Eksplozija plina potresla Dunjkovec: stradao Ivan Vurušić

Mir noći petka, 9. studenoga, dvadesetak minuta poslije 3 sata u Ulici Zrinskih u Dunjkovcu prekinula je snažna eksplozija. U kući na broju 4 eksplodirao je plin, pri čemu je sama kuća teško oštećena, njen stražnji dio potpuno je uništen, dok je Ivan Vurušić (43), koji je u njoj sam živio, teško ozlijeđen - zadobio je jake opekline, a na njega je pala i stropna ploča. Zbog težine ozljeda, smješten je na Odjelu intenzivne njege čakovečke Bolnice. U trenutku zaključenja našeg lista on još nije bio izvan životne opasnosti iako se njegovo stanje stabiliziralo.
Očevid je pokazao da je plinska instalacija kuće oštećena namjerno, cijev dovoda plina bila je prerezana. Način na koji je to učinjeno, a plin nije bio isključen, ukazuje na pokušaj samoubojstva kao objašnjenje uzroka ekplozije. Za policiju slučaj, doduše, nije zaključen očevidom. Ona nastavlja ispitivanje svih okolnosti pod kojima je došlo do eksplozije, odnosno utvrđivanje razloga ili motiva. Ne može se, ipak, sasvim isključiti ni pokušaj samoinicijativne nestručne preinake instalacije. To će policija pokušati utvrditi u razgovoru sa samim Vurušićem – kad joj liječnici to dopuste.
Detonacija je
zazvučala kao sudar automobila, ali je bila jača, kažu susjedi
Susjed Željko Ivanuša bio je među prvima koji su pokušali pomoći Ivanu. Rekao nam je:
- Probudio nas je tresak. Meni se isprva učinilo kao da je to bio zvuk jakog sudara dvaju automobila, ali je već druga pomisao bila - ne, to ne može biti to, detonacija je tako jaka kao da vam je netko pod noge bacio bombu. Istrčao sam van i pogledao na ulicu. Isprva u mraku nisam ništa vidio, a kad sam razabrao, vidio sam da je raznijelo susjedovu kuću. I susjed Veljko je istrčao, i drugi susjed. Pogledali smo što se može učiniti, ali je susjed bio pod ruševinama, nije se dalo ništa učiniti. Vratio sam se u naše dvorište vidjeti kako smo mi prošli. Nije bilo štete, čemu sam se začudio.
Najveću prisebnost u šoku te noći pokazao je Veljko Primorac, susjed preko puta stradalog Ivana.
- Probudio nas je tresak. Prva pomisao bila je da je to u kući ili sasvim blizu udario grom. Istrčao sam van pogledati što se dogodilo. Kad sam se malo sabrao, vidio sam da je susjedova kuća u ruševinama. Dotrčao sam i - pogledavši u ruševinu, vidio susjeda, ali mu nismo mogli pomoći ni ja ni susjedi Željko i Ivan koji su također odmah priskočili. Ivan je bio pod ruševinama, ali pri svijesti. Pozvao sam policiju i vratio se natrag u kuću te se obuo jer sam do tog trenutka bio bos. Zvali su me natrag i rekli mi da zatvorim plin. U onoj strci bilo se teško snaći, ali sam - prema uputama, ipak brzo isključio plin. Policija je zvala druge službe. Mora se reći da su brzo došli, bili su tu za desetak minuta.
Da bi se Ivana Vurušića izvuklo iz ruševina, morali su intervenirati vatrogasci. Običnog svog posla, gašenja vatre, imali su malo iako su pri eksploziji iz kuće izletjeli neki zapaljeni predmeti.
Druga susjeda Danijela Toplek kaže:
- Nešto je grunulo, stakla su se zatresla, zazvučalo je kao da su se automobili sudarili, ali jače, tako da nas je to i uplašilo. Istrčali smo van vidjeti što se dogodilo. Suprug Ivan otrčao je k susjedu. Tamo su već priskočili Veljko i Željko, ali ništa nisu mogli učiniti. No, ubrzo su došli policija, vatrogasci i Hitna pomoć. Onda su se počeli skupljati i drugi susjedi koje je ekplozija probudila i uznemirila.
Od eksplozije je jedna roleta doletjela u dvorište Toplekovih, kako kaže Danijela, ali susjedi nisu pretrpjeli nikakvu štetu iako je dio kuće u kojoj se Vurušić nalazio u trenutku eksplozije potpuno uništen. Objašnjenje je sigurno u tome što se prostorija u kojoj je oštećena plinska cijev nalazi na južnom kraju kuće, okrenutom dvorištu, pa je glavnina udara otišla u prazno.
Dražen Kovač
Snimio D. Lesar

Ubio oca, pa brata - je li sad digao ruku na sebe?

Vurušić za sobom ima tešku i mučnu osobnu i obiteljsku povijest - dva puta je ubio, prvo 1990. godine oca Ivana, za što je odslužio 6 godina zatvora, od 8, koliko mu je dosuđeno. No, po povratku s odsluženja, ubio je i brata Vladu, na sličan način kao i oca, kuhinjskim mu je nožem zadao reznu ranu na vratu. U korijenu obaju ubojstava bilo je uživanje alkohola - o njemu su bila ovisna oba pokojnika, a pijanstvo je najgori učinak imalo na Ivana. S odsluženja druge zatvorske kazne vratio se pred godinu i pol, također prijevremeno. Prema iskazima susjeda i onih koji su ga znali, čini se da sad više nije pio i živio je povučeno. Prva susjeda Rozina Ivanuša rekla nam je:
- Obitelj Vurušić uništio je alkohol. I Ivan i oba pokojnika imala su s tim problema, zbog čega je došlo do zla. Nakon zatvora, neko se vrijeme dobro držao, a onda je ubio oca. Nismo puno razgovarali u ovih godinu i pol dana, otkako se drugi put vratio iz zatvora. Djelovao je smireno, razmijenili bismo pozdrave, onako s “bok, bok”, ali bi se onda povukao u kuću, ne bi više puno ni izlazio. Zato je teško razumjeti što se to dogodilo, o čemu je razmišljao i što je učinio. Jedino se vidjelo da je u posljednje vrijeme stalno nešto radio u tom stražnjem dijelu kuće koji je uništen.
Nakon drugog povratka iz zatvora, Ivan Vurušić radio je u jednoj čakovečkoj tvrtki na metalskim poslovima, kao bravar i varilac. Bio je cijenjen, kažu znanci, čekala ga je povišica. Kao da je savladao demone iz prošlosti, ali su ga u noći kobnog petka, čini se, savladali.(dk)