Ivan Bogomolec - "šumski duh" iz Donje Dubrave

Ivan Bogomolec (47) iz Donje Dubrave od malih nogu tumarao je obalama Drave. Iza njegovog vrta tekli su njezini okrajci, a šuma mu je bila svakodnevna prijateljica. Ljubav prema prirodi usadila se duboko u njega i ona je kompletno postala njegov život. To ga je navelo da prije 22 godine kupi zemljište i izgradi ranč izvan mjesta. Osnovao je obitelj, želio stvoriti egzistenciju uzgojem koza. Kao mlad otac, otisnuo se među pomorce da zaradi za sve što je potrebno.
- Nije me bilo po 11 mjeseci i to više nije išlo. Do raskoraka u braku s Terezijom u kojem nam se rodilo četvero djece - Mihael (24), Srna (23), Jelena (22) i Tihomir, došlo je vrlo brzo. Ona je željela moderniji život, a ja život bez stresa. Da bih sačuvao obitelj, ostao sam raditi doma. Radio sam kao građevinar, po terenu, nadničario. Na ranču površine 1,5 ha zasadio sam preko 2.000 stabala, borova, vrba, breza… kuću od drva uredio sam svu stopljenu s prirodom, s rijekom Dravom.  Iako oženjen, volio sam biti sam, u sebi sam stvorio jedinu životnu filozofiju - da je priroda „sveto pismo“, učiteljica života, da bez mira i ravnoteže život postaje pakao. U međuvremenu mi se raspao brak i ponovo sam otišao na brod. U moru sam našao drugi dio svoje duhovne hrane, snagu vode koja smiruje i hrani dušu – govori Ivan Bogomolec koji već godinama šest mjeseci provodi na teretnom brodu lošinjske plovidbe na poslovima održavanja broda, a šest mjeseci kao šumski duh. Proputovao je cijeli svijet, a najviše je oduševljen Indijom.
Njegov ranč u Donjoj Dubravi zaista je osobit, sakriven visokim borovima, dok odmah do ranča započinje mjesna industrijska zona. Ivan kaže da je zločin podizati takve objekte na crnoj zemlji na kojoj može nicati hrana, dok ima lokacija koje ničemu ne služe. Kao vuk samotnjak, pokušavao je to reći općinskim vlastima, no nitko ga nikad nije ozbiljno shvaćao. Međutim, svatko onaj tko zaviri u njegov svijet, ne ostaje ravnodušan. A Ivan ne odstupa od svojih načela.
- Spoznao sam sebe samoga i od toga stvorio harmoniju, u podsvijesti pohranio golog JA. S tim sam došao, s tim ću i otići. Nemam predrasuda. Na ranču - kakvoga ćete me naći u podne, takav ću biti i drugo jutro. Život je ironija, dopustili smo si da smo gazde svemu, a nismo zapravo ničemu. Priroda i životinje stresno žive radi čovjeka, sva pisana načela odvojila su se od duhovnosti. Živimo u strahu zbog diktatora – čovjeka, a priroda nam to vraća. Čovjek teži oslobođenju i spas traži u religiji. No, bog bijelog čovjeka je profit, odnosno novac. Oslobođenje se dogodi dok se nečega odrekneš, a čovjek se ne želi odreći ničega. Čovjek nikad nije sit, siluje prirodu, a ne ide to… medicina još jedino spašava stvar. U nekoliko dana bez lijekova bi pomrli milijuni ljudi. Živimo u strahu…, a djeca nam nemaju budućnosti – govori šumski duh Ivan Bogomolec koji svoje dane provodi u miru na ranču. Hrani se isključivo žitaricama, pije samo vodu… U Dravi se kupa od ranog proljeća, pa do zime, uživa u svemu oko sebe što je napravio vlastitim rukama. Dane provodi u prirodi, životinje od njega ne bježe, čak mu srne prilaze. U miru i tišini stapa se s prirodom, zadovoljan nenarušenim zdravljem. Sretan dok zaspi uz svjetlost svijeće i probudi se uz cvrkut ptica.

Zinka Čižmešija