Fiskalizacija će i na tržnicu i sajam

Država nastoji popraviti svoje uzdrmane financije i uvođenjem poreza na sirotinju. Prvi val fiskalizacije kod ugostitelja i trgovaca pokazao je učinke, kaže ministar financija Slavko Linić. Nakon uvođenja fiskalnih kasa, ugos-titelji su prijavili promete za trećinu veće od prijašnjih mjeseci.
Za državu sigurno dovoljan razlog da s fiskalizacijom nastavi tzv. drugim valom, a onda i trećim, u kojem bi fiskalne kase morali uvesti i neki prodavači na tržnicama i sajmovima. Prošavši čakovečkom tržnicom i sajmom, htjeli smo u razgovoru s nekima pred kojima stoji takva obveza saznati što to čeka njih i nas – pesimistična najava kaže da će mnogi odustati od ovog oblika prodaje, a na tržnicama, našoj i drugima, mnogi štandovi ostat će prazni. Jasno da oduševljenja nema, a navedeno dobro govori u kakvom smo stanju kao društvo i gospodarstvo. Jedna ocjena koja se provlači zvuči neugodno točno, a nju izriču i neki ozbiljni ekonomski analitičari - da se radi o tek djelomičnom uvođenju reda, samo za državu od najneposrednije koristi koja tangiranima nosi i kratkoročnu štetu.
Za štandom Svjećarsko-medičarskog obrta Snježane Mekovec-Črnčec iz Šenkovca stoji Marijan Črnčec, gazdin suprug. Rekao nam je:
- Nas kontrola ne smeta. U skoro 20 godina, koliko djeluje ovaj obrt, nikad nismo imali blokadu računa niti smo ostali dužni PDV, ali baš zato nama nije ni potrebna. Kako će to ići u sezoni, kad su gužve, prodaju se i svijeće i licitarski proizvodi, i trebalo bi posluživati mušterije, a ujedno i tiskati gumbe na kasi, pa još i po hladnoći, kad prsti trnu? Od ovoga se ionako jedva živi, vremena su teška, oni koji bi nekada uzeli 25 grobnih svjetiljki, sada ih uzmu pet. Nama starim zanatima, a nas svjećara i medičara u Hrvatskoj ima još samo 33, nitko ne pomaže, a sad bi nam nametnuli i novu obvezu.
Jedan od istaknutijih prodavača na tržnici je Anđelko Poje, odnosno obrt Voće promet Poje iz Čakovca kojem je na čelu:
- Nudimo dvadeset artikala, dok većina onih koji ovako prodaju nudi po dva, i s fiskalizacijom bismo morali sate dnevno trošiti na ažurno knjiženje robe, po svakom artiklu. Već se moramo boriti s teškoćama posla i morat ćemo vidjeti ima li to smisla jer nije tu samo fiskalizacija u pitanju. Roba kalira na štandu - glavica salate koja je ujutro vagala pola kilograma u podne će vagati 40 deka, a konkurencija su nam trgovinski lanci koji se ovime ne opterećuju i nude robu deklariranu u istoj klasi kao naša, a slabije kvalitete. Tko će to nama priznati i odobriti neki popust? Mi imamo mogućnost malo se cjenkati, popustiti na količinu, a s fiskalizacijom toga nema, moramo uvesti i digitalnu vagu. Sve bi to i išlo da se poboljšaju uvjeti prodaje. Neka se štandove natkrije, da ne ovisimo o dobrom vremenu, neka tu prođe više ljudi, a uprava tržnice neka onda barem osigura bežičnu vezu potrebnu za pokretne kase.
Zvonko Lajtman iz Čakovca također ima trgovački obrt, s prodajom u trgovini, i tamo je već opremljen fiskalnom kasom. No, obvezu da ju ima i na štandu na tržnici nije sklon prihvatiti:
- Europska praksa uopće ne poznaje fiskalizaciju. Tamo se zna za što imaš odobrenje i time se možeš slobodno baviti, a ako kontrola pokaže da si išao preko toga, moraš očekivati drastičnu kaznu. Reda doista mora biti, ali u svemu, i neka važi za sve.

Od prosinca do svibnja OPG-i (slobodni od obveze fiskalizacije, op. nov.) nemaju što prodavati, osim onih koji imaju staklenike, a ti su iznimke, pa se ipak i u to vrijeme na tržnici prodaje svježa roba. Tko to nadzire? Neka i bude fiskalizacije, ali neka nam se osiguraju preduvjeti, natkrivena tržnica, fiksna telefonska linija do prodajnog mjesta. Ja ne namjeravam nositi laptop na tržnicu i tiskati tipke dok treba usluživati kupce, a ruke su k tome blatne. Morao bih imati i blagajnicu za to, a i pravnog savjetnika za sve “cake” koje fiskalizacija na tržnici nosi. Oni koji su zakon pisali morali su prvo na teren, da vide što se događa i koje će biti posljedice, a ne se hvaliti da su primijenili europsku pravnu stečevinu.
Nekima bi
fiskalizacija
odgovarala?
Jedna od prodavača s kratkim stažom na tržnici je Renata Moharić iz OPG-a Moharić iz Okruglog Vrha koji se bavi mljekarstvom. Uz svježe mlijeko, na njenom štandu ponudu čine i sir, vrhnje i maslac – po novim pravilničkim odredbama Ministarstva poljoprivrede, to uskoro neće biti obični poljoprivredni proizvodi jer će ova proizvodnja tražiti registraciju dodatne djelatnosti povrh statusa OPG-a, a prodaja će podlijegati fiskalizaciji. Renata kaže :
- Iskreno rečeno, ne znam što ćemo učiniti. Na prodaju na tržnici odlučili smo se nedavno jer je naš partner, otkupljivač mlijeka, počeo zaostajati u plaćanju. Krave moraju jesti i ujutro i na večer, ne pitaju je li partner solidan ili ne. Već sam dala zahtjev za odobrenje dodatne djelatnosti, odnosno proizvodnje proizvoda od mlijeka, ali zasad ne znam za obvezu fiskalizacije ni koje troškove donosi. Ako moramo u sustav PDV-a, trebalo bi plaćati i knjigovođu, a onda nam neće ostati ništa - mi proizvođači mlijeka ionako jedva preživljavamo uz cijenu od 2,16 kuna po litri mlijeka. Trebaju nam barem 4 kune.
Željko Goričanec iz Male Subotice vlasnik je Pokretne trgovine “Jabučar” i na štandu ima svoju robu. On je i poljoprivredni proizvođač, a nešto nudi kao trgovac. Entuzijazam za posao nestaje i neovisno o fiskalizaciji:
- Moram vidjeti što ću, imam 27 godina staža, možda ću u mirovinu. Tu se ne zarađuje. Sredina devedesetih bile su dobre godine, a sad je vrlo slabo, pa ako nam sada nametnu trošak od tisuću eura, više to neće imati smisla. Drugo bi bilo da je tržnica zatvorena. Istina je da treba reda, ali bi on morao vrijediti za sve – na tržnici će brokulu nuditi i OPG-i za koje je jasno da ju nisu sami proizveli, ali za to nitko ne pita.
Od jednog prodavača na čakovečkom sajmu čuli smo da bi mu fiskalizacija mogla i pogodovati, ali iz neveselog razloga. Ivan Vitković iz krojačkog obrta Vitković iz Donje Dubrave kaže:
- Naša radnja ima tradiciju od 1946. godine i nećemo popuštati, držat ćemo je se. U Poreznoj upravi rekli su nam da mi koji u pokretnoj trgovini prodajemo samo vlastite proizvode nećemo imati obvezu izdavanja računa na fiskalnoj kasi. Mi račune ionako uredno izdajemo i plaćamo poreze. Rekao bih da je ovo pokušaj da se uvede reda tako da država dođe do prihoda, ali načinom kojim se to u Europi ne radi i neće dati efekta. Nije skrivanje razlog što ljudi malo prijavljuju. Teško je, danas svi trgovački lanci imaju ovakvu robu. Ako država želi kontrolu, neka bude dosljedna i provjeri ne nude li u pokretnoj trgovini ovakav asortiman i oni koji nemaju svoju proizvodnju, a ne plaćaju PDV. Za naš obrt fiskalizacija bi zapravo bila dobra jer bi se vidjelo da smo tijekom cijelog dana na sajmu prodali samo jedan odjevni predmet, pa bismo platili manji porez nego po paušalnoj procjeni. I druge stvari utječu na prodaju - kad je hladno, prodaja na otvorenom ne ide, pa tko će još i kucati račune kad i prsti mrznu?
Seadin Džaferi iz trgovačkog obrta “Posljednja šansa”, iz Varaždina, koji se bavi prodajom poljoprivrednih proizvoda, na stvar gleda iz očekivanog kuta:
- Fiskalizacija na sajmu bit će nespretna, trebalo bi utipkavati račune dok se poslužuje kupce, a donijet će i novi trošak. Već se sada od ovoga slabo živi, pa ako nam nametnu nove obveze, zatvorit ćemo i ostaviti ovo Liniću - neka uzme sve.
Dražen Kovač
Snimio D.Lesar

U Europi - drugačije

Poslovođa tržnice i sajma Zvonko Kovač predstavnik je Čakoma u Udruzi tržnica Hrvatske koja si je u zadatak uzela i pogledati koja su iskustva drugih zemalja u ovome.
- Posjetili smo tržnice u Klagenfurtu i Eisenstadtu, u Austriji i u Brnu, u Češkoj, kao i neke druge. Sustav kontrole potpuno je drugačiji od našeg. Na tržnicu mogu doći oni koji su registrirani kao OPG-i i prodavati svoje proizvode, ali i drugih proizvođača ako to jasno deklariraju i imaju opravdan razlog, npr., godina je bila slaba, pa je prodavač svoju ponudu dopunio onim što je proizveo susjed ili kolega. No, tamo se na terenu kontrolira tko ima i koje površine, pod kojom kulturom i odgovara li to prihodima koje je prijavio, a provodi se i niz drugih kontrola - sanitarnih, veterinarskih i drugih, koje su kod nas manjkave. Na samom mjestu prodaje, na tržnici ili sajmu, zato je slobodnije, prodaju oni koji su registrirani i imaju potvrdu, pa se podrazumijeva da su ispunili uvjete i kriterije. Zna se tko su i čime se bave i zato nema potrebe za kontrolom svakog računa koji izdaju. Oni koji tamo prodaju poljoprivredne proizvode i prerađevine te drugu robu imaju na štandovima obične registar kase. Kao Udruga tržnica, upozorili smo da bi uvođenje obveze izdavanja računa na fiskalnoj kasi za neke bilo previše i da postoji opasnost da mnogi odustanu od prodaje. Mi smo ovdje i u vezi s našim saborskim zastupnicima, ali odziv zasad nije baš ohrabrujući. Čuli smo samo da se tu više ne može puno učiniti.(d.k)