu u cik zore da poberu svoje teško uzgojene mrkve, salate i ostalo što ovako i onako na kraju dana ni ne prodaju, tako će dugo i oni biti na toj tržnici i primati redovitu državnu plaću.
Ja sam mala obrtnica u penziji, koja je 35 godina redovito izvršavala obaveze prema državi, čak proglašena i dobila plaketu kao uzoran obrtnik, ali danas s 1.500 kuna penzije teško je, pa sam uzela u jednu vrećicu kutu i pregaču koje sam nekad šivala i stala na rub tržnice da možda prodam koji komad jer me žene pitaju i traže da bi ih kupile. Do mene nije došao poslovođa tržnice već mi je bijesno mahao preko placa vičući da pokupim prnje i da odem. Mislila sam da je to neki klošar, pobjegli iz odjela psihijatrije, no žene s grincajgom su mi objasnile da je to poslovođa i da i one spremaju tužbu protiv njega jer ih je napao da prodaju švercanu robu a starica je imala svoj grincajg s vrta kojeg na placu prodaje već 20 godina.
Gledam te bakice, uništenih, natečenih ruku od rada na teškoj zemlji, lica prošaranih dubokim borama od sunca i kiše koja ih dere u polju i poslije toga na toj neuređenoj tržnici gdje ih maltretira bahata i drska osoba koja ni kao službena osoba nema neko radno odijelo ni iskaznicu po kojoj bi se vidjelo tko je i što je. Možda će i on kad ode u penziju morati na plac donijeti višak s vrta pa prodavati da bi mogao platiti režije, sve za državu, djeci školarinu, kod doktora svaki pregled i lijek uprkos toga što je cijeli život to redovito plaćao kao ja, da bi danas pod stare dane doživljavala kao i ostale bakice da me ponižava bahata osoba bez imalo ljudskosti. Nažalost nije on jedini, dolaze naprlitane gospođe iz banke i ostali službenici koji vuku državne plačice sjedeći u klimatiziranim, uređenim kancelarijama i s visoka se odnose prema bakicama i prodavačima za pultom.
Gledam tržnice u velikim gradovima u inozemstvu gdje štantovi sa začinima stoje kraj tekstila, dječjih igračkica, proizvodima od plastike i svi se dobro slažu i rade ne tražeći od države socijalnu i inu pomoć. Čakovečka tržnica ima jedino povrće, cvijeće i nakaradne štandove sa svječnjacima za groblje razbacane po tržnici bez ikakvog reda i smisla, preko dućana s piletinom, ispred dućana s pekarskim proizvodima i baš se vidi da ti koji vode tu tržnicu nemaju baš nikakvog smisla za taj posao, jer ni te bakice koje su tamo još ostale neće moći dugo jer ništa ne prodaju jer nema kupaca, sve je beživotno i mrtvo. Jad i bijeda.
Naše tržnice će na kraju ostati prazne kao i u Mađarskoj, tada neće ni bahati poslovođa imati posao, a mnogi će na socijalu iako naš napaćeni seljak ne želi tražiti milostinju od države jer su navikli da uzgoje nešto na vrtu, dohrane neku kokicu i patkicu. Znam jednu baku staru 80 godina koja prima 200 kuna poljoprivredne penzije i živi s dva nezaposlena sina od 50 godina. I kad sam ju konačno uspjela nagovoriti da ide pitati za socijalnu pomoć glatko i bez milosti su ju odbili jer ima te dvije male zemljice koje prehranjuju nju i dva sina, dok Romi ne rade ništa, dobivaju odjeću od karitasa sve besplatno, čak i drva za ogrijev i socijalnu pomoć, vise ispred socijalne službe po cijeli dan, mladi i zdravi a mogli bi nešto raditi.
Sram bilo državu, Linića i ostale koji u svojoj nezasitnosti trpaju u svoj džep a za male ljude ih nije briga. Tu malu ženicu bi trebalo nagraditi diplomom ekonomskog fakulteta jer samo vrstan stručnjak može preživjeti od te crkavice koju dobiva od države.
Penzionerka iz Čakovca

P.S.
Mnogo toga me tišti, no to bi bila knjiga a ne pismo, a ponestaje mi penkala. Za drugo nemam para jer se više ne usudim na tržnicu da me opet ne napadaju i jure. Želim vam puno uspjeha u radu i da još godinama čitamo MEĐIMURJE kad više nemamo ni Međimursku banku, a uskoro nećemo imati više ništa svojeg...