DEKANOVEC: Tko su bivši đaci škole?

Više od sto godina Dekanovec ima svoju školu, zapravo od 1793. godine, kada je crkveni orguljaš djecu učio čitanju i pisanju. Mještani su već tada sagradili školu, a danas je teško zamisliti da je, primjerice šezdesetak godina kasnije, 1857. godine školu u Dekanovcu polazilo čak 256 učenika. Ili da je 1938. u Pučkoj školi u Dekanovcu radilo 6 učitelja u 6 razrednih odjeljenja jer je na području tadašnje školske općine bilo čak 356 školskih obveznika.
Nakon II. svjetskog rata, na početku školske 1945./46. godine, rad u školi organiziran je za područje Dekanovca i Novakovca, ali uvjeti rada znatno su se pogoršali - na jednog učitelja bila su čak 132 đaka, pa je 1951. godine napravljena nova mreža škola u Međimurju. Škola u Dekanovcu postala je šestogodišnja, a s vremenom je svedena na područnu školu kakva je i danas, s nastavom za male đake od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.
Danas živući negdašnji đaci dekanovske škole sjećaju se velike, stare školske zgrade koja je srušena i čiji su zadnji stanari bile rode u gnijezdu na vrhu školskog dimnjaka. Na mjestu te škole niknula je nova školska zgrada – baš kao i prva škola u Dekanovcu - građena novcem samih mještana.
Prošlogodišnji polaznici četvrtog razreda Područne škole Dekanovec pokrenuli su zanimljiv projekt: željeli su saznati tko su bili i što su radili nekadašnji đaci škole, pa su krenuli u potragu za djedovima i bakama koji su u istom, školskom dvorištu proveli svoje bosonogo djetinjstvo, a i za onima malo mlađima koji su u novije vrijeme u daljnjem obrazovanju stekli najviša zvanja. Ispitivali su ukućane, susjede, rođake - svakog tko bi mogao ispričati nešto o povijesti njihove škole, prikupili su memorabilije, stare školske potrepštine, slike...
U njivhove su bilježnice tako sjele priče Mije Hranilovića, Zlatka Đurkina, Nade Špoljarić r. Novak, Biserke Mavrin - Veinović, Ane Vrbanec r. Tomašek, Mune Orehov, Ivana Hamera, Josipa Hamera, Bojana Hamera, Katarine Brekalo r. Tratnjak i Miljenka Lisjaka – nekadašnjih đaka škole u Dekanovcu, Dekanovčana koje je život odveo iz rodnog mjesta.
Saznali su klinci kakav im je bio životni put, kakve uspomene nose na djetinjstvo i prve godine školovanja, što im je najveći životni uspjeh, čime se ponose…
Rezultati projekta predstavljeni su u školi 4. ožujka. Nekadašnji đaci škole u Dekanovcu s nostalgijom su se prisjetili stare srušene škole, svojih učitelja i odlazaka u prirodu s njima, igara, njegovanja međimurskih pjesama, plesova i narodne nošnje…
Od anketiranih nekadašnjih đaka, šest je steklo sveučilišnu diplomu, dva su magistra znanosti, jedan doktor znanosti, među njima su uspješni poduzetnici, pola ih je cijeli život aktivno uključeno u rad društvenih i kulturnih udruga, a svi obitelj smatraju svojim svojim najvećim osobnim blagom.
S puno žara u provođenju projekta sudjelovali su Antonija Sokač, Mihaela Blagus, Valentina Furdi, Stjepan Zorčec (polaznici 2. razreda), Paula Blagus, Laura Mučić, Ivan Novak, Lovro Novak, Eugen Pintarić, Lukas Slana, Luka Tomašek, Josipa Žerjav (polaznici 3. razreda) te Sara Mučić, Iva Šantek, Ivana Tomašek, Igor Rob, Marko Žerjav, Marta Novak i Anastazija Furdi (polaznici 4. razreda), uz pomoć učiteljica Tatjane Dobošić, Ines Herman i Tatjane Pintarić koja je autorica i voditeljica projekta, a u power point prezentaciju sve im je lijepo upakirala vjeroučiteljica Martina Kivač.
M. Belčić