Da se ne ponovi dubravski Matotek!

Do kraja siječnja 2013. godine u Uredu državne uprave u našoj županiji izdano je 10 suglasnosti fizičkim i pravnim osobama za organiziranje humanitarnih akcija. Ubrojimo li i akcije koje su organizirale asocijacije registrirane za obavljanje ovakvih aktivnosti (koje ne trebaju ishođivati suglasnost), upada u oko činjenica da je humanitarnih akcija bilo znatno više.
Na svakom smo koraku iz mjeseca u mjesec svjedočili “nečem humanitarnom” i bili pozivani na - “nešto humanitarno”. Mnogi su prodavali proizvode, poklanjali ili pjevušili u ime - humanosti. Linija između humanitarne akcije i akcije kojom se prikupljaju donacije nije teško razlučiva, a u demistifikaciji su nam pomogli predstojnik Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji Branimir Posavec, magistar prava, te voditeljica službe za društvene djelatnosti Mirjana Krnjak:
- Dok u Međimurju trenutno imamo 8 pravnih osoba kojima je rješenjem odobreno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći tijekom cijele godine (s obvezom dostavljanja izvješća državnoj upravi po isteku godine), za povremeno prikupljanje humanitarne pomoći u 2012. godini izdano je samo jedno rješenje. Takvo povremeno prikupljanje humanitarne pomoći može se provoditi jednom godišnje u trajanju od 60 dana, a izvješće je potrebno podnijeti u roku od 30 dana od završetka prikupljanja. Najčešće kontroli izbjegnu prikupljanja pomoći vezana uz ad hoc probleme kakve sve češće vidimo u svakodnevici. Obično se radi o teško bolesnim osoba i akcijama koje munjevito slijede. Prikupljanje pomoći u takvim situacijama često jest opravdano, obično i emocionalno nabijeno, ali ako nije pokriveno nadzorom, osobito u financijskom efektu, postoji mogućnost zloupotrebe. Kako to može ispasti u praksi, najbolje govori eklatantan primjer iz Donje Dubrave u kojoj je jedinica lokalne samouprave pokrenula akciju za čovjeka za kojeg se ispostavilo da je lagao da boluje od leukemije (slučaj Andreja Matoteka, op. n.). Nedavno sam bio u prilici objasniti jednom gospodinu da nikako ne može prikupljati pomoć za sebe. Uspije li pronaći pojedinca ili udrugu koja će pod krinkom humanitarnog provesti akciju prikupljanja pomoći za njega, ni tada neću biti siguran možemo li takvu akciju nazvati humanitarnom. Prije bi to bila akcija solidarnosti. Primjera ima još: pojedine udruge i škole tržištu nude različite proizvode iz svojih radionica, no, ako takva djelatnost postane dominantna te se zanemari primarni cilj zbog kojeg udruga postoji, to ne možemo nazvati dobrim, a kamoli humanitarnim. Ipak, zloupotreba je sve manje zahvaljujući projektnom modelu financiranja u kojem je već sadržan mehanizam nadzora - pojašnjava predstojnik Branimir Posavec.
Upozoravamo samo jednom
Iz Ureda državne uprave nerijetko i putem lista Međimurje dolaze do “dobrotvoraca” koji akciju nisu prijavili, a proveli su je kao humanitarnu. I... kreću tragom:
- Kad naiđemo na podatak da je netko organizirao humanitarnu akciju, trudimo se stupiti u kontakt s organizatorom. Akciju ne možemo zaustaviti, no, upućujemo organizatore na prijavu. Nadležni smo za inspekcijski nadzor nakon kojeg može uslijediti i prijava Prekršajnom sudu, no, to do sada još nismo učinili jer ne želimo zatrti humane pobude i dobre rezulate akcija. Smatram da je bitna i uloga lokalne samouprave koja za izvođenje akcija na otvorenom mora izdati dozvolu. Već se tu otvara mogućnost da organizatore humanitanih akcija u općinama ili gradovima upozore da moraju imati našu prethodnu suglasnost. Ne želimo spriječiti akcije, nego uvesti red i kontrolu. Akcije u Međimurju organiziraju i nogometni klubovi, općine, pojedinci, no, zahtjeva za suglasnost je vrlo malo iako ishođenje nije složeno - kaže Mirjana Krnjak.
- Riječ je o novini u pravnom sustavu, što znači da treba senzibilizirati javnost. Tek će nam praksa i negativni ekstremi, poput spomenutog iz Donje Dubrave, učiniti da zajednica uoči kako provođenje ovog zakona i te kako ima smisla. Zato nam je zasada težište na edukativnoj ulozi. No, ponove li pogrešku i ne prijave humanitarnu akciju udruge i pojedinci koje smo jednom upozorili, bit će sankcionirani. Sa zadovoljstvom mogu utvrditi da je provedba ovog zakona u Međimurskoj županiji na zadovoljavajućoj razini, kao i educiranost građana, osobito u svjetlu usporedbe s drugim dijelovima zemlje - dodaje predstojnik Posavec.
Dobro je znati
Dobro je znati imena pravnih osoba (udruga) u našoj županiji kojima je izdano rješenje Državne uprave za prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći: Međimurska zaklada solidarnosti Katruža (koju u Uredu državne uprave ističu kao svijetao primjer u smislu ispunjavanja zakonskih obveza i pedantne evidencije), zatim Lions klub Zrinski Čakovec, Leo klub Zrinski Čakovec, Udruga Hrvatska žena Čakovec, Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec, Županijska liga protiv raka Čakovec, Humanitarna udruga Fijolina Čakovec te Humanitarna udruga Učitelji za djecu Čakovec.
Uplatnice za smeće
Mirjana Krnjak upozorava na još jedan primjer - bez kontrole:
- Često u poštanskim sandučićima ili u novinama nalazimo uplatnice sa žiroračunom i fotografijom osobe za koju se prikuplja pomoć.
Ne znamo je li to točno, a obično nema ni dovoljno podataka za provjeru. Tada građani imaju mogućnost u državnoj upravi provjeriti je li ta humanitarna akcija uopće registrirana. Na svakom od nas je da odluči što će s takvim uplatnicama. Ja bih ih bacila u smeće.
Sivo tkivo
Iako nije u okvirima Zakona o humanitarnoj pomoći, “sivo tkivo” mogu postati i brojne donacije jedinica lokalne samouprave udrugama - moliteljima. Tko kontrolira (zlo)upotrebu tih sredstava? U Uredu državne uprave kažu da bi kontrola morala biti u interesu jedinice lokalne samouprave koja je novac dala. Ako njih to ne zanima, širi se i mogućnost zloupotrebe.
Prodaja magle
Kako se manipulira riječju humanitarno, svjedoči svjež primjer: Udruga invalida rada u Čakovcu je provela akciju prikupljanja novca pod krinkom - humanitarnog. Rukovodstvo udruge usudilo se upotrijebiti taj izraz, s ciljem da ljudima “pucaju u srce”. Prema izjavi predsjednice spomenute asocijacije, “novac je prikupljen za opstanak udruge”. U Uredu državne uprave kažu:
- Prikupljaju li se sredstava za rad neke udruge, to nije humanitarna akcija. Prikuplja li se novac, primjerice, za bolesnog člana udruge - tada jest. No, ne može se akcija započeti po principu “prikupljat ćemo za svašta, pa ćemo onda vidjeti kako ćemo raspodijeliti sredstva” - pojašnjava Mirjana Krnjak. Da se donjodubravski slučaj Matotek ne ponovi, potrebno je samo uredno prijavljivati humanitarne akcije Uredu državne uprave, koji je ujedno i mjesto za pojašnjenje zakonskih okvira u slučaju da su organizatori određene akcije u dilemi - organiziraju li humanitarnu akciju ili nešto drugo.
Željka Drljić