HUMANITARNE AKCIJE I ZLI JEZICI

ZAŠTO HUMANITARNE AKCIJE ČESTO PRATE NEGATIVNI ODJECI, SUMNJIČAVOST I KAKO ZLOBNI KOMENTARI UTJEČU, PITAMO LJUDE KOJI PROLAZE TAKVA TEŠKA ISKUŠENJA

ZLI JEZICI NE MOGU UPRLJATI DOBROTU

Krajem prošle godine pokrenuta je humanitarna akcija za jednogodišnjeg Luku Bistrovića iz Čakovca koji zbog urođene anomalije mora na operaciju u inozemstvo, koju HZZO ne plaća. Roditelje mališana Sonju i Miljenka Bistrovića zagrlila je ljudska dobrota, ali ih istovremeno nisu poštedjeli zli jezici. Odjek ove humanitarne akcije, koju je podržao i List Međimurje, bio je velik. Skupljeno je više od 250.000 kuna, no akcija traje i dalje jer postoji velika vjerojatnost da dijete bude operirano u SAD-u, gdje će troškovi doseći, a možda i premašiti 400.000 kuna! Obitelj Bistrović razapeta je u jednom međimurskom listu u kojem je bešćutno konotirano da se “događa nešto čudno” te da se bahate i umjesto u jeftiniju Italiju, dijete šalju na liječenje u skuplji SAD. Usprkos slomljenosti zbog neistina koje su sijevnule javnošću, Sonja Bistrović pristala je dati izjavu za naše novine, odakle obitelj nije doživjela napade. Svrha ovog članka je očistiti od otpada put do Lukinog ozdravljenja:
- Na tolike prevažne stvari zaboravljamo ili im ne dajemo dovoljno važnosti. Hvala vam! Jednom kad se naš Luka riješi operacije, nadam se da ćemo imati razloga za slavlje i radost.

NEZAMISLIVO!
Bešćutan govor ulice gladne priča o tuđoj nevolji nije izbjegla ni majka Damjana Kovačića (23) iz Lopatinca koji je 17. prosinca 2009. izgubio bitku s malignim oboljenjem:
- Željela bih od srca zahvaliti svima koji su odvojili vrijeme i dio vlastitog novca kako bi pomogli u liječenju mog pokojnog sina Damjana. Sinu i meni, koji smo cijelo vrijeme njegove bolesti bili bez ikakvih prihoda, ta je pomoć bila nemjerljiva. U vrijeme kad sam Damjana njegovala, uopće nisam izlazila niti sam se kretala u društvu, pa nisam čula što se sve priča. Tek sada, nakon njegove smrti, čujem da sam prikupljala novac na njegov račun za tko zna kakve potrebe. To je strašno. Nezamislivo. Iz ovog iskustva u meni se stvorila potreba da pomognem drugima jer znam kakvo teško breme nose ljudi koji su bolesni ili im boluju djeca - kaže nam kroz suze Dragica Kovačić, majka pokojnog Damjana. (al)
Sada mi roditelji pomalo malaksamo jer je put do našeg cilja težak, a pitanja je previše. No, odluka je pala, i to za najboljeg (i najskupljeg) specijaliziranog liječnika u svijetu - doktora Alberta Penu, u Cincinnatiju (SAD). Mnogi nam to zamjeraju, ali oni kojima je dano, shvatit će što je majčino srce u stanju učiniti iz ljubavi prema svom sinu. Ići do kraja... čak pretrpjeti i poniženja i činiti ludosti u očima svijeta, kako nam mnogi govore, ali ljubav ima nevjerojatnu snagu! Našem će sinu ljudska ruka tog izuzetnog liječnika (koji je izveo 7.000 takvih operacija!) napraviti odličnu rekonstrukciju onoga što Luki nije Bogom dano rođenjem, pa njegovo izlječenje doživljavamo kao njegovo ponovno rođenje! Svi znamo da se rađa u mukama na koje je cijela naša obitelj spremna i sad i za vrijeme Lukine operacije. Dio obitelji bit će s Lukom u Americi, a ostala djeca s bakama i prijateljima. Riječ je o vrlo nezavidnoj situaciji u kojoj smo opet okrenuti k dobrim ljudima i Božjoj pomoći. Htjeli bismo javnosti reći da nikad nismo željeli medijsku pozornost, nego nas je muka na to natjerala. Za nas i našu djecu iscrpljujuća su brojna pitanja na koja ponekad ni sami ne znamo odgovor jer nam liječnik iz Amerike još nije poslao plan, a time i iznos koji treba uplatiti prije odlaska. Trenutno smo u prikupljanju traženih medicinskih pretraga. Tek kad iz SAD-a dobijemo povratnu informaciju, znat ćemo i detaljnije odgovoriti. Zasada znamo samo približnu cijenu o kojoj su nas informirale majke djece koju je navedeni liječnik operirao. Ono što želimo reći vašim čitateljima jest: od srca iskrena hvala svim dobrim ljudima na moralnoj, duhovnoj i novčanoj pomoći koju smo trebali u vrijeme došašća zbog dugova, bolesti i operacije našeg najmlađeg sina Luke, što još uvijek nismo u stanju financijski zatvoriti. Moj suprug Miljenko dodaje želju - da svim dobrim ljudima Bog naplati - izjavila nam je Sonja Bistrović te nam u prilogu proslijedila i poruku američkog liječnika s njegovim zahtjevima za pretragama. Odluku obitelji Bistrović zdušno je podržao i liječnik sa zagrebačkog Rebra koji je Luku operirao drugi dan nakon rođenja i time mu spasio život i koji je i sam boravio u spomenutoj američkoj klinici za djecu te osobno poznaje kirurga koji bi trebao operirati Luku.
KAKŠI
BU TO MERCEDES!
Posjetili smo nekoliko obitelji koje su bile prisiljene obratiti se za pomoć tijekom proteklih godina i saznali kakva razmišljanja imaju danas.
Godine 2002. na operaciju u njemački grad Mainz trebala se, bez podrške HZZO-a, uputiti Tadeja Pigac iz Cirkovljana. Tadeja je tad bila osnovnoškolskog uzrasta i bolovala je od rijetkog oblika ciste na leđnoj moždini. Kao četverogodišnjakinji joj je izveden bezuspješan operativni zahvat u Zagrebu, a pred sljedeću operaciju liječnici u Zagrebu - odustaju. Humanitarnu akciju za prikupljanje novčane pomoći i organizaciju liječenja u Njemačkoj inicirao je preloški župnik Antun Hoblaj, a financiranje boravka u bolnici preuzela je zaklada Katruža, dok je akciju promovirao i podržao List Međimurje. No, time nisu bili podmireni svi troškovi kojima su Tadejini roditelji, Ljiljana i Slavko Pigac bili izloženi. U domu obitelji Pigac dočekuje me otvorenost i srdačnost. Tadeja je danas lijepa devetnaestogodišnjakinja kojoj su bolna iskustva teške operacije i izloženosti javnosti u osjetljivom dobu života tek uspomena.
- Svaki put se zgrozim kad pročitam ili čujem nešto negativno o ljudima koji primaju humanitarnu pomoć. Ljudi koji su u stanju plasirati takve stvari u javnost ne znaju da većina problema za ljude kojima je pomoć potrebna, osobito kad su u pitanju zdravstveni problemi, ne nestaje tek tako. Često su potrebne kontrole, dodatna njega i niz drugih stvari koje koštaju i za koje vas poslije više nitko ne pita. Od 2002., kada je naša Tadeja operirana, svake godine odlazimo na kontrolu u Njemačku. Do 2006. smo sami snosili troškove, a tada nam je HZZO konačno pristao plaćati kontrolu. Tadeja mora živjeti pod strogo kontroliranom režimu koji podrazumijeva redovite vježbe uz fizioterapeuta. Osim predivnih iskustava koje pamtim iz tog razdoblja, na žalost, bilo je i loših. Kad su iz Katruže organizirali humanitarnu priredbu za Tadeju u Cirkovljanu, do mene su doprla šaputanja nekolicine sumještana koji su konstatirali da se puno ljudi odazvalo i zapitali se “kakši bu to mercedes pri hiži”. Boljelo me je. Ali sam progutala jer mi je budućnost mog djeteta bila najvažnija. Zato poručujem obitelji Bistrović nek se drže i neka ne slušaju zle jezike, već misle samo na cilj - ozdravljenje svog djeteta. Onima koji šire zle misli poručujem nek pomognu ako mogu, a ako ne mogu, neka šute. Nikada ne sumnjam u pozadinu humanitarnih akcija zato što znam da nitko neće otvarati ta vrata ako ga nije natjerala velika nevolja. Neusporedivo je lakše dati, nego moliti za pomoć - odlučno je progovorila Ljiljana Pigac.
Tadeja se trenutno priprema za prijemni ispit na glumačkoj akademiji i tvrdi da joj bolest nije ništa oduzela od ljepote djetinjstva. Jedino priznaje da se još uvijek s malom nelagodom sjeća trenutka kad se trebala susretati s nepoznatim ljudima i kad se morala pojavljivati u javnosti zbog akcije koja je za nju pokrenuta.
- Djeca su najbolje ulaganje. Nije mi žao ni zbog jednog lošeg iskustva koje sam prošla zbog Tadejine bolesti niti mi je žao novca koji i danas suprug i ja ulažemo u svoju djecu. A nije lako: sin Tilen nam je na studiju u Hong Kongu, Tadeja će uskoro na fakultet, a još smo u kreditima do grla. Pa što. Važno je da imamo snage osigurati im budućnost - dodaje iskusan borac Ljiljana Pigac.
ZA MARINU
Prije gotovo devet godina u listu Međimurje pisali smo i o humanitarnoj akciji za djevojčicu Marinu Mezgu iz Vratišinca koja je rođena s izrazitim skraćenjem noge koje joj je onemogućavalo hod. Akciju su organizirala i financirala dva Međimurca: liječnik iz Donje Dubrave Andrej Đođ koji radi u Njemačkoj i poduzetnik Damir Dominić iz Oporovca. Marina je tada kao četverogodišnje dijete nekoliko dana boravila u Njemačkoj na pregledu kod ortopeda u Münchenu, a u gradiću Aschauu joj je izrađeno ortopedsko pomagalo koje joj je omogućilo hod uz pomoć štaka. Marina je danas dvanaestogodišnjakinja, a njezina majka Tatjana Mezga samo je upornošću uspjela premostiti sve barijere koje su se našle pred njom proteklih godina. No, za tu upornost trebala je i nezamisliva snaga:
- Marina je od boravka u Njemačkoj do danas prošla 13 operacija u Zagrebu te je neko vrijeme bila vezana uz krevet. Normalan nastavni proces u školi morala sam prekinuti i ostvariti pravo na školovanje u vlastitom domu jer je stalno prijetila opasnost da padne ili da je netko gurne u školskom hodniku, što bi za nju moglo biti kobno. Uspjela sam ostvariti i status majke - njegovateljice, tako da mi je sada lakše brinuti za Marinu i mlađe dijete Filipa. I danas pamtim koliko mi je značila podrška i pomoć koju sam dobila od Andreja i Damira. Poslije takvog iskustva čovjeku je lakše prolaziti kroz nevolje koje dolaze jer ima osjećaj da nije sam. Osobno nisam imala loših iskustava u svojoj okolini nakon objavljivanja članka o humanitarnoj akciji za moju Marinu, ali osuđujem svakog kome padne na pamet blatiti ljude u takvoj nevolji. Baš zato treba istaknuti osobe koji pomažu i treba podržati svaku humanitarnu akciju - rekla nam je Tatjana Mezga (36) iz Vratišinca.
NE ŽELIMO VJEROVATI U ZLOPORABE
Humanitarnu akciju za sina bračnog para Bistrović podržala je i Međimurska županija te zaklada Katruža javnim pozivom građanima da se uključe u akciju. Upravitelj zaklade i zamjenik župana Matija Posavec rekao nam je:
- Međimurska zaklada solidarnosti „Katruža“ funkcionira tako da korisnicima ne daje financijsku pomoć, već isključivo financira nabavku lijekova i pomagala, plaća operacije i rehabilitacije. Svaku molbu rješava Upravni odbor zaklade temeljem priložene medicinske i socijalne dokumentacije. U proteklih deset godina postojanja na taj je način Katruža dodijelila pomoći od oko 3 milijuna kuna. Što se tiče podrške i pomoći Međimurske županije, humanitarnim akcijama pokazujemo visoku razinu socijalne osjetljivosti i ja doista želim vjerovati da ovdje u Međimurju nije bilo, nema ni neće biti zloupotrebljavanja takvih akcija. Činjenica je da živimo u vremenu u kojem je mnogima potrebna pomoć, a žalosno je kad bolesne osobe ne mogu sebi priuštiti potrebno liječenje. U takvim situacijama nastojimo činiti sve da pomognemo ljudima, ne razmišljajući o eventualnoj zloporabi pomoći.

Željka Drljić