Arhiva 24.02.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

FRANJO CIMERMAN O KNJIGOVODSTVU NA OBITELJSKIM POLJOPRIVREDNIM GOSPODARSTVIMA

U hrvatskoj je poljoprivredi već udomaćen pojam obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, a nedavne izmjene Zakona o poljoprivredi zasigurno će dovesti do daljnjeg raslojavanja među OPG-ima, ovisno o njihovim kapacitetima i ambicijama u poljoprivrednom poslovanju.
Regulativa nameće i cijeli niz obveza poljoprivrednicma – od ARKOD-a do obveze vođenja poslovnih knjiga.
Informacije koje o novim obvezama prenose stručnjaci poljoprivredne savjetodavne službe i poljoprivredne agencije na edukacijama poljoprivrednika izazivaju kako nedoumice, tako i ponešto straha, posebno zbog papirologije koja postaje – kao i svim gospodarskim subjektima – za OPG-e neizbježna.
Što to čeka poljoprivrednike, posebno obiteljska poljoprivredna gospodarstva u pogledu administrativnih obveza objašnjava za list MEĐIMURJE dugogodišnji iskusan knjigovođa Franjo Cimerman, vlasnik specijaliziranog knjigovodstvenog servisa koji 25 godina već pruža računovodstvene i knjigovodstvene usluge, kao i porezne savjete, a zbog profesionalnih referenci, i stalni član tijela obrtničkih institucija - od Udruženja obrtnika Međimurja do Hrvatske obrtničke komore u Zagrebu te stalni član Odbora za rad i socijalno partnerstvo Hrvatskog sabora.
U svom radu F. Cimerman pruža usluge i obiteljskim poljoprivredenim gospodarstvima koja više zapravo ni neće moći opstati bez urednih poslovnih knjiga.
BEZ UPISNIKA - NEMA PRODAJE
● Do sada je već uglavnom poznato što je OPG, kako bi trebao funkcionirati, ali od uvođenja te nove pravne forme za seljačka gospodarstva dosta je toga bilo ostavljeno ljudima na volju – hoće li ili neće u sustav PDV-a, hoće li ili neće biti u Upisniku...
- Dakle, obiteljsko poljoprivredeno gospodarstvo, prema Zakonu o poljoprivredi, je svako gospodarstvo koje se bavi bilinogojstvom, stočarstvom i s njima povezanim djelatnostima. U OPG-u su svi punoljetni članovi jednog domaćinstva koji žive i rade u poljoprivredi na istoj adresi, čak i ako su drugdje u redovnom radnom odnosu ili su umirovljenici. Pripadnost OPG-u ne smeta im u njihovim pravima da pored prihoda od poljoprivrede primaju još i plaću ili mirovinu. Napori usmjereni na uvođenje određenog reda među poljoprivrednim proizvođačima unatrag desetak godina sada ulaze u svoju završnu fazu. Poljoprivrednici, koji to do sada nisu učinili, moraju se što prije upisati u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava jer mora se odrediti u koju će ih se kategoriju ubuduće svrstati, a najvažnije je znati: samo oni upisani u Upisnik moći će nadalje primati državne potpore i prodavati svoje proizvode. Oni koji se ne upišu, neće imati nikakve potpore, ali neće ni moći prodavati svoje proizvode ni kod kuće, ni izlaziti na štandove tržnica ili sajmova, niti bilo kako prodavati svoje proizvode drugim građanima ili subjektima.
PROCEDURE
JEDNOSTAVNE
● Kad se pojavio Upisnik, bilo je otpora papirima, mišljenja da je to komplicirana procedura...
- Procedura upisa OPG-a u Upisnik je vrlo jednostavna, ne treba ni temeljni kapital, niti je uvjet stručna sprema, a sve je rješivo jednim dolaskom u nadležni ured državne uprave. Ljudi moraju konačno biti svjesni da je Upisnik prije svega - za regionalnu upravu - klasifikacija poljoprivrednih proizvođača na one kojima će ubuduće poljoprivreda biti profesija, pa će ih država poticati u razvoju, ili imati nekomercijalno poljoprivredno gospodarstvo, čija poljoprivredna proizvodnja postepeno zamire, a država ih tek iz socijalnih pobuda dohodovno pomaže. Važna je i treća kategorija poljoprivrednika, dakle onih domaćinstava koja nemaju tri i više proizvodnih jedinica ni pravo na državnu potporu, ali će upisom u Upisnik ostvariti pravo da prodaju svoje proizvode.
PITAJTE STRUČNJAKE
● Dolazimo do pitanja - moraju li svi koji se upišu u Upisnik odmah će voditi poslovne knjige i jesu li samim time obveznici PDV-a?
- Upisom u Upisnik OPG-a ne postaje se obveznikom vođenja poslovnih knjiga, niti obveznikom plaćanja PDV-a, ali se obveznikom dobrovoljno može postati već kod upisa OPG-a te s početkom svake kalendarske godine, odnosno prijavom poreznoj upravi najkasnije do 15. siječnja tekuće godine. Obveznikom PDV-a po sili zakona postaje se tek kada OPG u prethodnoj klendarskoj godini ostvari ukupan prihod veći od 85.000 kuna. Istovremeno, kad OPG postane obveznik PDV-a, mora voditi i poslovne knjige, pri čemu svaki član OPG-a pojedinačno postaje i obveznik poreza na dohodak, a kroz knjigu primitaka i izdataka izračunava se dohodak (ili gubitak) OPG-a.
BEZ KNJIGA - NEMA
POTPORA
● Znači li to da OPG-i s manjim prihodom od 85.000 kuna u prethodnoj godini ne moraju u sustav PDV-a niti su obvezni voditi poslovne knjige?
- Ne moraju ući, ali će najvjerojatnije ući u PDV i među obveznike poreza na dohodak iz sasvim drugog razloga! Naime, od 1. siječnja 2010. godine sva obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se žele natjecati za bilo kakvu vrstu državne potpore ili je žele nastaviti primati, ili se natjecati za sredstva iz pretpristupnih fondova EU - moraju biti obveznici PDV-a i moraju voditi poslovne knjige!
● Kad spomenete poslovne knjige, papirologija, raste nešto kose na glavi. O kakvim je knjigama riječ?
- OPG-i kao obveznici poreza na dohodak moraju voditi jednostavno knjigovodstvo. Dakle, moraju voditi knjigu primitaka i izdataka s evidencijom svih prihoda i poslovno priznatih rashoda. Moraju voditi i popis dugotrajne imovine temeljem kojega se obračunava amortizacija. Budući da su i obveznici PDV-a, moraju voditi knjigu poslovnih primitaka i knjigu poslovnih izdataka. Kroz poslovnu godinu OPG mora poreznoj upravi dostavljati više vrsta obrazaca s izvješćima vezanim uz PDV, neka statistička izvješća i obrasce o isplati plaća i obračunu doprinosa - ukoliko ima zaposlenih.
POGODNOST, A NE TERET
● Poljoprivrednici doživljavaju sve to kao novi teret - je li to teret ili je to za njih pogodnost?
- Važno je kako se obveznik PDV-a računovodstveno ponaša. Brižnim prikupljanjem rashodovnih dokumenata po kojima se priznaje pretporez može se u velikoj mjeri umanjiti teret obveze PDV-a, pa i ostvariti povrat. Status obveznika PDV-a osobito je povoljan za OPG-e čiji proizvodi ne podlježu PDV-u (mlijekari), kao i kod onih koji krenu ozbiljnije investirati. Takvi u pravilu postižu znatno veći povrat poreza od eventualnih obveza. Zato je dobro samoinicijativno se prijaviti u sustav PDV-a. Ali treba znati - iz takvog statusa ne može se izaći idući pet godina, pa je dobro posavjetovati se s poreznim stručnjacima.
DOBRE KNJIGE NOSE UŠTEDE
● Te poslovne evidencije koje ste nabrojili - hoće li OPG-i moći samostalno ih voditi ili idemo potjerati vodu na mlin knjigovođama?
- Mislim da poljoprivrednici mogu kvalitetno voditi računovodstveno poslovanje koliko knjigovođe mogu kvalitetno dojiti koze! Samo OPG-i čije je poslovanje simbolično mogu se odvažiti na samostalno vođenje papirologije. Za ostale – to je avantura koja ih može (pre)skupo stajati. Ljudi moraju biti svjesni da im kvalitetan knjigovodstveni servis, brižnom primjenom zakonskih povoljnosti i procjenom isplativosti njihovih statusnih opredjeljenja - može uštedjeti barem onoliko poreza koliko će im biti trošak računovodstva, ako ne i znatno više. Predajom računovodstvenih poslova ovlaštenom knjigovodstvenom servisu rasterećuju se dijela ozbiljnih briga i oslobađaju si vrijeme za svoj temeljni posao. Uostalom, i zakonima i struci su najljući prirodni neprijatelji oni koji znaju sve. Da vas uvjerim: nije slučajno i nije zbog knjigovodstvenih servisa, ali primjerice Koprivničko-križevačka županija u javnom pozivu OPG-ima na natječaj za županijske poticaje već krajem lanjske godine tražila je da se uz potrebnu dokumentaciju (kao obvezan uvjet) priloži i kopija ugovora s računovodstvenim servisom! Mislim da će se u budućim razmatranjima poslovanja poljoprivrednika koji će od europskih, državnih ili županijskih tijela tražiti poticaje sagledavati i taj segment njihovog poslovanja.
Marijan Belčić

NI RAKIJE BEZ KNJIGA
Novi Zakon o trošarinama (od 1. siječnja 2010.) traži da se do 31. siječnja svi proizvođači rakije moraju prijaviti u Registar trošarinskih obveznika jer se za svu rakiju s gospodarstva iznad 50 litara plaća namet. Ovisno o jačini - po litri je to 22 do 25 kuna. K tome, vlasnici kotlova za pečenje rakije (kotlovi moraju biti prijavljeni) također će plaćati paušal od 100 kuna za kotao do 100 litara ili 200 kuna za veći, a morat će prijaviti i koliko su puta pekli rakiju ili posudili kotao za uslužno pečenje. Kazne i za male proizvođače rakije koji ne poštuju zakon zacrtane su u rasponu od 20 do 500 tisuća kuna.

Izvor: 2861