DRAGICA ČAVNIČAR - ŽENA LOVAC 20 GODINA

Prije dvadeset godina Dragica Čavničar bila je prva žena lovac u Međimurju. Ova 52-godišnja zaljubljenica u prirodu iz Stanetinca o svom lovačkom stažu govori kao o najispunjenijem periodu života koji joj je svojim angažmanom kao lovac upotpunio i suprug Zvonko. U međuvremenu, Dragica je prije pet godina ostala udovica, no i dalje u lovstvu ima poznato lice uz sebe - sina Davora.
Naša je sugovornica članica Lovačkog društva Fazan iz Štrigove, a kao prva žena u Društvu, prihvaćena je bez ikakvih predrasuda.
- Kao djevojčica sam voljela proučavati prirodu, osobito ptice. Ideja o tome da budem lovac došla je spontano, sama po sebi, i suprug Zvonko prije dvadeset godina podržao me u tome da predam zahtjev za članstvo u Fazanu. Uz mene, i on se odlučio posvetiti lovu, tako da smo zajedno ušli u to svim srcem. Da budem iskrena, očekivala sam negativan odgovor od lovaca, s obzirom da sam žena, ali su me ugodno iznenadili pozitivnim očitovanjem i pozivom na stažiranje - priča Dragica Čavničar.
Nakon dvije godine stažiranja, u kojem se morala iskazati kao predana i vjerodostojna osoba, otišla je na lovački ispit za koji kaže da nije bio lagan, ali ni težak. Kad ga je položila, bila je zadovoljna zajedno sa suprugom jer su se mogli u potpunosti posvetiti lovstvu kao hobiju. Pitali smo je je li u svom lovačkom društvu prošla krštenje kakvo znamo da prolaze muškarci?
- Naravno da je i mene čekalo krštenje, zašto bih ja bila izuzeta. Svi smo jednaki, pa ako sve članove pripadne krštenje, zašto ne bi i mene (osmijeh)? Nije to ništa strašno, nekoliko simboličnih udaraca po stražnjici i zdravica. To svatko može podnijeti - priča nam prva žena lovac u Međimurju.
Do danas, Dragica je ostala jedina žena učlanjena u Lovačko društvo Fazan u Štrigovi, a diljem Međimurja ih je simboličan broj, devet. U lovstvu će ostati dok god je zdravlje služi jer spoj s prirodom uvijek je iznova relaksira.
- Jako volim prirodu i zapravo gotovo nikada ne nosim oružje kad se ide u lov. Iako sam odstrijelila fazane, koji su ujedno i moj jedini ulov, moj je interes hraniti životinje, družiti se, biti u prirodi. Nisam čak ni išla na gostovanja u lov, osim u susjedni Gornji Mihaljevec. Nemam puno slobodnog vremena, ali dobro sam organizirana, pa nađem vremena za svoj hobi, a lovstvo bih preporučila svakome, osobito ženama. Voljela bih da nas ima više u Županiji i da nađemo priliku za susret - kaže Dragica i ovom prilikom poručuje aktualnim lovicama da se mogu sresti i upoznati te razmijeniti iskustva.
Ljubav prema lovstvu naslijedio je sin Davor koji zajedno s majkom odlazi na druženja i u lov njihovog lovačkog društva.
- Davor je zapravo naslijedio oca i drago mi je što imam blisko lice uz sebe svaki put kad se družim s lovcima koji su me u Fazanu prihvatili bez zadrške. Drugi sin, Mario ima drugačije interese, pa se ne bavi lovstvom, ali u tome i jest čar - da budemo različiti. Lovci u štrigovskom Fazanu sjajni su prijatelji, uvijek raspoloženi pomoći, duhoviti. Lovstvo je lijep sport iako ga mnogi ljudi doživljavaju negativno, no radi se tu o kompleksnoj temi koja obuhvaća hranidbu i, općenito, brigu o divljači, o šumama i okolišu, odstrelu. Ne ubijanju, već odstrelu, razlika je ogromna - zaključuje Dragica Čavničar.
Žene iz Međimurske županije koje se bave lovstvom mogu se javiti našoj sugovornici, radi upoznavanja i tješnjeg povezivanja, na broj telefona 584-113.
Aleksandra Ličanin