DUBRAVKO HORVAT - karizmatičan uspon bogatog pustolova

Dubravko Horvat (53), jedan od najbogatijih i među stotinjak najutjecajnijih Hrvata u svijetu, ovih je dana boravio u rodnom Prelogu. Uz kavu je ispričao priču o svom usponu u svijetu biznisa te radosti što je s pedeset godina ponovo postao otac.
Mada je moskovski park pun otpalog jesenjeg lišća već krajem listopada pomalo u znaku rane ruske zime, dvoipolgodišnji Vladislav Horvat inzistirao je na nedjeljnoj igri na svježem zraku. U park ga je poveo njegov otac Dubravko jer vrijeme vikenda je jedino koje mogu utkati u svoje zajedničko druženje. Vladekova majka Alla Jevgenjevna, ugledna ruska prevoditeljica, tada sebi može posvetiti malo vremena. U sveopćoj gradskoj gužvi 14–milijuntog grada, tijekom vožnje mali je Vladek prepoznao sve marke automobila, a Dubravko, ruski tajkun, onako u sebi, morao je priznati da je svijet najbogatiji kad ga gledaš dječjim očima. Posebno, kad ti je u nogama bezbroj odigranih životnih utakmica i kad u pedesetoj još jednom imaš sreću postati otac.
Pokreti djeteta podsjetili su ga na vlastite - kad je blizu zagrebačkog Trnja, u kojem je stanovao, kao trogodišnjak na autocestu rasipao svoje misli i zamišljao se u ulozi vozača brzih automobila. Životne okolnosti htjele su da se pod njegovu kožu uvuku ferrariji, limeni ljubimci za koje ovaj čovjek danas vrlo lako objašnjava glazbu motora u vlastitom srcu. Naime, on ih čuje i osjeća kad god to poželi jer ih u garaži svojih kuća ima tri. Najdraži mu je crveni, za koji objašnjava da je savršeniji od seksa. Naravno da njegov uspon do stečenog carstva budi znatiželju koju on lakoćom dobrog pregovarača i uglađenih pokreta prijateljima može objasniti na šest jezika koje perfektno govori.
Jezik djetinjstva
Ipak, najljepše mu je kad na tečnom kajkavskom dijalektu donjomeđimurskog kraja priča o svojoj mladosti u Prelogu, sve do prvog zarađenog milijuna. Otac Vladimir, koji je umro prije pet godina, veterinar po struci, naučio ga je da je život lijep kada se družiš s ljudima i životinjama i pomažeš im u svakoj situaciji, kada se voliš šaliti i nikad ne zaboravljaš korijene od kojih si potekao. Od majke Anđele, profesorice povijesti i geografije, naslijedio je brbljavost, finoću osobnosti, potrebu za obrazovanjem i kretanjem, nesputanost koja mu nikad nije dopuštala da puca po šavovima. Želio je biti drugačiji, bogat, priuštiti si stvari koje će ga po udobnosti i luksuzu obilježiti za cijeli život. U tome je uspio. U njegovim ormarima luksuzno uređenih vila i stanova stoji garderoba vrijedna 400 tisuća eura. Tu je najmanje stotinjak Kitonovih odijela, košulja, 600–tinjak kravata, cipela i svega ostalog. Njegov najsvečaniji trenutak dana je kada se, već prema potrebi i određenoj branši ljudi s kojom posluje, sprema za naporan dan koji traje često i do pet ujutro. Tada u mislima - uz glazbu Gustava Mahlera, uz jazz, uz pjesme Đorđa Balaševića i Severine, često prebire po prošlosti.
U Zagrebu je na Ekonomskom fakultetu diplomirao vanjsku trgovinu. U svijet biznisa ušao je uvozeći konzerve mesa, petrolejske peći i zmijsku kožu. Težak početak koji se uglavnom svodio na rad na terenu i vožnju danju i noću, bez novaca da si priušti pošteno noćenje. Njegov životni uspon zapravo započinje nakon odsluženja vojnog roka, kad se zaposlio u švicarskoj firmi Lion. Već mu tada relacija Berlin – Beograd – Prag – Zuerich nije bila nepoznata. Potkraj 1989. godine dogodio se njegov sudbonosan dolazak u Moskvu. Tamo ga šalje viceguverner Narodne banke SFRJ Ilija Marjanović - da s poslovnim prijateljem sredi dugove SSSR-a i Jugoslavije. U te prve dane svoj grad života pamti po lošoj hrani i ljudima. Ljudima koji su u njemu budili osjećaj spontanosti i neopterećenosti. Divio se njihovoj obrazovanosti i kulturi, s njima je punim plućima počeo udisati zrak, nagovještaje demokratskih promjena koje su bile na pragu. Tada je zaradio prvi velik novac. Njegovim je venama počeo teći duh Moskve i to nikad nije prestalo.
To se događa i danas, kada nakon sedamnaest godina ponosno stoji u svom prestižnom restoranu talijanske kuhinje Dorian Gray nadomak Kremlja i uz pomoć svog menadžera i prijatelja Željka Blažinčića ugošćuje najuglednije ruske biznismene, političare, filmske zvijezde i ljude iz javnog života. U vrijeme prvog dolaska u Moskvu, devedesetih, grad je imao samo 42 restorana, a danas ih je preko 5.000. Obraduje se i ljudima iz Hrvatske i cijeni svaki trenutak u kojem im može ugoditi. Bivši predsjednik Mesić tu se našao nekoliko puta, kao i sportaši, umjetnici i političari, a među brojnim pjevačima i popularna Severina čiji je Horvat veliki fan i obožavatelj. No, kult svoga restorana i imidž sam po sebi prizvao je uglednu elitu čije večeri i veselice ponekad nadmaše i nekoliko desetaka tisuća eura.
Nakon napornih noći, Dubravko pali skype, razgovara i vodi poslove s bratom Miljenkom koji s obitelji živi u Americi. Osim suvlasništva u dvije banke i tvornici PVC-a, obojica su zaljubljeni u financijski inženjering, pa uspješno preko burze okreću novac i bave se financijskim konzaltingom. Po tome ga od prvog dana, pa i sada, još uvijek cijene ruski oligarsi s kojima je poslovao u svojim počecima. Ipak, makar ni ne zna koliko je „financijski težak“ jer se svakog trenutka to mijenja, nije postao snob i rob poslu. Uživanje u malim stvarima naoko ga čini običnim čovjekom, razveseli ga neka vedra SMS poruka, vic ili neka poklonjena sitnica, šetnja, vožnja ili ples.
Pa ipak…
Ljubav prema ferrarijima koje posjeduje velik je luksuz milijunskih vrijednosti, naravno u eurima. Uz terenca, starog fiata 1300 i fićeka, koji u garaži obiteljske vile u Prelogu bude sentimentalnu vrijednost i kojima se često vozi gradićem svoje mladosti, dva su ferrarija, od kojih je jedan crveni, model 355. Njega je kupio 1994. godine i on je njegova ljubav i opsesija.
Prvi pogled nakon ustajanja pokloni njima, pa zatim šalici jutarnje kave. Treći ferrari je u Veroni - njime je svojevremeno sudjelovao na utrkama, ali danas više ne. Dubravko ne kocka, ne pije, ne uživa u skupim satovima, jahtama. Osim odijela, voli zapaliti Davidoff cigaru. Opušta ga, a u dimu koji se lijeno diže u zrak razradi i pokoju kreativnu misao, projekt u koji bi mogao uložiti. Često ga pitaju zašto više ne ulaže u Hrvatskoj. Nakon tri neuspješna projekta milijunske vrijednosti, hrvatsko tlo nesigurno je za ulaganje. Korupcija uzima svoj danak. Mafija radi svoj dio posla. Razlika između ove dvije zemlje je što se u zemlji u kojoj živi i u tom miljeu znaju svoja pravila. Po njima moraš igrati, nema druge. U zemlji u kojoj se rodio ona još uvijek kao da nisu ni stvorena. Zato u njegovoj kupaonici vile u Prelogu visi fotografija Tita. Ona ga uvijek vrati u vrijeme koje je najviše volio, u dane mladosti u Prelogu. Za novcem više ne trči. To mu nije potrebno. Čak štoviše, misli gdje će ga potrošiti. Svjestan je da je vrijeme jedino što njime ne može kupiti i da nepobitno teče. 
Svi putevi vode u Prelog
Igra u parku sa sinom Vladimirom prije dva tjedna bila je pred sam dolazak Dubravka Horvata u Hrvatsku. U Prelog dolazi svaka dva mjeseca - da udahne toplinu roditeljskog doma i popije kavicu s prijateljima. Osamdesetogodišnja majka Anđela čvrsta je nit koja veže i desetljećima živi za svoju djecu i unuke. Iako vila koju mu je zdušno pomogla osmisliti čakovečka arhitektica Renata Vlahek ima 670 kvadrata površine, eksterijer i interijer izrađeni su materijalima i opremljeni namještajem svjetskog imena i kvalitete. Kuhinja je bila i ostala ono „sveto“ mjesto okupljanja i topline od kojeg majka Anđela ne odstupa.
Najviše voli kad ih sve vidi na okupu, mada je to rijetkost. Dubravko iz svog prvog braka s Preložankom Anicom ima dvije odrasle kćerke, 21- godišnju Klaru i 18–godišnju Nevu, buduće pravnicu i arhitekticu. Anica mu je ljubav iz mladosti od koje se razveo nakon deset godina hodanja i deset godina braka.
Unatoč brojnim vezama, Dubravko se za drugi brak nikad nije odlučio jer, kaže, nije to više za njega. Obožava kćerke koje s majkom i poočimom žive u Zagrebu. Svako malo s društvom dođu svojoj baki Anđeli koja ih jedva dočeka. Iako im je osigurana budućnost, vole učiti i dobro su odgojene. Svi članovi obitelji u kući imaju svoj kutak namješten po njihovoj želji.
Ono što Dubravko, uz svoju djecu, najviše voli je bogatstvo koje ne možeš steći novcem - zagrljaj voljenih koji ga uvijek iznova prikuje za roditeljski dom i sve one lijepe uspomene koje svijetom nosi sa sobom.
Zinka Čižmešija