D. LISJAK: Mnogi su me zvali, ali se ne dam

Jedan od malobrojnih načelnika u Hrvatskoj koji su na čelu vlasti od samog osnutka svoje općine je Dragutin Lisjak, načelnik Općine Domašinec. U Međimurju imamo još dva dugovječna načelnika, ali je Lisjak jedini nezavisni općinski načelnik u Hrvatskoj. Dugi staž daje mu pravo da, gledajući unatrag, ne ocjenjuje samo zadnji mandat, nego i razvoj Općine Domašinec u posljednjih 20 godina. Ali, u razgovoru na kraju mandata, krenuli smo od početka.
Odakle opredjeljenje za nezavisno djelovanje?
- Još 1986. godine postao sam tajnik tadašnje Mjesne zajednice Domašinec. Dužnost sam obavljao profesionalno, što se pokazalo opravdanim. Imali smo bolje rezultate nego drugi, koji su se oslanjali na volonterstvo. Moja javna aktivnost počela je još 1969. godine, kada sam postao kinooperater, a onda sam preuzeo i poslove tajnika u Mjesnoj zajednici te paralelno to radio 22 godine. Iskustvo tajnika u MZ bila je pretpostavka ovom angažmanu u Općini. Na prvim se izborima zapravo nisam ni imao namjeru kandidirati, računajući da će djelatnost mjesnih zajednica preuzeti novoformirane općine, pa će se njihovo vođenje značajno razlikovati od dotadašnjeg. Inicijativu da se angažiram, odnosno da nastavim, dao je Josip Tomašek koji je i inače postao prvi predsjednik Vijeća općine Domašinec i obavljao tu dužnost u tri mandata. Dobro je što me nagovorio. Na mjestu načelnika može se dati više nego kao tajnik mjesne zajednice, a vjerujem da sam i dao što mogu.
Je li u tome što ste se odlučili kandidirati, i uspjeli za to dobiti podršku žitelja, za vodeće mjesto u Općini bilo otpora onima koji su se javljali s istom ambicijom?
- Ne, nismo se htjeli nikome suprotstavljati, samo smo htjeli nastaviti kontinuitet. Rekli smo da se poslovi koje treba obaviti za Domašinec i Turčišće ne razlikuju u biti od onih s kojima se bavila Mjesna zajednica, samo što će se trebati prilagoditi drukčijem okviru zakona. Nismo razmišljali da bi trebalo spriječiti da to čine neki koji su se kandidirali, nego da mi to možemo bolje.
Na čelu Općine bili ste dok su se mijenjala zakonska rješenja, kao načelnik, pa šef Poglavarstva u ulozi načelnika, pa kao predsjednik Vijeća u ulozi načelnika. Kako ocjenjujete te različite modele?
- Moram priznati da se i ne sjećam kako je to išlo. Bio sam i načelnik i predsjednik Vijeća u ulozi načelnika, a u ovom mandatu bio sam izabran neposredno. Rekao bih da je najbolje bilo s Poglavarstvom – bilo je pet glava, od kojih je svaka mogla dati različito mišljenje koje bi bilo i uvažavano. Sada je odgovornost skoncentrirana samo na načelnika. Ono što ističem je kako smo funkcionirali kao općinska vlast u ovih 20 godina – ne samo što se nikad nismo posvađali, nikad ni ton nije bio povišen.
Uvijek ste kao nezavisna lista bili jaki, čak preovladavali, ali ste nužno upućeni na suradnju s drugima. Tko vam je najbliži?
- Bilo je za ovo vrijeme puno ponuda tipa “prijeđite k nama”, ali nisam bio u ozbiljnom iskušenju. Uvijek je brzo prevagnula ocjena da pripadnost stranci ili vezanost uz nju, stega koju to nosi, ograničava slobodu u izboru najboljih rješenja, odnosno najboljih prijedloga za Općinu.
Može li, prema Vašem iskustvu, mala općina uspješno samostalno voditi svoj razvoj?
- Može, uz pomoć koju smo mi imali. Po prihodima, mi smo kao Općina ispod prosjeka Međimurja. Pritom Domašinec i Turčišće nisu siromašna sela, naprotiv, imućna su. No, još puno ljudi radi u inozemstvu i poreze ne plaćaju ovdje. Zato smo imali vrlo male proračune, a nismo ljude htjeli opterećivati visokom komunalnom naknadom i komunalnim doprinosom, drugim značajnim izvorima prihoda lokalne samouprave. Zato smo morali biti aktivniji i umješniji u nastojanju da osiguramo pomoć sa strane, prvenstveno od države. Imali smo i smjelih samostalnih poteza, kao što je bila gradnja poslovnog centra u središtu Domašinca. Bila je to investicija od 3 i pol milijuna kuna, a financijsku smo konstrukciju zatvorili tako što smo dio potencijalnih kupaca prostora imali već u početku. Bit je bila u tome da investiciju možemo dotjerati do kraja, a onda da ona počne nositi plod prodajom preostalih prostora. Inicijativa je bila moja, a neki članovi tadašnjeg Poglavarstva, koji su je podržavali, kasnije su mi priznali da su prema njoj bili pomalo skeptični.
Među prvima smo počeli gradnju plinske mreže, dok je plinovod još bio u Donjoj Dubravi. Vodilo me razmišljanje da treba započeti s onime za što se ocijeni da nam je potrebno, a vrijeme će donijeti svoje. Zato smo morali biti aktivni u pisanju projekata kojima smo tražili pomoć od Ministarstva, od onoga za kulturu, pa za poljoprivredu i na kraju Ministarstva regionalnog razvoja. Od svih smo dobili neku pomoć. Na kraju su aktualne postale poduzetničke zone. Infrastrukturu za zone završili smo još pred tri godine. Ukupna ulaganja iznosila su 3,6 milijuna kuna, od čega smo 2 milijuna dobili od države. Preko 600 tisuća kuna nedavno je uloženo u rekonstrukciju javne rasvjete i tu je država, putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dala 54 posto sredstava.
Ovome treba dodati i ulaganje u pješačke staze - izgrađene su u dužini od 5 kilometara. U 2012. smo godini, uz 780 tisuća kuna iz poreznog dijela prihoda, imali i 915 tisuća kuna pomoći od države, odnosno ministarstava, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, zatim Županije, putem decentraliziranih sredstava za školstvo i od ŽUC-a. Naglašavam da se svi projekti protežu na oba naselja, samo što u Turčišću tek treba urediti društveni dom, a njega smo baš kandidirali kod Ministarstva regionalnog razvoja za pomoć od 500 tisuća kuna.
Izgradnja školske sportske dvorane tek predstoji?
- To je posebna priča. Sa Županijom smo podijelili trošak izrade projekata, dali po 80 tisuća kuna. No, kad su bili gotovi i pred građevinskom dozvolom, Županija je zatražila novu projektnu dokumentaciju za dogradnju škole za jednosmjenski rad i ugovorila projekte s dvije tvrtke – oni do danas nisu isporučeni. Općina je na školu prenijela hektar svoje površine, vrijedan oko milijuna kuna. Ali dodali smo ograničenje, Županija u roku od godinu dana mora početi gradnju ili škola mora vratiti zemlju.
Kako Općina vodi brigu o javnom civilnom životu na svom području?
- Riješili smo kapitalna davanja za vatrogastvo - za DVD Domašinec dali smo 220 tisuća kuna za navalno vozilo, od ukupne vrijednosti od 300 tisuća, a DVD-u u Turčišću također nezanemarivih 50 tisuća kuna. Općina je bila i inicijator civilnog života - mi smo dali pobudu za osnivanje Puhačkog orkestra Općine Domašinec i pripremili osnivačke akte. Pomažemo koliko možemo i drugima - nogometašima, mažoretkinjama, wireless klubu, ribičima, Udruzi žena “Potočnica”, a neki i koriste prostorije u društvenom domu.
Razgovarao
Dražen Kovač

ŠTO KAŽU VIJEĆNICI?

Danica Mihalec, administratorica iz Domašinca:
- G. Lisjak je bio dobar načelnik, trudio se učiniti što može, ali uvijek se može i bolje. Možda će zato i ovi izbori donijeti promjenu.
Zlatko Brumen, montažer namještaja iz Turčišća:
- Ako bi se išlo ocjenjivati od jedan do pet, dao bih mu minus dva, ako i toliko. Možda se trudio, ali je u razvoju Općine Turčišće slabije prolazilo.
Goran Koren, vijećnik oporbe:
- Načelnik je radio koliko je najbolje znao i mogao, dao je sve od sebe. No, da je dopustio da mu i drugi u tome pomognu, rezultati bi bili i bolji.