Iskopano u Draškovcu nije zlato, nego običan pijesak zlaćane boje!

NAJISKUSNIJI MEĐIMURSKI ISPIRAČ ZLATA DRAGUTIN HORVAT IZ DONJEG VIDOVCA POZVAO NAS JE KAKO BI PORUČIO DRAŠKOVČANIMA I JAVNOSTI:

Nije zlato sve što sja!

Nakon članka objavljenog u listu Međimurje o zlatu izvađenom iz bušotine kod draškovečke crkve, čekao sam da se jave stručnjaci i demantiraju. Kako se nitko nije javio, odlučio sam reći ljudima istinu: to što je izvađeno iz bušotine u Draškovcu, obična je sluna, odnosno pijesak ili šljunak žućkaste ili zlaćane boje kojega ima puno i na našem području. U tom uzorku, tvrdim, nije bilo ni zrnca zlata! Ne znam zašto me Draškovčani nisu nazvali i k meni donijeli uzorak. Bilo bi dovoljno da ga pogledam i odmah bih znao o čemu se radi i ne bi došlo do zablude. K meni je dolazilo i nazivalo me stotinu ljudi i iz Međimurja i iz drugih krajeva Hrvatske pitajući me ima li u određenom uzorku zlata. Nedavno me zvao čovjek izdaleka i rekao da je kopajući bunar naišao na pijesak koji svjetluca. Rekao sam mu da ne mora ni dolaziti k meni u D. Vidovec jer znam da je naišao na slunu, a ne na zlato. Mladi Robert Nestić pogriješio je u procjeni uzorka koji su mu Draškovčani donijeli jer o ispiranju zlata zna vrlo malo ili gotovo ništa. Ta se obitelj ni u prošlosti nije bavila ispiranjem zlata, kako tvrde u novinama. “Analfabeti” za ispiranje zlata ne bi se trebali upuštati u procjene jer se javnostI daju krivi podaci - ispričao nam je u dahu Dragutin Horvat (87) koji se ispiranjem zlata na Dravi i Muri počeo baviti još u djetinjstvu te stari zanat učio od svog oca. I djed mu je bio ispirač zlata.
- Još dvadesetih godina u Međimurju su tri godine trajala istraživanja i iskopavanja, ne samo uz obale Mure i Drave, nego i po okolnim terenima. Istraživanja su radili i američki inženjeri i nakon 3 godine došli su do zaključka da zlata u našem kraju nema dovoljno da bi se isplatila eksploatacija. Ima ga tek pomalo u obalama rijeka. Zlato je jako teško: 1 litra zlata jednaka je 18 kilograma i do njega se ni ne bi moglo ni doći bušenjem kakvo je izvedeno u Draškovcu. Ako u jednom gramu pijeska ima 10.000 zrnaca zlata, tek tada se može reći da se ispiranje isplati - dodaje Drago Horvat, a njegov kolega Ivan Kopasić (76) također svjedoči da su nekada često nailazili na “slunu”: - To je vrsta pijeska koji svjetluca i iskusnom ispiraču dovoljan je jedan pogled da je raspozna od pijeska u kojem ima zrnaca zlata. Često smo na zlatarenjima nailazili na slunu te se okretali i krenuli dalje kopati - kaže Ivan Kopasić koji je zlato sa svojim donjovidovečkim kolegama ispirao od 1955. godine. Donjovidovečki zlatari pokazali su nam zdjelu na čijem se dnu nalazio pijesak s pravim zlatnim zrncima. Moramo priznati, razlika od uzorka iz Draškovca i našem je laičkom oku bila - velika.
- Ovu zdjelu pokazujem turistima. Vidljivo je da se zlato u tamnom pijesku nalazi u obliku vrlo sitnih zrnaca, a ne listića. Žao mi je što danas nije mogao doći i moj prijatelj Matija Horvat, da i on potvrdi da uzorak iz Draškovca ne sadrži zlato.
Drava je ukroćena i voda sve manje ruši obalu, što je prvi preduvjet ispiračima da dođu do plemenitog metala. No, iskusni ispirači tvrde da zlata nikada ni nije bilo u količinama od kojih se dalo živjeti.
- Prije II. svjetskog rata i po stotinu je čamaca kretalo iz Donjeg Vidovca u zlatarenje kad se voda podigla. Na vodi smo ostajali i po dva tjedna. I zimi i ljeti. Prije rata nije bilo gumenih čizama, pa smo kopali u kožnima, potpuno mokrih nogu. A žene i majke su nam šivale šatorska krila pod kojima smo spavali. Da je zlata bilo puno, ne bismo morali obrađivati zemlju i plesti korpe da bismo imali za kruh. Zlatom smo zarađivali malo. Najbolju cijenu postizali smo za vrijeme Mađara, kad su naše zlato kupovali Židovi. Dosta smo prodavali i u vrijeme stare Jugoslavije, a u doba Tita, 1948. godine u D. Vidovcu osnovali smo ispiračku zadrugu te preko nje plasirali zlato.
BEZ VJENČANOG PRSTENA
Da zlato nije donosilo bogatstvo svjedoči nam i Dragutinova supruga Slava Horvat (84):
- Udavala sam se za ispirača zlata, ali na vjenčanju nisam imala zlatan prsten. Zato što smo bili sirotinja. Zlatan prsten dobila sam tek na 50-godišnjicu braka - uz osmijeh govori Slava dok nam pozira sa zlatnim grumenom koji njezin suprug pokazuje turistima i znatiželjnicima.
- Ostala mi je želja da zlatarenje ne padne u zaborav. Zato smo kolege i ja počasni članovi donjovidovečkog nautičkog kluba i pokušavamo mladima prenijeti uspomenu na ovaj stari zanat - dodaje Drago Horvat.
Željka Drljić
Snimio Dubravko Lesar