FRANJO MAKOVEC: U HSLS me 'uvalio' Bolta

Franjo Makovec, HSLS-ov načelnik Općine Sveti Martin na Muri, vjerojatno je, uz još jednog HSLS-ovca - Josipa Griveca, najdugovječniji načelnik u Međimurju, ovo mu je peti mandat. Rođen je 1948. godine u Železnoj Gori, po horoskopu je rak. Sa suprugom Verom živi u Brezovcu, ima dva sina i ponosan je djed troipolgodišnje unuke i šestomjesečnog unuka. Stariji sin završio je povijest, a mlađi je apsolvent kineziologije. Društveno je angažiran od konca sedamdesetih godina prošlog stoljeća - sedam godina bio je aktivist nogometnog kluba, od 1986. do 1990. član Skupštine vijeća mjesnih zajednica, od 1991. do 1993. predsjendik Savjeta mjesnih zajednica, a od 1993. do danas načelnik Općine Sveti Martin na Muri. U mladosti se bavio glazbom, svojom velikom ljubavlju, pa je razgovor za Međimurje i započeo tom temom:
- Nekada sam svirao s grupom “Talismani”, čak smo snimili i dvije ploče, a nakon toga, krajem osamdesdetih, ostavio sam glazbu. Završio sam nižu muzičku školu - klarinet i saksofon, ali u ona vremena duhači baš nisu bili popularni. Tada su prolazili bubnjevi, gitare, orgulje, pa sam se i ja preorijentirao na gitaru i bas gitaru. Tek kasnije in je postao i saksofon, koji sam također svirao. Godinama smo “prašili” po svadbama i veselicama - od Svete Marije, preko Međimurske hiže do Lendave.
Tada se od toga dalo dobro živjeti?
- Svirkom se zaista moglo dobro zaraditi. Bila su to drugačija vremena - ako je bila dobra svadba, znala je pasti dobra plaća. Sjećam se da sam za samo šest mjeseci svirke po svadbama zaradio za škodu koja je tada, a to dobro pamtim, koštala 2,4 milijuna tadašnjih dinara.
Kakvo Vam je formalno obrazovanje?
- Od formalnog obrazovanja završio sam ŠUP i poslovodnu školu u Mariboru, tada je to bio OUR Više škole za organizaciju rada iz Kranja. Nakon toga sam prilično dugo studirao elektrotehniku na VEKŠ-u u Mariboru, ali nikad nisam došao do kraja. To su bila vremena u kojima sam svirao, delav i hižu i decu...
Danas navodno iznajmljujete i apartmane?
- Ranije sam imao i gorice i vikendicu u Železnoj Gori. Sve sam to prodao za ne previše novca i zajedno sa sinom etažirao gornji dio kuće. Usput smo isprojektirali dva apartmana, od kojih jedan služi svojoj namjeni.
Kako ste završili u politici?
- U HSLS-u sam od 1992. godine, više slučajno, nego po nekakvoj svojoj potrebi. Nas petero - Milan Novinščak, Tomica Tomšić, Branko Polanec, pokojni Ivo Kralj i ja, u želji da ne budemo samo usputni promatrači tada aktualnih zbivanja, dobili smo ponudu da uđemo u HSLS, kamo nas je “uvalio” Bolta Jalšovec. Organizirali smo se, napravili listu – i na izborima dobili 75 posto glasova. Tako je zapravo i počela moja priča oko lokalne politike.
Po načelničkom stažu ste najdugovječniji načelnik u Međimurju
- Najvjerojatnije, sada sam u petom mandatu načelnika. U svoj politčki angažman ubrajam i ranija razoblja u kojima sam, kao vijećnik Mjesne zajednice, i sam dijelom pridonio izgradnji Osnovne škole u Svetom Martinu na Muri koja je izgrađena 1987. godine. Već tada je u igri bila i sportska dvorana, ali su se brojke drugačije posložile.
Ta Vas dvorana prati cijeli život. Škola je, naime, izgrađena davne 1987. godine. Očito ne odustajete od dvodijelne dvorane, jednodijelnu ste već davno mogli imati?
- Mislimo da Svetom Martinu na Muri pripada dvodijelna dvorana, bez obzira na broj djece, što je glavni razlog zašto je nemamo, a drugi je razlog pitanje gdje uzeti pet milijuna kuna. Dvoranu kakvu želimo dobit ćemo prije i kasnije. Ja bih rekao prije, dakle u ne tako dalekoj budućnosti.
Probajte usporediti Vaš prvi mandat načelnika iz 1993. i ovaj tekući.
- Prvi mandat bio je učenje. Bile su to godine sa strašno malo novca. Mislim da nam je prvi proračun bio manji od 300 tisuća kuna. 1995. na ‘96. počeli smo raditi vodovod i uvoditi plin. Bio sam jedan od prvih koji su plinom probijali briježni dio Međimurja. Tada je politički pristup bio sljedeći: voda u svaku kuću, a plin u urbane sredine, ali napravili smo iskorak prstenom prema Toplicama. Bio je to prvi impuls prema plinofikaciji cijelog briježnog Međimurja, ali i prolaz značajnijeg novca proračunom.
Od svih Vaših inicijativa, nakako Vas je najviše obilježio most na Muri.
- Moj doprinos je u tome što smo prvo sagradili malogranični prijelaz i nakon toga most. Uvijek sam govorio da su Hotiza i Sveti Martin na Muri bili povezani na tisuću načina, pa je to, nakon stvaranja novih država, trebalo povezati s malograničnim prijelazom.
Nakon što je on odrađen, nije imalo smisla imati prijelaz baziran na skeli. Moram reći da je Vlada pokojnog Ivice Račana donijela zaključak da bi u Svetom Martinu na Muri trebalo planirati izgradnju mosta. Smatrao sam - ako most sagradimo, to bi u velikoj mjeri trebala biti garancija da se granica neće dogoditi na Muri. Granica na Muri bila bi katastrofa za Sveti Martin na Muri. Sada će o tome odlučivati arbitraža, a tu je svašta moguće.
Mnogo pričate o turizmu u Svetom Martinu na Muri...
- To je nazavršena priča. Krenuli smo velikim koracima, ali turisti su danas strašno izbirljivi, traže atraktivne i velike sadržaje, a mi tu ponudu još nemamo. Ovaj naš hotel s 4 zvjezdice, koji imamo, nešto je najbolje u ovom djelu Hrvatske, ali turizam treba stalnu nadgradnju, pa smo se opredijelili za valorizaciju dviju tradicija. Mlinarstvo i brodarstvo. Tu imamo mnoštvo ideja i projekata.
Ovih dana počeli su inicijalni razgovori za izgradnju manjeg nogometnog kampa, radimo geodetske podloge, nekakva idejna rješenja za još dva ili tri igrališta, što bi dopunilo sadržaj i ponudu Toplica sveti Martin. Znam da su aktivni i razgovori o izgradnji drugog hotela s različitim investitorima. I to bi mogla biti dobra priča. Od brojnih turističkih priznja, najdraže mi je Destinacija izvrsnosti (Eden destinacija), a na bazi toga, u planu su projekti koje će “pokriti” EU. To priznanje otvara mnoga vrata. Možda od samo pet destinacija izvrsnosti u Hrvatskoj uskoro dobijemo još jednu iz Međimurja, ali o tome zasada ne mogu pričati.
Jesu li Vam kolege načelnici zavidni? Priča se da je Makovcu lako - ode u Zagreb i progura ono što želi...
- Sa svim tim ljudima “u Zagrebu” samo pokušavam održavati normalne odnose zasnovane na uvažavanju. Drugo što je važno jest činjenica da smo sav novac koji smo dobili strogo namjenski potrošili. Ako jednom izgubite kredibilitet “u Zagrebu”, ne možete više računati na te ljude i njihovu pomoć.
Industrijska zona?
- Dogodila se jer smo imali posloženo sve što je trebalo - od detaljnih planova, infrastrukture, prateće dokumentacije. Investitori nisu imali nikakvih problema, a dobar glas daleko se čuje. Kako je drugdje, ne znam, ali čujem da je velik novac bačen u zone koje sada zjape prazne, a nakon toga je taj novac potrošen ili za funkcioniranje općine ili negdje drugdje.
Imate nekih većih političkih ambicija?
- Potpredsjednik sam HSLS-a Međimurske županije. Iako se veli - nikad ne reci nikad, mislim da je ovo moj zadnji mandat.
90 posto vjerojatnosti je da ću se maknuti. Nakon ovog mandata, bio bih voljan biti nekakav zamjenik budućem načelniku - ali da sad to ne ispadne “i poslije Franje Franjo”.
V. Trstenjak

Oporba
Vi u Općinskom vijeću zapravo ni nemate oporbu, sve važnije odluke donose se jednoglasno, na sjednicama Vijeća gotovo da je dosadno.
- U Vijeću je 7 članova HSLS-a, tri SDP-a i tri HDZ-a. Vidim da se oporba sastaje prije svake sjednice, sjajni su to i vrlo aktivni dečki, ali valjda je i to dio nekakvog povjerenja, pa nema previše kritike. Ta politika do županijske razine specifična je. Ljudi su povezani obiteljski, prijateljski, a ako se ljudi međusobno svađaju u Vijeću, onda se svađaju i u selu. Kod nas toga uglavnom nema.

Stipendije
Zamjera vam se da previše ulažete “u asfalt i cijevi”, a premalo u ljude.
- Prvo smo se borili za infrastrukturu, sada ćemo se boriti i za nekakve druge standarde i ljudske resurse. Ove smo godine uveli naknade za rodilje, a za iduću godinu osiguran je novac za stipendije. Na koji će se način one dijeliti - svima ili samo najuspješnijim studentima, to u ovom trenutku ne mogu reći, ali stipendije svakako idu.