Crkva u sigurnim rukama zvonara Roka

Sedamdesetpetogodišnji Draškovčanin Rok Sokač pamti velika hodočašća na Rokovo iz svog djetinjstva, kad su stotine ljudi prašnjavim putem prilazile mjestu. Oduvijek u draškovečkoj zavjetnoj crkvi ponizno sklapa ruke u tihoj molitvi, a zadnjih 10 godina župna Crkva sv. Roka doslovce je u rukama dobrog i skromnog zvonara Roka. Zvonar je, kaže, postao - slučajno:
- Godinama sam bio crkveni odbornik te surađivao s pokojnim vlč. Ivanom Cirkovićem koji je bio naš župnik dva desetljeća. Posjećivao sam ga i pred kraj njegovog života, kad je bolest oslabila, te me u nekoliko navrata zamolio da mu pomognem u crkvi. Malo-pomalo, počeo sam spontano čistiti i uređivati našu crkvu, popravljati kvarove i voditi brigu da sve bude kako treba. Moji sumještani to su spontano prihvatili, pa su se i žene, koje su do tada pomagale, maknule da mi ne smetaju na poslu, u šali dodaje Rok Sokač.
Sadašnji župnik vlč. Matija Vonić dolaskom na službu u draškovečku Župu, zatekao je vrijednog zvonara Roka:
- Naš župnik i ja imamo jasnu poslovnu podjelu. O unutrašnjosti crkve brinem ja, a župnik i članovi Udruge Prijatelji sv. Roka o svemu ostalom. Radim sve: od manjih popravaka mehanizma našeg starog sata i zvona, do čišćenja visokih svodova i ostalih površina te kipova od prašine. Za blagdane je posebno puno posla: kad je naše proštenje - Rokovo, Božić ili Uskrs, u crkvi znam proboraviti cijele dane, a pri najtežim fizičkim poslovima pomognu mi sinovi. Sad je malo lakše jer ne moram kositi otkad javne zelene površine uređuju djelatnici preloškog Pre-koma. Cvjetne aranžmane prepustio sam supruzi Mariji: ona ih složi, a ja ih samo odnesem u crkvu. Zimi nam vjernici daruju cvijeće ili ga naručujemo, a u toplije doba godine za tu vrstu ukrasa nema problema jer moja supruga uzgaja razno cvijeće, priča Rok Sokač. U vrijeme u kojem je počeo brinuti o draškovečkoj župnoj crkvi, Rok je otišao u mirovinu iz preloškog Betona.
- U mirovini nisam mirovao niti dana. Baš se nekako poklopilo da sam počeo raditi kao zvonar, a kad se nekog posla čovjek prihvati, treba ga raditi najbolje što može. Sreća je što me donekle još služi zdravlje, pa se mogu penjati strmim stepeništem do zvona ili visokim lojtrama pri čišćenju. I naše stare jaslice, koje sam upravo uredio, zahtjevne su jer su velike i treba dosta vremena da se sklope i okite, kaže zvonar Rok, a na pitanje primijete li sumještani njegovu skrb, dodaje:
- Najčešće žene znaju primijetiti neki detalj i pohvaliti ga, i to mi je drago čuti.
Ispod dvaju tornjeva draškovečke crkve nebesku zaštitu i blagoslov zazivaju moćna zvona čuvana rukama skromnog zvonara Roka.
Željka Drljić
Snimio Dubravko Lesar