Dekanosko gruobiče smećem okovano?

Dekanosko gruobiče opjevano u Andrašecovoj pjesmi zasigurno u njegovo vrijeme nije izlgedalo kao danas. Veliko, uređeno, komunalno opremljeno... A zasigurno u Andrašecovo vrijeme na tom mjesnom groblju (župnom, zapravo, jer u Župi svih svetih do otvaranja groblja u Domašincu bilo je jedino) nije bilo ni toliko plastike, izuma suvremene civilizacije koji nas polako guši kad je iskorišten i odbačen.
Budući da se već godinama na groblje, umjesto svijeća od loja koje u plamenu koji svijetli dušama predaka nestaju, donose plastični lampaši s limenim poklopcima svih mogućih oblika i veličina – od neukusnih duplih srčeka do kičastih figuracija na kojima se jedva i raspoznaju sakralni motivi, nema uprave groblja koja nije zbog te činjenice stalno u problemima.
Posebno nakon tradicijskog okupljanja rodbine na Dan svih svetih jer lampaše ostavljene na grobovima predaka nemoguće je izbrojiti, a sad se pojavljuje i plastično cvijeće!
Zbrinjavanje tog plastičnog otpada je trošak, ne mali, jer neškodljivo uklanjanje inače loše plastike nije lako, a što to znači za jednu malu Općinu Dekanovec načelnik Ivica Hajdarović jasno ilustrira brojkama:
- Samo prvu ruku zbrinjavanja ostataka lampaša s groblja posebno koncesionaru za odvoz platit ćemo 30-ak tisuća kuna. A tako se nakupi barem četiri puta godišnje.
Mi ne možemo ljudima prigovarati kako se prisjećaju ili odaju počast svojim najmilijima, naš je općinski posao držati groblje urednim. Ali onda ljudi moraju znati koliko to košta te da nije baš svejedno imamo li za zbrinjavanje 15, 20 ili 30 tisuća lampaša.
Ne biste vjerovali! Brojite grobove, pomnožite s dvadeset prosječno! I ponavljam, nije to problem. Ako ljudi tako žele, mi se za red moramo pobrinuti, problem je u nečem drugom: u kontejnere pripremljene za odvoz tog posebnog otpada ljudi i iz susjednih mjesta (ustanovili smo sa sigurnošću) donose svašta – od tepiha, kompjutora do ljetnih aluminijskih sklopivih stolaca! Kao da nema organiziranog odvoza otpada!
Zato mislim da se mora povesti računa o dvije stvari: prvo – zar se brojem lampaša samo iskazuje ljubav prema nekome? A drugo – zar održavanje reda nije obveza svih nas, ne samo Općine i zaposlenika Općine (ovih u sustavu javnih radova) koji moraju prekomjerno čistiti?
M.Belčić