FILIP HOZJAK, nova operna nada

Filipa Hozjaka iz Preloga ne treba posebno predstavljati. Od malih ga je nogu pozornica htjela zbog njegovog osebujnog glasa koji se u naraštajima njegove obitelji prožimao dugi niz godina. Zaljubljen u međimursku pjesmu, tradiciju i kulturu, Filip je odabrao i ne baš lak put, studij na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, smjer operno pjevanje. Rezultat je to talenta i upornosti te dosadašnjeg glazbenog iskustva.
Međimurje te poznaje kao malog dječaka koji se često na pozornici pojavljivao s bakom Marijom Bermanec.
- Da, to je bio moj početak. Imao sam samo pet godina kada me baka ohrabrila i uz svoj skut povela na pozornicu. Na Ljetnim noćima Preloga, među svim tim mladim zaljubljenicima u pjevanje, ja sam pobijedio. To mi je dalo polet, a mojoj obitelji svakako je bilo na čast. Otada sam se tradicionalno pojavljivao i pjevao. Zbog svega toga, u srce mi se usadila pjesma i znao sam - jednog dana postat ću pjevač. Bilo je mnogo nastupa i svaki aplauz mi je godio.
Nakon svega toga, postaješ prva generacija gimnazijalaca u Prelogu
- Da, volio sam svoj Prelog, dobro sam učio i nekoliko godina bio sam član KUD-a Seljačka sloga u kojem sam svirao. U trećem razredu sinulo mi je - hajde da paralelno upišem pripremni razred Glazbene škole u Varaždinu. Blanka Tkalčić bila je moja profesorica pjevanja i velika podrška. Nije mi bilo teško sve to uskladiti, a ta jedna godina do upisa na fakultet bila mi je vrlo lijepa i plodna. Odluka je bila da nakon mature upišem Glazbenu akademiju u Grazu, što sam i učinio. Međutim, uspostavilo se da sam malo prenaglio.
Zašto?
- Našao sam se među studentima koji su imali puno više iskustva i završenog glazbenog školovanja. Ali, kad se sjetim da je od tri stotine studenata primljeno samo troje, a ja sam bio među njima, nije to mala stvar. Godina je tekla i marljivo sam svladavao gradivo. Naučio sam mnogo o tehnici disanja i pjevanja. Za pjevača je to najvažnije. Ipak, Graz je moj dom bio samo godinu dana.
Što je presudilo tvom povratku?
- Nekako se u meni prelomilo i odlučio sam školovanje nastaviti u Hrvatskoj. Upisao sam pjevanje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Na žalost, nije mi se priznala završena godina dana školovanja Grazu. Tu opet sve kreće od prijemnog ispita, a ja otvaram novi glazbeni put, ovaj put na domaćem terenu.
S obzirom na iskustvo, jesi li odskakao od studenata početnika?
- Iskustvo stečeno vani bilo je presudno. Profesor je odmah, prvih dana zapazio da sam iz Graza došao s vrlo izgrađenom glazbenom tehnikom pjevanja. Tenor kao glas u Hrvatskoj je vrlo tražen, a moj je izrazito kvalitetan i specifičan. Tako mi bar stalno govore. Odmah na prvoj godini zaredali su nastupi na koncertima opernog žanra. Od Slavonije do Preloga, a nekoliko nastupa bilo je i preko granice, u Srbiji i Crnoj Gori.
Fotografije koje pokazuješ su iz mjuzikla?
- Da, s kolegama na Akademiji radio sam mjuzikl Trenk cabaret u kojem dobivam zapaženu ulogu fra Anđelka. Cabaret je premijerno izveden u Požegi, a put nas s tim mjuziklom nakon mjesec dana vodi u Kazalište Komedija u Zagrebu. Tu sam dobio laskavu ponudu da povremeno budem zamjena Đaniju Stipaničevu, ali zasada mi je važnije školovanje.
Godina je brzo prošla, što ju je najviše obilježilo?
- Taj mjuzikl koji mi je otvorio nove obzore i puteve. Sve ostalo je rad i ono gradivo što se mora savladavati. Dao sam sve ispite i strpljivo čekam početak druge godine. Opuštam se u Prelogu, povremeno zasviram klavir i zapjevam, a malo ću ovih dana i na more. Operno pjevanje mi je prioritet, moja budućnost, no, ne mogu reći da sam zapostavio i ostalo pjevanje, prijatelje... Pratim glazbene događaje i zabavljam se kao i svi mladi.
Što na sve kaže obitelj?
- Mama Jasminka i tata Dragutin moja su vjerna publika, a o baki ne moram ni govoriti. Ponosan sam na nju jer je vjerovala u mene otkad sam bio mali dječak. Još uvijek zapjevamo zajedno jer ona je moj izvor narodnih pjesama i starih međimurskih napjeva.
Tvoji planovi za dalje?
- Sve započeto uspješno nastaviti, završiti školovanje.  Želim da me put odnese do neke renomirane operne kuće. Bez obzira gdje pjevao, moj operni glas ipak je niknuo u Međimurju i neka mu bude na ponos. Glazba je moja budućnost, a opera moja najveća ljubav.

Zinka Čižmešija