DANI ISPIRANJA ZLATA

Općina Donji Vidovec i Hotel Golf, kao nositelj projekta, položili su ispit na manifestaciji Dani ispiranja zlata te jela od dravske ribe u koju se uključila posredstvom IPA programa EU preko projekta Puna zdela. Položili su ispit jer ne samo što su „napunili zdelu“ donjovidovečkim ribljim finotama, već su održali svojevrsnu školu pod imenom Kak je to negda bilo.
Aleksej Milinović, prof., s mnogo truda i stručnosti pričao je o povijesti ispiranja zlata ne samo u Donjem Vidovcu i okolici, već je govorio o bogatstvu dravskih sprudova sitnim zlatnim zrncima. Kako se nekad zlatarilo, kako su se provodili dani daleko od kuće, u šatorima uz dravsku obalu, govorio je 86-godišnji Drago Horvat koji je rekao kako je početkom 40-ih godina samo u Donjem Vidovcu bilo 120 zlatarskih čamaca s duplo više ljudi koji su „koricu kruha“, uz poslove u poljoprivredi, tražili na Dravi na kojoj ih je većina izgubila zdravlje bosonogi provodeći vrijeme u hladnoj rijeci. Posljedice toga gospodin Horvat osjeća godinama, pa je svoju ispiračku zlatarsku školu održao sjedeći, dok je njegov dvije godina stariji „kompanjon“ Matija Horvat još uvijek bio sposoban pokazati tehniku ispiranja zlata, u čemu mu je desna ruka bio Ivan Kopasić. Još jedan živući zlatar, Franjo Matulin, zbog bolesti nije mogao u zlatarsku predavaonicu.
O značaju konzumacije ribe u ljudskoj prehrani govorio je Vlado Kučan. Čovjek koji živi s ribom i uz ribu. Strastven je ribič i ribočuvar, a k tome još i zdravstveni djelatnik, aktivan ribič u ŠRD-u Mrena Donji Vidovec. Rekao je kako je ribarenje jedan od najstarijih zanata kojim su se ovdje ljudi bavili i stoga ni ne čudi što je ona bila sastavnica gotovo svakodnevnog zdravog obroka. - Riba bi i danas bar jednom u tjednu trebala biti na našoj trpezi, a oni koji to prakticiraju vjerojatno su i zdraviji - rekao je Kučan aludirajući na bogatstvo njena mesa omega-3 masnim kiselinama koje su najbolja preventiva u pošasti današnjice, bolesti srca i krvnih žila. Osim što je vrstan teoretičar, Vlado se pokazao i kao vrstan priprematelj jela od ribe. Naime, u natjecanju u kuhanju i spravljanju tih jela njegova je ekipa, ŠRD Mrena, bila najbolja.
Učiti se moglo i u mjesnom župnom dvoru koji je bio uređen kao prostor etno zbirke, s posebnim naglaskom na bogatstvo crkvenih knjiga koje spadaju u red najstarijih u ovom dijelu Hrvatske.
Općinska vijećnica u domu kulture još nikada nije bila krcatija rukotvorinama članica Društva žena i Društva Naša djeca. Bilo je tu blizu 300-tinjak pažljivo biranih eksponata. U sklopu te izložbe posebno treba spomenuti i demonstraciju izrade proizvoda od komušine u čemu smo se uvjerili kako Ljubica Kopasić i Katarina Hudiček još uvijek nisu zaboravile rukotvorstvo mladosti koje je njihovim obiteljima nerijetko bilo dodatan izvor zarade. Vidjeti to danas, vidjeti alat i spretne ruke na njemu nešto je što se ne smije zaboraviti, što se mora njegovati, da se nikada ne zaboravi.

Mladen Grubić