Cvjećarstvo i art-dizajn Marijane Ciglarić

Marijana Ciglarić obiteljsku je kuću u Dunjkovcu, u kojoj živi sa suprugom Franjom i kćerkama Andrejom (20), Anom (14) i Karlom (11) upravo prekrila djelatnošću obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva kojem je nositelj.
Dvorište je (a i vrt) okupirano skoro sasvim: što nije ostavljeno na brigu i čuvanje kućnim ljubimcima, paru impozantnih rotvajlera, to je pod plastenicima ili pod otvorenim gredicama s cvijećem, a i interijer kuće izrazito je obilježen još jednom njenom aktivnošću: art-dizajnom različitih uporabnih predmeta kućanstva kojima, radilo se o običnom lončiću za kakvu biljku ili zidnom satu, vještom rukom izvodi ornamentiku i daje im sasvim novu vrijednost.
TEKSTILKA U CVIJEĆU
Marijana je po struci zapravo tehničarka tekstila kojoj su cvijeće i art-dizajn bili tek hobi-aktivnosti:
- Oduvijek sam voljela i cvijeće i ovu igru s bojama i različitim likovnim tehnikama, a vidite kakvo je vrijeme - od jednog se posla ne može živjeti, pa sam dva hobija pretvorila u dopunski prihod obitelji. Tekstilci su bez posla, pa sad radim u malom graditeljskom poduzeću koje ima moj suprug, a druga dva posla su cvijećarstvo i art-dizajn.
Imamo skoro 400 kvadrata plastenika i nešto otvorenih površina, ali ne dovoljno da bi se to moglo uzeti kao temelj bar jednog radnog mjesta. No, proizvodnju cvijeća spojila sam
s izradom ukrasnih predmeta, pa uzmimo da je to skoro dovoljno da bi se, financijski gledano, pokrilo jedno radno mjesto.
CIJELA OBITELJ OKUPIRANA
- Ali, daleko od toga da sve mogu sama. To su poslovi, barem kad je o cvjećarstvu riječ, koji traže puno ruku. I kad su akcije, a sad zimi imamo dosta posla u pripremi sezonskih sadnica i lončanica, rade svi... Zgodne su mi moje cure - kad Franjo i ja krenemo u plastenik (on se ne buni jer njegov su hobi kaktusi, pa i njega plastenik vuče), uvijek se pokušavaju izvući od mukotrpnog pipkanja s cvijećem. Vele - mama, mi ćemo sve napraviti po kući, samo da ne idemo u plastenik... Ali ipak idu i onda se uvijek, radeći zajedno, čak i zabavimo kao obitelj.
Jedan nam je plastenik grijan, u preostala dva nam je sav nasad koji može podnijeti zimu već ako je samo zaklonjen od vjetra i izravne izloženosti nebu... I tijekom sezone točno se zna što nam kad ide – sad su u pripremi jaglaci, zumbuli, ciklame... Odmah za njima, za proljeće se priprema pitonike, muškatle, fuksije...
Malo toga uzimam od drugih cvjećara, profesionalaca koji su za to opremljeni, kao sadnice. Najveći dio svega što uzgajam kreće od sjemenke - lepi dečki, kranjčeci, begonije, gazanije, salvije, prema jeseni maćuhice, tratinčice, naše tradicijske zeljove ruže, krizanteme, špine...
SEDAMDESET PUTA ČETIRI
- Mukotrpan je to posao, kako god se nekome činilo da je među cvijećem lijepo. Lijepo je, ali od sjemenke do biljke konfekcionirane za prodaju svaka nam barem četiri puta prođe kroz ruke! A sijemo do 70.000 biljaka. To je, osim toga, proizvodnja u kojoj se pojavljuju i gubici. Sve je dobro i lijepo, a onda iznenadi kakav jači mraz i uništi nam tjedne truda! Da znate koliko smo se noći nadežurali u plasteniku održavajući temperaturu kako bismo sačuvali proizvodnju...
IZ PLASTENIKA U
ART-DIZAJN
- Ipak, kad je sve u redu, kad u plastenicima uspostavim red kakav mora biti – imam vremena za moj drugi hobi koji sam također pretvorila u djelatnost koja donosi dopunski prihod obitelji.
Bavim se art-dizajnom različitih kućanskih predmeta koji uz malo akrilne boje, silikon, sprej, uz dekupage i pitoricco tehnike i moje metode dobivaju sasvim nov izgled. Puno se ljudi time bavi, no, ja sam se orijentirala na ono što mogu ponuditi skupa sa svojim cvijećem, kombinirano u prigodan poklon, a to se danas poprilično traži. Oplemenjeni tanjuri, poslužavnici, kutijce, pepeljare, vazice, zidni satovi kombinirani s cvjetnim sadnicama ili aranžmanima lijepi su i, što je najvažnije, unikatni pokloni.
No, ponavljam – te dvije djelatnosti razvijene iz dva hobija još nisu komercijalno tako razvijene da bi se na njih mogla osloniti egzistencija obitelji, ali mislim da je moj OPG dobar primjer kako će sve više ljudi u budućnosti raditi. Dva, pa i tri posla da bi se pristojno živjelo.
Marijan Belčić