Arhiva 07.01.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:36.

DRAGICA KOLENIĆ: Topla riječ često je najbolji lijek

Viša medicinska sestra Dragica Kolenić zaštitni je znak Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Čakovec, službe u kojoj radi 25 godina - od samog osnivanja. Rođena je 30. prosinca 1945. godine u Donjem Vidovcu za koji je, osim uspomena na djetinjstvo i roditeljski dom, vezuju i sjećanja na nezaboravan dio karijere.
- U mojoj rodnoj obitelji bilo je petero djece. Tri sestre (Štefica Vojvoda Morović, Marija Lendić i ja smo više medicinske sestre, a sestra Slavica Orehovec je diplomirana ekonomistica). Sestre mi žive u Zagrebu, a brat Josip Vojvoda, po struci ekonomist, živi u Australiji. I sama sam karijeru započela 1964. u Zagrebu, u klinici Sestara milosrdnica. Nakon rođenja prvog sina Dražena (43), odlučila sam posao potražiti u Međimurju, s obzirom da je suprug Juraj (69) tada bio ravnatelj škole u Kotoribi. No, narednih pet godina nisam mogla dobiti posao. U međuvremenu nam se rodio i drugi sin Zvonimir (41) koji se također odlučio za medicinsko zvanje te danas radi u našoj bolnici kao inženjer medicinske radiologije - priča Dragica Kolenić.
Ponovo zapošljavanje u rodnom kraju za Dragicu Kolenić bio je preporod. Vratila se tamo kamo ju je vuklo srce - u službu čovjeka:
- Četrnaest godina provela sam u donjem Međimurju (Kotoriba i Donji Vidovec), u ambulantama i patronaži. Tih se godina rado sjećam jer sam ponosna na rezultate koje smo ostvarivali pod vodstvom mr. sc. Valenta Percača, dr. med. Bila je velika sreća raditi s čovjekom koji je imao nepresušno vrelo snage da nas stalno educira. Kad smo pili kavu ili pripremali opremu u ambulanti, doktor Percač sa sestrama je razgovarao o struci, propitivao nas i učio. Isto takvu sreću doživljavam i danas uz prim. Nevenku Krčmar, dr. med., našu ravnateljicu, koja također spada među prosvjetitelje, među one koji nesebično dijele znanje. Stoga je moja poruka medicinskim sestrama, tehničarima i mladim liječnicima da to iskoriste na najbolji mogući način - kaže D. Kolenić.
- Kad govorim o godinama provedenim s doktorom Percačem, moram istaknuti rezultate koje smo ostvarivali uporno provodeći prevenciju anemije, raka vrata maternice i dojke te karijesa. Uspješno smo suzbijali i spolno prenosivi trihomonas koji se u jednom periodu pojavio. Doslovce sam (prema nalazima) išla od vrata do vrata i oprezno objašnjavala bračnim partnerima da oboje moraju uzeti terapiju. Niti u jednom domu nisam doživjela neugodnost niti je itko odbio uzeti terapiju pred mojim očima. Preventivne preglede je obavljale je u slobodne subote. U to doba med. sestre bile su i njegovateljice i mrtvozornice. Što se patronaže tiče, tvrdim da je zbog povezanosti sestre s mještanima u ruralnoj sredini ta služba bila iznimo efikasna te obojena ljudskom notom koja je sastavni dio naše profesije - dodaje Dragica.
U mirovini -
volonterka
Krajem iduće godine naša sugovornica će u mirovinu za koju se priprema - novim idejama o poslu. Gorljiv entuzijazam i predanost pozivu unutarnja je naredba koja gospodari srcem Dragice Kolenić:
- Ono što međimurskom zdravstvu nedostaje je palijativna skrb, tj. stručna skrb i njega bolesnika koji su u terminalnoj fazi bolesti. Želja mi je dati svoj doprinos u poticanju organiziranja takvog oblika skrbi te volonterski sudjelovati u njoj. Sigurna sam da će mi i pored toga ostati dovoljno vremena za moju obitelj, za unuka Bornu i drugo unuče koje je na putu. Kad govorim o obitelji, želim naglasiti da imam i najbolje snahe na svijetu - Nataliju i Tihanu - kaže naša sugovornica.
Od fiće do
znanstvene
fantastike
U ljeto 1984. sežu počeci HMP-a, a pripreme za formiranje službe obavljali su Dragica Kolenić i Vjekoslav Jazbec, dr. med.:
- U prostorima tadašnje hitne nismo imali ništa osim jednog telefona. Posudila sam ormare, stolove i 4 stolca, a doktor Jazbec donio je liječničku torbu. Imali smo i jednog fiću. Prvim vozačima Hitne nabavila sam karte Međimurja da se lakše snalaze na terenu jer se dogodilo da umjesto u Dekanovec odu u Mursko Središće - prisjeća se Dragica Kolenić koja je na funkciji glavne sestre doživljavala rast HMP-a od fiće do znanstvene fantastike u doba mandata prim. Nevenke Krčmar, dr. med.
- Voditelji HMP-a poslije doktora Jabeca bili su mr. sc. Mirela Štefe, dr. med., mr. sc. Renata Čulinović-Čaić, dr. med., Nina Knežević, dr. med., Tomislav Vinković, dr. med., te danas Željka Kotorac, dr. med., i svi su pridonijeli onome što je HMP danas. Pridonijeli su očuvanju imperativa neodbijanja poziva. Zato posebnu zahvalu za požrtvovnost, suradnju i predanost pozivu upućujem i svim mojim med. sestrama, tehničarima i vozačima - kaže D. Kolenić.
Žena zmaj
Dragicu Kolenić njezini suradnici znaju kao “ženu - zmaja” kad je u pitanju poštivanje pravila službe. U slučaju da uoči lošu komunikaciju s pacijentom (čak i kad je riječ o liječnicima), sestra Draga upućuje oštru kritiku. Uz njegu i lijek, bezuvjetno zahtijeva i porciju ljudskosti za pacijenta.
- Toliko sam vezana uz profesiju da o njoj i privatno govorim. Nekolicina naših kućnih prijatelja koji su kroz moje riječi shvatili važnost ove službe postali su donatori HMP-a, poput Danijela Režeka, Juraja Levačića, Darinke Kričke, Marije i Stjepana Hrešća, a za klimatizaciju našeg prostora zaslužan je Tihomir Devčić. Iznimnu suradnju ostvarujemo i s našim, ali i specijalistima zagrebačkih klinika koji su svojedobno radili u HMP-u - dodaje Dragica Kolenić.
Tko je kriv?
Na pitanje ljute li je gužve na HMP-u i za nehitna stanja, iskusna medicinska sestra kaže:
- Za to što je naša hitna vikendom prepuna nisu krivi pacijenti ni liječnici, već HZZO. Kamo da ode čovjek kojemu nije dobro i čiji obiteljski liječnik je, recimo, zatvorio ordinaciju u petak oko 13, a otvara je ponovo u ponedjeljak poslijepodne? Rješenje je u organizaciji dežurstava unutar obiteljske medicine tijekom vikenda.
Za bolovanje sestra Draga ne zna. Kad je svojedobno slomila nogu, u gipsu je odlazila na posao.
- I danas često u pratnji pacijenta odlazi u Zagreb poslije ponoći, a vraća se oko 4 sata. Malo odspava, pa nazad na posao - kaže suprug Juraj Kolenić, mag. politologije.
- To je istina, međutim, inzistiram da se ne bude sestre i tehničari koji rade noćne smjene. Ja ipak većinu noći prospavam i meni je lakše - dodaje Dragica.
Jutarnje kuhanje
Dragica Kolenić jutrom ustaje u 5.30 sati i skuha ručak.
- Skuham ujutro zato da me tijekom dana moji ukućani puste da u miru radim.
Željka Drljić

Izvor: 2854