GORNJI HRAŠĆAN: "Nismo rasisti prema Romima, nego u problemima!"

Sve što godinama u Međimurju tinja pometeno pod tepih i odgurnuto u stranu kao problem s kojim se nitko ne želi ozbiljno suočiti nad glavama je predškolske djece pred zatvorenom željeznom ogradom Područne škole Gornji Hrašćan buknulo plamenom 17. rujna.
Roditelji djece, polaznika te škole, došli su na prosvjed u vrijeme u kojem je u tu školu, u popodnevnu smjenu prvi put trebala doći skupina od 54 mališana u malu školu, odnosno u ciklus pripreme predškolaca za školu, od kojih su većina – njih četrdesetčetvero – mali Romi iz Paraga, a deset je malih Hrvata teritorijalno pripadajućih matičnoj, Osnovnoj školi Dr. Ivan Novak Macinec
Početno tiho okupljanje ljudi, za vrijeme kojeg se potpisivala i peticija zbog prostornih i higijenskih uvjeta rada i prevelikog broja učenika u Područnoj školi Gornji Hrašćan, preraslo je u vrlo glasan prosvjed čim se na mjestu događaja pojavio prvi predstavnik vlasti, načelnik Općine Nedelišće Mladen Horvat.
GROMOBRAN BEZ UZEMLJENJA
Roditelji školaraca, polaznika Područne škole, tvrdili su – nemamo mi ništa protiv Roma, ali problem je u tome što za 33 hrašćanske djece i inače nije bilo dovoljno mjesta za jednosmjensku nastavu. Kuhinja je mala, sanitarni čvor ima jedan muški i jedan ženski WC. Dodavali su da se boje i za sigurnost svoje djece te pitali zašto se improviziralo s preuređenjem Škole, a novije škole u Dunjkovcu i Pušćinama popodne su prazne, da farmeri danas za svinje moraju imati 2,5 kvadrata po komadu, a koliko je prostora za djecu?!
Kao gromobran, primio je načelnik u lice munje psovki i uvreda, uz pitanja o organizaciji male škole, a strasti je pokušao smiriti objašnjenjem:
- Općina Nedelišće ni na koji način nije ovlaštena donositi odluke o ustanovama kojima je osnivač Međimurska županija... Općina u domeni školstva poduzima sve što može za poboljšanje uvjeta rada, pomažemo koliko pomoći možemo, ali naša ovlaštenja ograničena. Platili smo projekte za vrtić i školu u Paragu, ali zar mi to moramo i izgraditi ili je to ustavno-pravna obveza države prema nacionalnoj manjini?
SAMO U SUSTAVU PRAVA?!
- Ljudi, nemojmo se zavaravati, pričati da su problemi zbog kojih ste tu tehničke naravi, da je premala škola... Problemi su druge naravi. Dolazak predškolaca, većinom Roma, u malu školu samo je povod izbijanju nakupljenih frustracija zbog poznatih problema koji se Romima, ali odraslima, ne djeci, pripisuje s pravom ili zbog predrasuda.
Asocijalno ponašanje dijela romske populacije, krađe, nasilništva, remećenje javnog reda i mira, nepoštivanje građanskih obveza i zakona nisu problemi koje možemo lomiti preko leđa djece! Općina Nedelišće, suočena dnevno sa spektrom problema vezanih uz Rome, godinama Vladi predlaže izmjene niza zakona – od socijale, graditeljstva, zaštite okoliša nadalje. Moramo naći način da naše sugrađane Rome uvedemo u sustav i građanskih obveza, iz sustava prava u kojem sada jedino žive.
U NAŠU ŠKOLU NE!
Budući da načelnik M. Horvat nije nagovorio prosvjednike da dopuste ulazak predškolcima na prvi dan svoje male škole, župan Ivica Perhoč, koji je u Gornji Hrašćan došao sa suradnicima iz županijskog Upravnog odjela za obrazovanje Sonjom Tošić Grlač (pročelnicom) i Dragutinom Golubićem, zatražio je odgovor na pitanje jesu li djeca bilo što kriva, jesu li zaslužila gledati incident zajaedno s djecom koja su izlazila iz prijepodnevnog turnusa i kojim im se pravom pokušava spriječiti ulazak u školu?
Premda čvrst u nastupu i principijelan u obrani prava djece, podizanju temperature prosvjeda ni župan nije mogao stati na kraj jer, kad je pristigao autobus s mališanima, prosvjednici su se okrenuli k željeznoj ogradi i zaklopili ju, ne dopuštajući ulazak mališana u školu.
GROMOBRAN DRUGI
U naelektriziranoj atmosferi nastaloj kad su djeca izašla iz autobusa drugi su gromobran, koji je trebao prizemljiti grmljavinu nezadovoljstva, bili – policajci.
S mališanima predškolcima stigli su i neki od njihovih očeva i pokoji djed, pa su počele i pojedinačne izmjene teških riječi.
No, policajci, koje su vodili načelnici Krunoslav Fekonja i Kristijan Srpak, efikasno su, uz osmijeh i razgovor te odmjerene kretnje i umješno smirivanje pregrijanih sugovornika spriječili nastanak ili razmjere incidenta zbog kojeg bi mnogi kasnije gorko žalili.
NIT’ VI U NAŠU
ŠKOLU!
Preko željezne ograde letjela je i prijetnja Vide Oršuša da će sutra (u utorak) Romi spriječiti ulazak svih neroma(!?) u OŠ Macinec jer je to njihova (romska) škola za koju je i EU dao novac...
Budući da je u školu spriječen ulazak prestrašene djece, pedagoginja Miroslava Vaksman povela je mališane u autobus i u matičnu školu.
Nakon sat i pol prosvjeda, mnoštvo se razišlo, uz najavu da je sutra ponovo prosvjed samo ako se pokuša djecu dovesti u područnu školu, no, krenulo se i na sastanak u Županiju.
SAMO PRIVREMENO?
Na sastanku u Županiji, na kojem su bili predstavnici roditelja djece iz Gornjeg Hrašćana, predsjednici vijeća mjesnih odbora Paraga i Gornjeg Hrašćana, načelnik M. Horvat, ravnateljica OŠ Macinec Božena Dogša, župan I. Perhoč te službenici Upravnog odjela za obrazovanje, umno je zaključeno da je neugodna situacija ukazala na nužnost dugoročnog rješenja potrebnih uvjeta za održavanje redovne nastave i predškolskog odgoja, odnosno produženog boravka u OŠ Dr. Ivan Novak Macinec. K tome i da dugoročno treba riješiti neka(?!) pitanja svakodnevnog suživota Roma i većinskog stanovništva, a uz žaljenje zbog događaja, prihvaćen je ipak i prijedlog da se od utorka počne s održavanjem predškole za pripadnike romske nacionalne manjine u PŠ Gornji Hrašćan i nakon toga traži trajno rješenje pitanja prostora i preduvjeta za predškolski odgoj pripadnika romske nacionalne manjine u Međimurju.
RJEŠENJE TRAJNO
A što je trajno rješenje? U OŠ Dr. Ivan Novak Macinec to je, kaže ravnateljica Božena Dogša, odavno poznato:
- Ova škola više nema dostatan kapacitet. Tek 20. kolovoza primili smo odluku Ureda državne uprave o broju razrednih odjela za 466 učenika. Samo 33 učenika su u PŠ Gornji Hrašćan, a u matičnoj školi je 438 učenika - 320 Roma, 118 Hrvata. Od 26 razreda, 12 je u razrednoj nastavi, a 14 u predmetnoj. Imamo 13 pravih učionica, jednu učionicu preuređenu u kabinet za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i jedan informatički kabinet. Škola je puna od jutra do večeri, nemamo kamo smjestiti tri grupe male škole.
Građevinsku dozvolu za dogradnju Škole i dvoranu imamo od 2006. godine. Na tu činjenicu ukazala sam županu kad smo razmatrali opcije smještaja male škole, no, odluku je morala donijeti Županija. Razmatrala se i mogućnost najma privatnog prostora u Trnovcu... Pogodan se objekt (bivši ugostiteljski), uz minimalno ulaganje, mogao privesti svrsi, ali nitko nije bio spreman platiti najam! Na kraju je odlučila Županija - tjedan prije početka nastave - o održavanju male škole u Gornjem Hrašćanu. Znamo koje je trajno rješenje, a ovo privremeno... Slažem se s mještanima Gornjeg Hrašćana da je bolji prostor za malu školu u Dunjkovcu ili Pušćinama. No, moja ovlaštenja i mogućnost odluka unutar su četiri zida ove škole.
IPAK U HRAŠĆAN
U utorak su predškolci iz Paraga ipak krenuli u malu školu u Gornji Hrašćan. Nešto mještana ponovo je došlo prosvjedovati. Tamo je ponovo bio i župan, ali i nekoliko Roma koji su – dojam je – sad jedva čekali (a uputili su ih njihovi politički osviješteni vođe iz pozadine koji su se naknadno uključili u zbivanja) da netko nešto vikne, pa su panično djecu izašlu iz autobusa grubo tjerali natrag u autobus. Uz tu predstavu, mališani su ipak, nakon intervencije župana, ušli u školu. Strasti su se smirile, ali to ne znači da ponovo negdje, ponovo pometene pod tepih, ne tinjaju i dalje.
Novom razbuktavanju možda najviše pridonese napuhavnje senzacija u medijima čije ekipe iz Zagreba u Međimurje dolaze po još jednu senzaciju, a unaprijed znaju (jer u metropoli se sve najbolje zna) da su svemu u korijenu navodna međimurska isključivost, rasizam, netolerantnost...
Druga strana priče ne zanima nikoga, a oni koji je znaju o tome ne pričaju, kako ne bi dobili etiketu rasista (i kaznenu prijavu uz to). A problem nije nestao.
Marijan Belčić

Nitko sretan, ali živi se

U utorak, kad su ipak djeca krenula u malu školu u Gornjem Hrašćanu, kad su se incidentne situacije smirile, nitko nije bio sretan, ali živjeti se mora dalje.
Radovan Balog, predsjednik VMO-a Paraga, otac šestero djece, od kojih su četiri školarca, među najzaslužnijima je za smirivanje situacije kad je bilo kritično:
- Mislim da je jako važno što smo razgovorom smirili situaciju i uspjeli dogovoriti da se razumno razgovara i rješavaju problemi na bolji način. Bez galame, bez međusobnih vrijeđanja, jer nije naša odluka kamo će naša djeca u školu ili u predškolu, a problemi koji postoje i koje svi znamo ne mogu se rješavati preko leđa djece.
Dejan Oršuš, zamjenik predsjednika VMO-a Paraga, otac četvero školaraca od 1. do 6. razreda:
- Molim za razumijevanje mještane Gornjeg Hrašćana, Općine Nedelišće i cijelog Međimurja. Bez predškole, naša djeca ne mogu se uključiti u školu, trebamo pomoć, učenje hrvatskog preduvjet je integracije...
Vida Oršuš, član VMO-a Paraga:
- Rekao sam da ćemo mi Romi blokirati školu u Macincu jer sam bio pogođen ovim prosvjedom... Ali kad su rekli da se kod župana sve dogovorilo, odustali smo od toga, nek se sve mirno riješi.
Vidjet ćemo. Bio bih presretan da se ovo više ne ponovi. Imam doma detaljan plan uređenja, nacrtano gdje bi trebali biti i škola i vrtić u Paragu. To treba čim prije napraviti.

Nismo rasisti, nego u problemima!

Tanja Borko majka je trećeškolke: Potpisujemo peticiju protiv organizacije, ne protiv Roma. Brine nas što su nam djeca nagurana u jednu smjenu, a bile su dvije, i još se ovamo dovodi pedesetak djece.
Zašto baš u najmanju školu? U Pušćinama je nova škola prazna, u Dunjkovcu isto tako... Romi imaju gdje drugdje biti. Svaka manjina u EU ima svoje škole, pa neka se i za njih napravi škola...
Aleksandra Novak, majka dvoje djece (2. i 4. razred): Tu se ne radi o rasizmu ili isključivosti, nego o prostoru. Zašto se na silu trpa toliko djece tu gdje nema mjesta? Ništa se nas nije pitalo, stavili su nas pred gotov čin.
Natalija Jakup, majka dvoje djece (jedno ide u 3. razred, drugo sljedeće godine u prvi): Sve se ovo pripremalo u tajnosti... Zanima nas kako će devedesetero djece smjestiti u dva razreda, na dva WC-a. Kuhinja je premala i za 33 djece koje je tu bilo, a sad dolazi još pedesetak djece, dok su drugdje prazni prostori! Moglo se djecu tehnički pametnije rasporediti. O tome prije s roditeljima nisu željeli razgovarati ni župan, ni načelnik, ni Školski odbor...
Marija Žigmund, baka učenika PŠ Gornji Hrašćan: - Ja sam samo baka, ali vam hoću reći: nemam ništa protiv Roma, oni su ljudi kao i mi.
Nek si i oni naprave školu, mi ćemo im pomagati! Sami smo si gradili školu. Bila sam snaha prvu godinu, trudna, i s kravama sam vozila materijal, a sad se nas ništa niti ne pita?!

Perhoč: Ne možemo više okretati glavu!

- Moramo sjesti za stol, dakle i Romi i Međimurci, Hrvati, te otvoreno razgovarati o svakom problemu. Pozivanje na Zagreb ne rješava ništa. Tamo se postavljaju ovako: mi to moramo odraditi. Da, a mi u Međimurju to moramo živjeti! Tu je razlika zagrebačke i međimurske perspektive. Zalažem se za osiguravanje jednakih pozicija i jednakih prilika za sve, ali molim za jednakost, kako u pravima, tako i u obvezama! Do sada se nije željelo govoriti o obvezama, a svaki pokušaj razgovora na temu s Romima završavo je s našim udaranjem o zid optužbi za segregaciju, rasizam...
Osobnim sam primjerom puno puta pokazao da mislim da Romi moraju imati jednake prilike i zato sam bio iznimno pogođen kad sam vidio da se preko nedužne djece zapalio tinjajući obračun odraslih! U pravu su oni koji ukazuju na brojna otvorena pitanja, ali do sada nije bilo volje za traženje dugoročnih rješenja. Kratkoročno se postupalo, prema trenutnim interesima jednom većine, jednom nacionalne manjine. Nama nitko ne može osporiti trud i rezultate koje smo postigli u poboljšanju uvjeta života Roma, zato i je najveća koncentracija Roma u Međimurju, a onda nas se optužuje da smo rasisti, isključivi, netolerantni... Ako smo mi takvi, tko bi k nama uopće htio doći, u prošlosti ili sada?!
Pokazalo se: od općina, preko Županije, do državne vlasti više se od problema ne može okretati glavu. Prijeđena je granica na kojoj Međimurci mogu trpjeti etikete, optužbe za segregaciju, rasizam, a nitko ne primjećuje da se te pojave (primjerice, u školama u kojima su Romi većina) javljaju upravo u obrnutom smjeru...