DEKANOVEC: Što će biti s vrijednom zbirkom starinskih predmeta?

Najstarija članica Dekanovskih golubica koje djeluju u okviru KUD-a Florijan Andrašec Dekanovec 77-godišnja je Franciska Tratnjak, sakupljačica starinskih predmeta i znanja o nekadašnjim običajima. Ova vremešna Dekanovčanka i danas vjerno skuplja narodnu baštinu, a i sama šije dijelove međimurske narodne nošnje u koje odijeva lutke. Izrađuje i cvijeće i druge ukrase od krep papira. Zbog zdravstvenih razloga, sada već rjeđe zapjeva sa svojim Golubicama i ne odlazi na baš sve manifestacije na kojima se prezentiraju narodni običaji.
LAN U VRTU
U njenoj kući u Dekanovcu vrijeme kao da je stalo pred pedesetak i više godina. Kuća mala i trošna izvana, upravo onakva kakve su nekada po međimurskim selima bile kuće prosječnih mještana. I interijer je prepun namještaja, odjeće, ukrasnih i uporabnih predmeta, alata i svega onog što se nekada koristilo i nosilo. Franciska je cijeli život bila domaćica. Kao i mnogi drugi iz onih vremena, završila je samo četiri razreda mađarske škole, o čemu nam je rekla:
- Nekada se više gledalo tko će doma raditi, a ne tko će završiti škole. Tako sam i ja cijeli život bila kod kuće. Radila sam u vrtu i polju i stoga dobro znam kako se, što i na koji način nekada radilo u selu. Sve smo sami radili doma. Šivali smo odjeću, ali i sijali lan i izrađivali od njega platno. I danas u svom dvorištu sijem malo lana koji nam služi za prezentaciju dobivanja lanenog platna. S Dekanovskim golubicama već sam u više prilika to pokazivala u javnosti, na Porcijunkulovom i još nekim priredbama - veli naša sugovornica.
TISUĆU STARINA
U Franciskinoj bogatoj zbirci danas je zasigurno oko tisuću starinskih uporabnih i ukrasnih predmeta. Posjeduje kompletan nekadašnji namještaj za spavaću sobu, uključujući i zipku, ukrase, lampe, vješalice... uglavnom sve što se nekada koristilo. Njeni starinski ormari prepuni su odjeće iz prošlih vremena. Po sobi su lutke odjevene u narodnu nošnju koju je Franciska sama sašila na svojoj staroj singerici. U vazama je cvijeće od papira, tradicijski ukras nekadašnje međimurske kuće, ukras za svadbe i druge svečane prilike. Posebno je ponosna na svoje starinske ormare, ali i na svaku drugu sitnicu iz zbirke. Priča nam odakle joj ormari:
- Jedan je ormar još iz vremena kada sam se vjenčala. Njega sam, po ondašnjem običaju, ispunjenog odjećom i posteljinom dovezla u kuću svog muža. Drugi sam dobila. Bio je u lošem stanju, pa mi ga je brat renovirao. Velik dio predmeta koje čuvam su moji ili sam ih dobila od rodbine i prijatelja. Dio sam kupila. No, sada, kad se već zna da ja to sve čuvam, ponešto mi donesu i mještani. Čak i nepoznati ljudi iz drugih mjesta nude mi nešto što je dugo vremena skupljalo prašinu u njihovim podrumima ili na tavanima.
Na naše pitanje što namjerava učiniti sa zbirkom, nije baš imala precizan odgovor, no, želi da ona ostane u obitelji te veli:
- Ne znam točno što će biti sa svim ovim. Djeca mi nisu baš posebno zainteresirana da se bave nečim sličnim kao ja. Unuku Sandru naučila sam sve - šiti i raditi cvijeće od papira. Ona je još školarka i radi usput, pa sad baš i nema vremena za to. Ali tko zna? Možda se još i zainteresira. Najbolje bi bilo da zbirku preuzme netko od najbližih koji će ovdje graditi kuću. Čulo se da u Općini imaju plan urediti kuću Florijana Andrašeca, pa možda tamo i postaviti moju zbirku. No, ja bih ipak najradije da ona ostane u obitelji.
MEĐIMURSKI VRT
Dolazeći u kuću naše sugovornice, nismo mogli ne primijetiti uređeno dvorište s cvijećem, voćkama, lozom i pravim velikim međimurskim vrtom. U njemu nema čega nema - od krumpira, mrkve, salate, mahuna, rajčice i paprike do šparoga i bijele lobode za koju nam je rekla da se koristi isto kao i špinat i blitva. Vrt, za ženu od 77 godina - za stat’ i gledat’. O tom dijelu svoje životne svakodnevnice dekanovska golubica govori:
- Oduvijek sam imala vrt i radila u njemu, ali i u polju. Danas mi je već malo teže raditi, ali još uvijek uživam u tome i svugdje nešto zasadim. Sama živim od 1997. godine, kada mi je umro suprug Josip. Djeca mi pomognu jedino kod obrade zemlje i košnje trave u dvorištu. Sve ostalo polako radim sama. Čak ponekad uzmem kosu u ruku, pa sama pokosim travu u dvorištu.
R. Topličanec