Idemo kalampera zbirat!

Na Festivalu međimurskog krumpira u Belici u posljednjih nekoliko godina manje se pažnje pridaje manifestacijskom obliku festivala, već ga se sve više pokušava pretvoriti u tribinu koja bi prije početka glavne sezone skidanja uroda s polja trebala dati odgovor na pitanje svih pitanja proizvođača merkantilnog krumpira.
IZRAVNI POZIV VLASTIMA
Dragutin Taradi, predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira nakon što je pozdravio otvarajući festival brojne uzvanike i goste, među kojima su bili i Ivica Perhoč, župan i njegov zamjenik Matija Posavec, te podsjetio na aktivnosti udruge u proteklih desetak godina, jasno je najavio:
- Festival međimurskog kalampera organiziramo zato da se ovdje na jednom mjestu okupe svi – od proizvođača, prometnika sjemenskog i merkantilnog krumpira, otkupljivača, prometnika zaštitnim sredstvima, stručnjaka, predstavnika županijskih i lokalnih vlasti do predstavnika resornog ministarstva – da bi pokušali zajedno sagledati cjelokupnu problematiku proizvodnje i plasmana i zajednički djelovati.
Svjedoci ste da smo i ove godine izloženi elementarnoj nepogodi – suši – koja je smanjila prinos za 40 do 50 posto, a otkupna cijena nije viša od uobičajene prosječne cijene u godinama s neproblematičnim uvjetima uzgoja.
Još jednom pred nas izbija svom silinom problem navodnjavnja, pa pozivam lokalnu i županijsku vlast da krenu rješavati problem navodnjavanja tamo gdje vode nema, a ne gdje je dostupna uz skromnu tehniku na dva metra.
Sve goste Udruge MPMK, kao i članove, u ime općinske vlasti pozdravio je i Zvonimir Taradi, načelnik Općine Belica, koji je još jednom pokazao da razumije vrlo dobro okruženje u kojem živi, dokazao da se trudi pomoći proizvođačima krumpira u okviru svojih ovlasti.
JAKI U KOMORI
Razgovor na pravi način i o pravoj temi zapravo je potaknuo Franjo Dodlek, predsjednik Odbora za krumpir u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, u kojem uz njega sjedi još nekoliko uglednih međimurskih poljoprivrednika, velikih proizvođača krumpira, po čemu su Međimurci kadrovski u odboru i komori baš jaki, te nakon što je podnio izvješće o temama koje je odbor imao na dnevnom redu – istaknuo je i osnovne probleme:
- Sve su teži uvjeti proizvodnje krumpira, a sve jači pritisak trgovačkih centara da se cijena spusti, uz stalno ukazivanje na cijene u okruženju, uz sugeriranje da je krumpir socijalna kategorija... Međutim, mi imamo kvalitetu za koju imamo pravo tražiti korektnu cijenu, jer lani se moglo vidjeti: bilo je i nekontroliranog izvoza, pa se manjak na domaćem tržištu popunjavao naknadnim uvozom krumpira koji se kvalitetom ne može ni izdaleka mjeriti s domaćim, a k tome se pojavilo pravo crno tržište na kojem hobi proizvođači nude trgovačim lancima krumpir ispod cijene, jer ga nemaju kao temelj svoje egzistencije, ne obračunavaju u njegovu vrijednost rada članova obitelji, amortizaciju strojeva, ne plaćaju društvena davanja...
Dolazi do stvaranja nereda na tržištu u kojem stradavamo mi koji smo ove godine pogođeni sušom i imamo od 40 do 50 posto gubitaka, a ponuđene su otkupne cijene preniske.
Trgovački centri i lanci k tome s tzv. akcijama krumpiru nerazumno ruše maloprodajne cijene i zahtijevaju od nas proizvođača da podnesemo dio tog tereta, premda su nam dali prije toga prenisku otkupnu cijenu.
Mi moramo uspostaviti dogovor – korektan za sve sudionike u lancu proizvodnje i plasmana merkanitilnog krumpira koja je optimalna cijena, što je to prema svim partnerima korektno.
PROZVATI PO IMENU
Za riječ se – budući da je o svim temama otvorena rasprava – javio Alojz Herman iz Belice:
- Problem je u tome što mi sve znamo, a godinama nikog nismo prozvali imenom i prezimenom, pa rekli tko plasira na crno, tko se ne pridržava dogovora i pravila, tko nam po 12 kuna za kilogram prodaje sjeme koje ne daje očekivani i deklarirani prinos... Zar je ozbiljno kad se pri kupovini sjemena ne garantira prinos, već savjetuje – treba pratiti... Što treba pratiti? Pratiti možemo nevjernu ženu ili muža, a krumpir na zemlji mora dati koliko smo platili!
UVOZ BANANA SHVAĆAM, ALI...
U raspravu se uključio i župan I. Perhoč, te potaknut pitanjima proizvođača krumpira, između ostalog, kazao:
- Mislim da ste vi i vinari jedini koji ste se na vrijeme udružili i krenuli u pripreme za globalno tržište, čak i u pogledu tehnologije proizvodnje, zato vam dajem za pravo kad tražite da se na vašem terenu mora uložiti više u sustavno rješavanje navodnjavanja polja... Moram priznati da ni meni, kao ni vama, neke stvari nisu jasne, jer: mogu shvatiti da uvozimo banane, jer nemamo ih, ali da uvozimo krumpir i jabuke, to već ne mogu shvatiti i pridružujem vam se u protivljenju nekontroliranom uvozu, te preporučam za suradnju – po bilo kojem pitanju – moje stručne suradnike i županijske službe kad vam i za što god treba.
10.000 U DVA MILIJUNA
Mladen Matjačić iz tvrtke Agrico suočio je proizvođače – kao jedan od pokretača udruživanja krumpiraša pred desetak godina – sa situacijom kakva je trenutno:
- Mi ulazimo na tržište s dva milijuna hektara pod krumpirom! To je podatak o kojem treba voditi računa kad se govori o značenju naše proizvodnje. U Hrvatskoj imamo, pa... oko 10.000 hektara po krumpirom, Slovenci imaju oko 4.000 hektara, u Mađarskoj je 16.000 hektara, a zamislite u Italiji, koja se ipak ne može mjeriti s našim uvjetima – pod krumpirom je preko 50.000 hektara. Dakle u tom okruženju mi jesmo konkurentni ako imamo stabilnih 40 tona po hektaru, ali moramo vidjeti koji je to minimalni opseg jednog gospdarstva koje se bavi uzgojem krumpira, ali i ostalih povrtnih kultura koje se uz krumpir traže, da bi normalno živjelo. Vraćam cijeni i okruženju. Od 1. rujna do 31. siječnja iduće godine na cijenu nižu od 1,2 kune za uvoz imamo prelevmansku zaštitu, tu je zatim 15 % carine, transportni troškovi, dakle postoje elementi na kojima mi možemo odrediti – evo, tu je granica konkurentnosti na kojoj mi možemo biti s našim krumpirom da ga ne ugrozi uvoz...
Kako je niz tema otvoreno, D. Taradi koji je predsjedavao skupom proizvođača krumpira na festivalu zaključio je da se konkretni razgovori mogu nastaviti za stolovima, na koje su beličke domaćice opet iznijele jela od krumpira, da se malo podigne motivacija za pokret na polja, jer – treba iti kalampera zbirat.

Marijan Belčić

TRAŽI SE 1,5 KUNA ZA KILOGRAM
Sve kalkulacije proizvođača krumpira pokazuju da ove godine s tek 1,5 kuna za kilogram rinfuze na uspinom košu pakirnice mogu pokriti troškove i minimalnu naknadu za rad. Ono što im se trenutno nudi, daleko ispod te cijene – vodi ih izravno u gubitak, kojeg dodoatgno pogoršava ovogodišnja suša. Pregovori sa otkupljivačima i trgovačkim lancima se intenziviraju, potvrde li se procjene o štetam od suše nakon prvog većeg vala berbe – moglo bi se dogoditi da kalkulacija pokaže da ni 1,5 kuna nije dovoljno.