IVAN MEZGA - utemeljitelj Radija 105 Selnica

20 godina širimo dobre vibracije za sve generacije

Ključnu medijsku djelatnost obiteljskog poduzeća Media-Mix-Radio 105 d.o.o. Selnica javnost već godinama jednostavno i nepogrešivo prepoznaje kao - Radio 105.
U javnoj komunikaciji, kad se kaže Radio 105, odmah je jasno da se radi o radiju čiji program danas ne sluša samo “šire gradsko područje” (Grada Mursko Središće) koje mu je koncesijom službeno dodijeljeno, već slušatelji s područja sve tri županije hrvatskog sjeverozapada i još toliko slušatelja s one strane Mure u Sloveniji, pa i u Mađarskoj, do krajnjeg dometa odašiljača kakav postaja po zakonu može koristiti.
Krajem rujna ove godine navršilo se 20 godina otkako se u eteru pojavio signal Radija 105. Naime, 25. rujna 1993. godine, točno u 15 sati na području Međimurja oglasio se novi radio.
Važno je imati radio
Utemeljitelj Radija 105, direktor i glavni urednik Ivan Mezga (55), samostalni poduzetnik iz Selnice, do tada ni na koji način nije bio vezan uz medijsku djelatnost više od prosječnog slušetelja, no, kao saborski zastupnik u novostvorenoj državi u prvom mandatu Hrvatskog sabora i te kako je dobro procjenjivao značaj medija za razvoj demokracije i početka se rado prisjeća:
- I naš je početak, kao i svaki drugi, bio težak, međutim, osjećao sam da se mora dati doprinos pluralizmu, slobodi medija, da se nakon jednoumlja mora otvarati prostor slobodnoj misli, protoku ideja... A radio je za to izvanredan medij. Međutim, odluci da krenem u medijske vode presudilo je poznantvo s Jurjem Hrvačićem, onovremenim urednikom Radija Velika Gorica, kojem sam pokucao na vrata kako bih znao odakle uopće krenuti... Tada nije bilo slobodnih kadrova educiranih za rad na specifičnom mediju, od tehnike do novinara, a on mi je savjetovao – okupi ekipu i kreni te odmah počnite sa stvaranjem i educiranjem svog kadra!
Sedam kroz 0-24
- Počeli smo – s današnjim kriterijem gledano – skromno, tu, u Selnici - kad su svi mislili da se nešto može napraviti samo u nekakvom centru. Mi smo zapravo bili prvi u širenju medijskih sloboda! Emitirali smo dnevno od 7 do 18 sati, program se širio, s četiri-pet prvih entuzijasta narasli smo i kadrovski, proširili emitiranje do 22 sata, pa do ponoći, a danas je nezamislivo da se jedan radio ne čuje od nula do 24 sedam dana u tjednu...
● Nakon dvadeset godina, sve je jako jednostavno, romantično čak, a nagazili ste se i trnja...
- Svaki je javni medij zanimljiv kod nas politici, pa se utjecaju politike stalno trebalo odupirati, a zbog toga smo znali izvlačiti deblji kraj na natječajima za koncesije, prava... Čak se sudski boriti za neke stvari koje su nam po zakonu pripadale... Sudom smo izborili svoje pravo na eter, a što reći: frekvencija na kojoj emitiramo program je 104 MHz, od početka emitiranja naša već četvrta frekvencija! Po tome smo jedna od rijetkih radiopostaja u Hrvatskoj, pa i u svijetu, koja je u tako malom razdoblju toliko puta promijenila frekvenciju, ali mimo svoje volje. Imamo koncesiju razine “šire gradsko područje”, a budući da smo najsjevernija postaja u Hrvatskoj, čuje nas se uz područje Međimurja i u Varaždinskoj i dijelu Koprivničko-križevačke županije...
Među običnim ljudima
● No, za Radio 105 jako se dobro zna i u susjednoj Sloveniji, u Prekmurju i Prlekiji, lovi vas i velik broj pomurskih Hrvata u Mađarskoj....
- Ne samo da se za nas zna, nego čak imamo odobrenje resornog ministarstva Republike Slovenije za čujnost na tom području. Ne moramo gušiti i usmjeravati signal, nas su slušatelji s one strane Mure prepoznali kao svoj radio, a nemojmo zaboraviti da živimo na području u kojem je puno miješanih brakova, rodbinskih, prijateljskih, kumovskih veza na ovoj našoj razini običnih, malih ljudi. Mi smo njihov radio i te veze držimo...
No, suludo je, ali moram reći: nas su pregrijani patrioti čak kritizirali što smo toliko “prekogranični”, a danas, kad smo u Europi, može se reći da smo vidjeli i bolje i dalje od drugih, puno dalje od “zabrinutih patriota”. Mi smo bili u Europi i kad su bili najzategnutiji odnosi između Hrvatske i Slovenije, imali smo jinglove koji su smirivali strasti i pozivali sve da nam se pridruže...
Uskraćena
podrška (samo nekima)
● Po definiciji, komercijalni ste radio, a u eteru su i sasvim nekomercijalni sadržaji, uključujući i ovo stvaranje dobrosusjedskih odnosa...
- Definicija je točna, ali mi želimo biti u funkciji općeg javnog interesa, a u tome nemamo podršku jedinica lokalne samouprave ni Županije, koje bi morale nekomercijalni, informativni program financijski pomoći. Osjećamo se napušteni s te strane, sa strane institucija koje misle da je Županija samo Čakovec... Pa Čakovec čini 10%, a što je s nama ostalima? Zato neki mediji ubiru kolač kojem mi i nemamo pristupa, što je nepravedno i što se kao praksa mora promijeniti. Radi slušateljstva! Želimo li stvarno razvijati pluralizam u medijima, demokraciju, kako se to može bez podrške? Mi sad po vlastitoj volji u eter šaljemo sadržaje koji su zanimljivi javnosti, a nemamo zakonsku obvezu: komunalne informacije, vijesti, uključujemo se u izbore na najkorektniji mogući način – zbog slušatelja! Zbog onih koji slušaju u prvom redu naš zabavni program udešen tako da u obitelji u rasponu od 5 do 105 godina ne bude nikome nezanimljivo ili dosadno, a da ne mora mijenjati postaju želi li čuti vijest, posebno lokalnu, za nas važnu... U tom je smisao našeg slogana: Dobre vibracije za sve generacije!
Predsjednici u posjetu
- Sve to radimo s vlastitim kadrovima koji su tu iznikli, na našem radiju, a imamo se pravo pohvaliti i možemo: neki ljudi koji su stasali na Radiju 105 danas su afirmirani zaposlenici velikih medijskih kuća i vrsni profesionalci.
● Nije jednostavno osigurati nužnu financijsku podlogu za funkcioniranje medija, a Selnica, vaš domicil, ipak je “pasivni kraj”, ne možete lokalno osigurati marketinšku podršku za rad postaje...
- To je još jedan dokaz kako se ne mora biti u centru da bi se poslovalo, da bi se nešto značilo. Mi imamo partnere u marketingu koji su tu, kod nas zbog atraktivnosti programa i kojima je jako važno da se o njima, njihovim komercijalnim ponudama, čuje i na našem radiju. Radio 105 za mnoge je nezaobilazan komunikacijski kanal prema tržištu... Zato kažem: nije važna lokacija, nego što ste, tko ste, što radite i kako. Možda su zato naš Radio 105 obišli predsjednici država – iz Slovenije Danilo Türk, naši Stipe Mesić i Ivo Josipović... Zar to nije potvrda da smo mi pravi “prekogranični brend”, makar smo u provinciji i makar smo mala postaja...
Obitelj sva u
poslu
● Radio 105 izdanak je vaše obiteljske tvrtke, zapravo jedna od djelatnosti tvrtke, a čim je tvrtka obiteljska, znači da je uspone i padove “netko” baš morao otrpjeti. Obitelj?
- Nije cijela obitelj odmah uključena u posao... Mene je, kad krenem u neki projekt, stvarno teško ponekad “magaditi”, ali moja spruga Verica (55) je uz mene od početka, djeca – kako su dorastala. Kćerka Ivana (33) jedan je od oslonaca programa kad se emitira “one man band”, dakle - mikseta po rukama, mikrofon pred licem... Sin Igor (31) naš je nositelj IT-sektora. Bez informatike se ne može danas, a njegovo informatičko znanje iznimno je vrijedno. Najmlađa kćerka Ksenija (30) u novinarskom je dijelu, radi uz studij... Nemoguće je ne osloniti se na obitelj. I onda, uz dobre ljude koji kod nas rade, sve mora funkcionirati. Sada je desetero zaposlenih na radiju i dvoje je još stalnih suradnika. Svima sam, uz svoju obitelj, neizmjerno zahvalan na radu, a jednaku zahvalnost želim izraziti našim slušateljima zbog kojih i postojimo...
Više od 15.000 halooo...
- Možete li zamisliti: u programu kakav mi imamo ostvarujemo mjesečno više od 15.000 izravnih kontakata u eteru s našim slušateljima, s onim istim ljudima koji – kako je svima poznato – plaćaju pretplatu HRTV-u, od koje bismo mi mali, za razvijanje pluralizma u medijima trebali dobiti tek 5%, a ne dobijemo ništa! Ni s te adrese ni iz proračunskih izvora iz kojih bi se – zakonski gledano – trebalo izdvajati za informativni program, edukacije, dokumentarni program... I onda mi taj program, jer želimo slušateljima pružiti maksimum, proizvodimo o vlastitom trošku...
Proslavit ćemo, kako ne!
● Zar zbog toga niste, baš na obljetnicu, priredili nikakvu posebnu proslavu? Dvadeset godina nije malo...
- Neee... Naprotiv! Mi smo naučeni tu, na Radiju 105 raditi. Skromno smo proslavili, nazdravili, ali slavlje pripremamo za naše slušatelje! S njima želimo proslaviti svoj jubilej, pa ćemo zato našim slušateljima pokloniti veliki božićni koncert u dvorani Graditeljske škole u Čakovcu na Štefanje, 26. prosinca. Na tom će koncertu, na naš poziv, pred publiku izaći dvadesetak zvijezda hrvatske estrade! Nismo zaboravili ni slušatelje s one strane Mure: u Ljutomeru, u dvorani Šic 21. prosinca za naše će slušatelje pjevati Dražen Zečić, baš po njihovom izboru. To je za nas slavlje – kad su s nama naši slušatelji. S njima sve, za njih sve...
Marijan Belčić

DEJAN BUVAČ SVIH JE 20 GODINA UZ RADIO 105:

I plakao sam u eter...

Od samog početka emitiranja, Dejan Buvač, poznati međimurski “kulturtrteger”, svojim se prepoznatljivim glasom slušateljima Radija 105 javlja od one emisije u 15 sati, 25. rujna 1993. godine. Danas vodi i uređuje emisiju Ljudi i događaji i svakodnevno se slušateljima javlja s Pričom za laku noć, a dvadeset je godina u eteru baš mu “proletjelo”:
- Prvo je to bio hobi, a sad priznajem, radio je strast! Jedno sam vrijeme i uređivao program, a uz dvije autorske emisije radim i sve drugo što treba...
Bilo je iznimnih trenutaka, razgovora, susreta u eteru... I plakao sam šutke (srećom me ne vide kao na televiziji) jer suze su mi potekle kad se rasplakala žena koju smo probudili rano ujutro u Australiji, prenijeli rođendanske želje i pozdrave rođaka iz Hrvatske... provalile su joj emocije, a onda i meni, a moram se savladati, kontrolirati... Nije to uvijek lako. Radio se mora voljeti... Utjecajan je medij, najbrži, najdinamičniji, najdostupniji.
No, tu je onda i odgovornost nas koji se javljamo: nijedan od nabrojenih “naj” ne smije se zloupotrijebiti, posebno ne kad se zna da nas slušaju djed i baka s unucima zajedno, da se ljudi oslanjaju na ono što smo izgovorili, poručili... A vrijeme je proletjelo da ni primijetili nismo. Dvadeset godina! Koliko sam kose pred dvadeset godina imao...