HLADNO SRCE U ČAKOVEC PARKINGU

U ponedjeljak, 12.9., između 10 i 11 sati na parkiralištu RK “Međimurka” susrela sam jednu dragu osobu koja je upravo kupila parkirnu kartu i krenula prema svom automobilu. Susrevši se zagrlila sam je i izrazila saučešće. Ovih dana doživjela je tešku tragediju i bila je uplakana i shrvana.
Bile smo nadomak njezinog automobila kad je u tom trenutku naišao radnik-kontrolor, i upisao kaznu zbog toga što nije bilo karte unutra. Nije se ni snašla a on je projurio pored nas i bez obzira na naše molbe onako kruto, neumoljivo bez suosjećanja nastavio dalje. Molile smo da nam kaže gdje se možemo obratiti da riješimo nesporazum a on se nije ni osvrnuo. Takav mrki pogled, hladan izraz lica nisam vidjela u svojoj prošlosti! Isuse, pa zar je moguće da netko može biti toliko frustriran, neumoljiv, hladan? Ima li on obitelj? Odnosi li se tako prema njima, ili to od njega traži poslodavac?
Ja ne želim da on ostane bez posla jer mu je sigurno potreban. Ali bih željela da mu se pomogne, da ga se educira i da postane bolja osoba, toplija i pristupačna. Možda još neki trebaju tu vrstu pomoći jer ipak rade i s ljudima a ne samo automobilima. Mnogim ljudima potreban je savjet, lijepa riječ a ne oči koje sijevaju mržnjom a lice izobličeno zbog zločestoće. A razgovorom se mogu mnogi nesporazumi izgladiti, samo treba imati dobru volju i srce puno ljubavi. Dobro srce stvori mu Bože.
Marija