Duže od 10 godina uništava me birokracija i mreža prevaranata!

Otkako je - 12. veljače 1998. godine - Vlada Republike Hrvatske programom samozapošljavanja razvojačenih hrvatskih branitelja omogućila kreditiranje nabave traktora ursus i priključnih strojeva te prikolica za stradalnike Domovinskog rata i razvojačene branitelje, da bi se onima koji krenu u osiguranje vlastite egzistencije u poljoprivredi omogućio potreban start, počeli su i teško opisivi problemi Ignaca Posavca iz Ivanovca, strojobravarskog obrtnika i malog poduzetnika, na koje još jednom vrijedi na stranicama novina podsjetiti.
Njegovo je, poduzeće, naime, Monting d.o.o. Ivanovec (od 2006. godine u stečaju) kao tada jedini hrvatski proizvođač traktorskih prikolica najviše kvalitete, atestiranih i certificiranih od ovlaštenih certifikacijskh ureda, bilo odabrano kao isporučitelj prikolica i priključnih strojeva za spomenuti program.
Prvo kao bajka
Posao je izgledao – iz malopoduzetničke perspektive – kao iz bajke. Novac je bio osiguran, čak 11 milijuna DEM-a (tada se sve iskazivalo u njemačkoj valuti) težak je bio akreditiv za pokriće tog programa. Ignac Posavec - u to vrijeme jedini proizvođač prikolica u Hrvatskoj u traženoj kvaliteti - pozvan je bio k ministru poljoprivrede Zlatku Dominikoviću na razgovor u kojem mu je (5. ožujka 1998. godine) praktično povjeren posao proizvodnje prikolica.
Samo dva mjeseca kasnije (7. svibnja), pozvan je na novi sastanak zbog nekih problema u proizvodnji, premda on sam u proizvodnji nikakvih problema nije imao, a dok je on bio u Zagrebu (bez posebnog povoda ili naloga) u radionicu mu je navratila Financijska policija. Isključili su strojeve, ispitivali radnike o plaćama, o proizvodnji, o količinama...

Dolaze problemi...
Ignac Posavec tada nije mogao ni naslutiti – nakon što je u dobroj poduzetničkoj, čak i domoljubnoj namjeri već ušao u posao – da je nekom zasmetao, nekom puno jačem koji je želio atraktivan posao preusmjeriti kamo već treba. Dok je u novom razgovoru s ministrom Posavcu uručivan popis sa stotinjak kupaca prikolica kojima se one moraju isporučiti - unatoč kvaliteti, garancijama, atestima koje je za svoje prikolice Posavec imao - na javnom natječaju posao je povjeren tvrtki Poljoimpex RTM, koje danas više nema, kao što nema ni tragova od programa koji je trebao donijeti cijeli niz pozitivnih efekata, ne samo u braniteljskoj populaciji, već i u poduzetničkim krugovima u kojima su u domaćoj proizvodnji, za domaće potrebe, trebala rasti nova radna mjesta, novi pogoni (s obzirom na nesumnjivu kvalitetu, u Posavčevom slučaju, proizvoda o kojem je riječ).
... pa noćna mora
Ignac Posavec došao je i u priliku požaliti se tadašnjem ministru financija Borislavu Škegri, čak je i jedan natječaj poništen, no kaže Posavec:
- Onima koji su željeli prikolice tobože je preporučeno da sami odaberu proizvođača prikolica. Deseci su došli k meni, a išlo je to tako da je Vlada zagrebačkoj Poljopskrbi - vanjska trgovina odobrila akreditiv od 11,000.000 DEM-a za plaćanje braniteljima isporučenih prikolica, a branitelji su toj firmi plaćali kreditima Županjske banke. Ja nisam mogao birati način plaćanja, a kad sam isporučio prikolice vrijedne 610.000 kuna - odjednom nije bilo novaca! Počele su kompenzacije i nikakve veze nije imalo što je ta Poljopskrba dobila novac iz Škegrinog bankomata. Nitko se nije pitao - a gdje su milijuni DEM-a koje je država osigurala za taj program?
Što je još gore – za neplaćene račune padao sam u obvezu plaćanja PDV-a, na kojem me država do dandanas kamatari, a deset godina prstom nitko nije mrdnuo nakon što je Poljoopskrba - vanjska trgovina odglumila stečaj. Moja potraživanja otišla su u nenaplativu stečajnu masu, a javno je poznata činjenica da je na istoj adresi s istim ljudima dalje normalno radila tobože nova Poljoopskrba međunarodna trgovina?! Po opet novom ugovoru, isporučio sam nove prikolice vrijedne daljnjih 277.000 kuna, s dijelovima za održavanje. Deset je godina prošlo od isporuke po tom novom ugovoru prve prikolice, a do danas mi ni to nije plaćeno.
Do uništenja
- Uništena mi je proizvodnja koja je prikazivana na televiziji i u novinama i kao tvornica deviza. Zbog neplaćanja prikolica, u poslu za koji je država osigurala novac ja nisam mogao normalno podmirivati obveze prema dobavljačima materijala, poreze, doprinose, krenule su ovrhe... Doživio sam i da me se proglasi falsifikatorom i prevarantom! Zato što je na moj (u studenom 2003.) ovršni zahtjev prema Poljoopskrbi - međunarodna trgovina za naplatu 277.000 kuna za neplaćene prikolice došla tvrdnja da nisu primili robu, a da su otpremnice i fakture falisifikati! Do prvog suda čekao sam tri pune godine (do 2006.), a Ministarstvo financija, zbog nepodmirenih dugova prema državi, pokrenulo je stečaj mog Montinga d.o.o. kad mi je samo bilo dužno platiti jamstvo još od prvih neneplaćenih 610.000 kuna za isporučene prve prikolice! Godinama je moja proizvodnja blokirana, sad radim kao obrtnik s jednim zaposlenikom, a milijuni eura otišli su na uvozne prikolice, umjesto da se tu razvila proizvodnja hrvatskog proizvoda, traženog proizvoda, visoke kvalitete... O kvaliteti valjda dovoljno govori i podatak da sam radio i za Bechtel prikolice posebne namjene i nosivosti, uzimao kamione na remont...
Moj je slučaj – od početka, kad sam bio senzacija, do padanja u stečaj i uništenja proizvodnje - bio u novinama, na televiziji, pokazivao sam dokumentaciju, dokazivao, a od svega toga državne službe okreću glavu, nitko ne želi ozbiljno razgovarati... Nadam se skorom susretu s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Možda on bude imao volje nekom od svojih istražitelja dati moju dokumentaciju da se udubi, da se konačno razotkrije jedan od modela kako se uništava, ne samo mene, nego mnoge obrtnike i male poduzetnike.
Zabilježio M. Belčić