Centrometal grije pola Europe!

Krajem veljače u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održana je svečanost dodjele priznanja Zlatna kuna najboljim hrvatskim tvrtkama, a među tvrtkama nominiranim za nagrade (za poslovnu 2010. godinu) u kategoriji srednjih poduzeća bio je i Centrometal iz Macinca. Općina Nedelišće toj je tvrtki dodijelila svoju godišnju nagradu.
Više je razloga za to. U Centrometalu je prosječna plaća točno dvostruko viša od prosječne u Međimurskoj županiji, odnosno jedan i pol puta viša od prosječne plaće u Hrvatskoj. (Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi 5.909,85 kuna, što znači da je u Centrometalu oko 8 tisuća kuna, op.ur.) I redovno se isplaćuje.
Ali nije u plaći sve, jer se u Centrometalu obračunava i stimulacija, isplaćuju regeres za godišnji odmor, božićnica, jubilarne nagrade, plaćaju sistematski pregledi za zaposlenike, isplaćuje potpora zaposlenicima koji su na bolovanju dužem od 42 dana, potpora za smrtni slučaj u obitelji, za slučaj teške bolesti, topli je obrok organiziran u poduzeću...
To je ono što ne ulazi u službene statistike i zbog čega poduzeće stalno ima tristotinjak ponuda za zaposlenje.
BRAĆA
Vlasnici Centrometala danas su braća Zidarić - Tihomir (strojarski tehničar kojem je u opisu posla proizvodnja) i Davor (alatničar koji mora prodati sve što poduzeće proizvede, ali i nabaviti sve što treba), sinovi utemeljitelja Centrometala pokojnog Karla Zidarića, uglednog međimurskog obrtnika iz čije je obrtničke radionice nastale 1965. godine niknulo poduzeće koje danas posluje u čak 28 europskih zemalja i čvrsto drži proizvodnju opreme za centralno grijanje i agregata koji koriste plin, loživo ulje, kruta goriva, biogoriva ili solarnu energiju.
Od 1990. obrt je organiziran u poduzeće i preorijentiran s uslužnih instalaterskih radova na vlastitu proizvodnju kotlova za centralno grijanje. Tu počinje nagli razvoj Centrometala koji je u posljednjih dvadesetak godina od 47 zaposlenika došao na današnjih 189.
DOK JE DOBRO,
TRAŽIMO NOVO
Tihomir i Davor danas već gledaju dalje - klasični sustavi grijanja ispričana su priča, i dok je još dobro, u uhodanoj djelatnosti šire se na novu prateći vršne svjetske trendove u iskorištavanju biomase i obnovljivih izvora energije. Tihomir kaže:
- U zadnjih pet godina intenzivno razvijamo specifičnu proizvodnju, ulazimo u tzv. zeleno poduzetništvo, naša nova linija proizvoda orijenitrana je na iskorištavanje energetskog potencijala onoga što se još jučer tretiralo kao otpad. Trend je razumnije i racionalnije iskorištavanje poznatih izvora energije, samo u drugom obliku. Sav se drveni otpad može prirediti za iskorištenje u kotlovima, kao i šumarska sječka, tu su i peleti od organskog otpada, a dio razvoja okrenuli smo prema iskorištavanju solarne energije.
VIŠE OD
120 PROIZVODA
- To izgleda, kad se ovako ispriča, jednostavno, ali bez novih proizvoda teško je održati poziciju na tržištu. I naš je proizvodni program prilagođen aktualnoj situaciji - klasični energenti sve su skuplji, u energetici se svi okreću jeftinijim, alternativnim izvorima energije. I tu smo mi danas već postigli da tržištu nudimo energetski izvor snage od 10 kW do 1.000 kW u programu iskorištenja biomase, a klasični sustavi grijanja u našoj su proizvodnji zastupljeni s agregatima snage do 2.500 kW.
Razumljivo, nije samo riječ o kotlovima. Naša ponuda podrazumijeva sve za ugradnju, servisno održavanje, ali i edukaciju korisnika. Ako su brojke važne, onda možda podatak da imamo serijske proizvodnje od 100 do 1.000 komada više od 120 proizvoda, od kojih je u svakom barem 50 do 200 pozicija, dobro ilustrira kakva nam je proizvodnja.
OBITELJSKO
PODUZEĆE ZA OBITELJI
- Ali nije sve u kapacitetima, majstori se isto moraju stvoriti u poduzeću. Sa srednjim školama surađujemo u provođenju praktične obuke i već u praksi vidimo tko su potencijalni zaposlenici Centrometala. Devedeset posto praktikanata kod nas se i zaposli, a nekako se spontano dogodilo da su nam radnici većinom s područja macinečke Župe. I ne samo to. Za nas se može reći da se poduzeće nastalo kao obiteljsko tako razvija i dalje.
Zamislite – do sada je osmero radnika počelo i završilo svoj staž u Centrometalu, mnogima djeca rade tu, a imamo i dvadeset četiri obitelji iz okolice iz kojih u Centrometalu rade supružnici, braća, roditelji i djeca…
ZA PRETVORBU BILO, ZA PROIZVODNJU NE
No, ono što nije prednost u hrvatskom gospodarskom okruženju i što koči razvoj mnogih poduzeća, Tihomir opisuje kao hrvatski specifikum:
- Sav svoj razvoj svih ovih godina pokrivali smo iz vlastite akumulacije. Naš strojni park i objekti vrijede oko 25 milijuna kuna. Oko 14.000 kvadrata je pod halama, još oko 2.500 kvadrata je nadstrešnica i sve je podignuto vlastitim novcem, bez kredita. Baš kad smo mi reorganizirali obrt u poduzeće, naše banke nisu davale kredite proizvodnji. Ali za pretvorbu se moglo dobiti kredit! Praktički smo išli iz halice u halicu jer nije bilo modela za razvoj privatnog poduzetništva.
KOPIRAJU NAS
Po čemu se još naše okruženje razlikuje od najbližeg inozemnog, dopunjava Davor:
- Naši se proizvodi plasiraju u 28 europskih država, na hrvatsko tržište i na tržišta bivše Jugoslavije. I tu smo u problemu. Kopiraju nam proizvode.
Na području Srbije, Bosne… jeftinija je radna snaga, niži su proizvodni troškovi, a budući da ne funkcionira patetntna zaštita (samo SAD ima to uređeno kako treba), bez posljedica se naš proizvod kopira, pa ga onda niti ne kalkuliraju, nego spuste cijenu za 20 posto niže i nama su damping konkurencija.
S druge strane, u Hrvatskoj, domaći proizvođači nisu ni u čemu protežirani. Primjerice – u susjednoj Sloveniji na natječaju se među ponudama jedva provuče koja strana, a nama je čak za opremanje škola energanama posao dobio stranac! I sad se ja pitam – ima li država barem moralnu obavezu prema domaćim poduzetnicima, prema onima koji pune proračun, koji se odgovorno ponašaju, korektni su poslodavci, uredni platiše obveza? Kakva mi prava imamo ili zaštitu kao izvoznici koji su u 2010. godini izvezli robe u iznosu od 94,212.561 kunu i još k tome 41,233.445 kuna prihoda s domaćeg tržišta?
DALEKO OD POLITIKE
- Naša su porezna opterećenja viša nego u okruženju. Konkurenciji ostaje više akumulacije za razvoj, a strani nas ulagači još obilaze zbog visokih davanja i spore administracije.
Tu se može susresti i službenika koji očekuje proviziju! Znači, ako je s naše strane sve u redu, onda za napredak u društvu treba početi s popravcima na drugoj strani. Ali, to je već politika, a mi smo, srećom, daleko od politike, okrenuti svom poslu.
Marijan Belčić

Pola smjene rodbine i svojte

U Centrometalu radi više članova pojedinih obitelji. Abecednim redom to su Branovići - Vladimir i sin Marin, braća Bregović - Mario i Robert; Cenko - Mladen sa sinom Darijem, Dovečeri - Zvonimir sa sinovima Denisom i Markom, Fegešovi - braća Denis i Antonijo, supružnici Glogovec – Branko i Ljiljana sa sinom Kristijanom, Hatlakovi – Marija i sin Nikola, Horvatovi – Zvonimir sa sinom Denisom, Ivančići – braća Dario i Danko (majka Darinka im je 10 godina radila u Centrometalu), Jurkovići – Zdravko i sin Tomica, Kirići – braća Damir, Mihael i Dražen (sinovi pokojnog Mije Kirića, prvog zaposlenika i prvog penzionera Centrometala), Knezići – Zdenko i sin Saša, Komarovi – braća Marjan i Mladen, Zlatko Ladić i zet Perica Boj, Lovreci – Branko i sinovi Siniša i Samir, te nećaci Danijel i Ivica, Marciuši - braća Marijan i Tomislav, Novakovi – Dragutin i kćerka Renata sa suprugom Davorom Ladićem, Posavec – Nada i sin Kristijan, pa Josip Posavec sa sinom Sašom i posinkom Marijem Krznarom, i još jedni Posavci – braća Denis i Nermin, braća Srša - Miljenko, Zlatko i Tomislav, Toplekovi – braća Dragutin i Zdenko, Vibovci – braća Goran, Krunoslav i Nenad te Žnidarići – Dražen sa sinom Dejanom.
A i Zidarići su svi cijelim bićem u poduzeću. Davor i supruga Sandra još ne mogu reći što će im biti sinovi, Ivan (16) i Marko (11), a Tihomir i Ružica imaju kći Tihanu već udanu za Darija Posavca i sina Karla koji je na trećoj godini strojarstva. Trenutno samo maloljetni Zidarići još ne rade u Centrometalu.

Kazo, radiš ko crnac!

Dijete crne Afrike, Cazimir Rodrige Nomonemi iz Yaoundea (Kamerun) nedelišćanski je zet, izvrsno se snašao u Međimurju. Supruga Gordana je Nedelišćanka, profesorica TZK-a, imaju sina Paola i kćer Larisu, a on radi u Centrometalu s dva sjajna prijatelja – Darkom Perasom i Dragutinom Toplekom – za koje kaže:
- Puno su mi pomogli da se snađem, naučili me raditi, prihvatili su me od prvog dana, a sad se znaju šaliti sa mnom. Vele mi: Kazo, radiš ko crnac!