Gradske i općinske plaće nisu previsoke

Saborski zastupnik Dragutin Lesar u petak je dočekao satisfakciju za brojne intrervencije i dokazivanja u različitim prilikama da je organizacija i racionalnost (po potrošnji) lokalne i regionalne samouprave u Međimurju na razini prema kojoj bi se mnogi rastrošni siromasi u ostalim hrvatskim županijama i jedinicama lokalne samouprave trebali ravnati. Vlastitom voljom ili silom zakona, svejedno.
Naime, priča o plaćama dužnosnika lokalne i regionalne razine koja je počela još u ljetu prošle godine (27. srpnja 2009.), kada je pred Odbor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Hrvatskog sabora došao prijedlog zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, završila je u petak, 19. veljače donošenjem tog zakona, a njegova se projekcija na županije, gradove i općine može najkraće opisati kroz dva ključna elementa.
Masa plaća koja se isplaćuje ne smije prelaziti 20% proračunskih prihoda županije, grada ili općine, obračunata tako da se iz prihoda izdvoje transferi iz proračuna višeg reda, osim ako ti prihodi nisu viši od 10 posto ukupnog proračuna. U tom slučaju mogu se uključiti u obračunsku osnovicu, odnosno u ukupan prihod.
Drugi su ključni element koeficijenti za obračun plaća i naknada župana, gradonačelnika i općinskih načelnika i njihovih zamjenika, kao i plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama lokalne i regionalne razine.
Nijedna od međimurskih jedinica lokalne samouprave (pa ni Županija) neće doći pod udar odredbi zakona, ni u jednoj općini ili gradu plaće nisu toliko visoke da bi svojom ukupnom masom prešle zakonom predložene limite.
Kad je o dužnosnicima riječ - koeficijenti za obračun plaće župana, gradonačelnika i općinskih načelnika i njihovih zamjenika zakon donosi u rasponu od 1,5 do 5,5 za dužnosnike, a zamjenici su na maksimalno 80% koeficijenta koji ima odnosni dužnosnik.
Tako (u cijeloj Hrvatskoj) plaća župana može biti obračunata unutar raspona koeficijenta 4,00 do 5,50, gradonačelnici međimurskih gradova su u rasponu 3,00 do 5,00, a općinski načelnici 1,50 do 3,00.
Zakonom se određuje i da naknade za rad zamjenika župana, gradonačelnika i njihovih zamjenika te općinskih načelnika i njihovih zamjenika, koji dužnost obnašaju bez zasnivanja radnog odnosa, mogu iznositi najviše do 50% predviđene (dopuštene) plaće.
GRADOVI
Prema kriteriju grada sjedišta Županije, čakovečki gradonačelnik Branko Šalamon može imati svaku plaću koja se dobije množenjem koeficijenta od 3,00 do 5,00 i osnovice koju utvrđuje Vlada RH, a ta je 4.630,14 od 1. kolovoza lani. Znači, između minimalno 13.890.42 kune do maksimalno 23.150,70 kuna.
Gradonačelnicima Dragutinu Glavini u Prelogu i Josipu Dobraniću u Murskom Središću gornji je limit nešto niži - 18.520,56 kuna.
Zašto? Zato što gradovi ne prelaze s potrošnjom plaća 20% svog proračuna, štoviše, po iskazanim postocima daleko su niže.
Grad Čakovec troši od izvornog proračuna visine 52.598.203 kune (ukupan je 105 milijuna kn) manje od 10 milijuna kuna na plaće i naknade (8,165 milijuna su lanjske plaće, s naknadama vijećnicima i lani još i poglavarima dolazi do oko 9 milijuna kuna). U Prelogu je izvorni proračun na razini 15 milijuna kuna (ukupan je na 17,5 milijuna kn), a plaće i naknade ne prelaze 1,5 milijuna kuna, dakle desetak posto izvornog proračuna. U Murskom Središću izvorni je proračun na razini 11,8 milijuna kuna, plaće i naknade odnose oko 1,55 milijuna kuna, znači dolaze do 13% proračuna.
OPĆINE
Općine u Međimurju također su se – bez ikakvih intervencija – već uklopile u friški zakon. Iz svog proračuna za plaće nijedna općina ne troši više od 20%, a po visini izdvajanja to izgleda ovako (podaci su temeljeni na 2009. godini): Orehovica – 19,05%, Donji Vidovec – 17,68%, Belica – 17,31%, Sveta Marija – 17,28%, Mala Subotica – 16,58%, Pribislavec – 16%, Donji Kraljevec – 14,6%, Domašinec - 14,45%, Štrigova – 12,25%, Kotoriba – 11,83%, Vratišinec – 10,24%, Gornji Mihaljevec – 9,62%, Selnica – 9,12%, Goričan – 9,11%, Donja Dubrava – 8,41%, Dekanovec – 6,84%, Šenkovec – 6,06%, Sv. Martin na Muri – 5,69%, Strahoninec – 5,2%, Sv. Juraj na Bregu – 4,35%, Podturen – 3,64%.
Plaće dužnosnika u općinama – prema upravo izglasanim koeficijentima – mogu biti u rasponu od 6.945,21 kune do maksimalno 13.890,42 kune, a prisjetimo li se nedavnog pregleda plaća (i naknada) naših gradonačelnika, načelnika i zamjeničke ekipe – jasno je da u Međimurju nema dužnosnika kojem bi se plaća morala rezati. Da ne bude zabune – svi navedeni iznosi su bruto, kako se plaća i obračunava kroz sustav koeficijenata.
Marijan Belčić

ŽUPANIJA
Do 25,5 tisuća bruto
Maksimalna plaća međimurskog župana može biti – prema odredbama novog zakona – 25.465,77 kuna bruto. To ujedno znači da plaće zamjenika ne mogu prijeći 80% tog iznosa, odnosno 80% iznosa koji se stvarno isplaćuje. Naša županija u 100 milijuna kuna (realnog, izvornog) proračuna troši okruglo 10 milijuna kuna za zaposlene, što znači da po zakonu nije u crvenoj zoni, a plaća župana od 15-ak tisuća kuna i zamjenika od 12 tisuća kuna (neto) po novom bi zakonu mogle biti i veće, samo to onda ne bi bilo u skladu s uobičajenom međimurskom šparavnošću.