Iz Urugvaja u majčinu Kotoribu!

U razdoblju između dva svjetska rata brojne su međimurske obitelji imale puno djece, a malo kruha. Mnoge su stoga, “trbuhom za kruhom”, odlazile i u daleki svijet, najviše u Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju.
Tada mlada Kotoripčanka Margarita Munka u daleki je Urugvaj brodom otplovila 1928. godine i udomila se u jednoj obitelji bliskih rođaka u Montevideu, glavnom gradu te južnoameričke države koja je tamo živjela već više godina.
Margarita je upoznala mladića Ivana Berglarasa, porijeklom iz Istre, a ljubav je potvrđena i brakom u kojem im se rodilo devetero djece. od kojih je danas živih osmero - četiri sestre i četiri brata. Najstarija od njih, danas osamdesetogodišnja Ljuba (udana Rodrigez) prva je od njih, i to nedavno, posjetila Kotoribu, rodno mjesto majke Margarite. U Kotoribi je bila višednevna gošća svojih rođaka, obitelji Verice i Zlatka Sabola, a u njihovoj smo kući od Ljube čuli njezinu životnu priču. I to na dobrom hrvatskom jeziku, točnije mješavinom hrvatskog književnog jezika i međimurskog narječja...
- U našoj se obitelji govorilo hrvatski, odnosno međimurskom kajkavštinom, tako da se, zahvaljujući roditeljima, i ja pored španjolskog jezika mogu sporazumijevati i na hrvatskom. Već kao djevojčica od mame sam često čula priče o Kotoribi, Međimurju, a od nje sam mnogo puta čula i njezinu veliku želju da prije smrti barem jednom posjeti rodnu grudu. Na žalost, ta joj se želja nikad nije ispunila, ali sam je, eto, sada, makar sam već u osamdesetoj godini, ostvarila ja.
U Hrvatsku sam došla s prijateljicom Emom koja je porijeklom Slavonka, a došla je u posjet bližim prijateljima i rođacima u Zagrebu. S njom inače prijateljujem od mladih dana, kada sam kao medicinska sestra radila u jednoj bolnici u Montevideu.
Kao mlada djevojka Ljuba se udala za Urugvajca Osvalda Rodrigeza koji, na žalost, više nije među živima. Živjeli su skromno, smirenim obiteljskim životom u svojoj kući u predgrađu Montevidea, a u braku im se rodilo dvoje djece - kćerka Adriana i sin Osvaldo. Adriana je liječnica, a Osvaldo službenik, oboje imaju svoje obitelji i svoju djecu, a baka Ljuba unuku Veroniku te unuke Rodolfa, Maksimilijana i Hoakina.
Dok je (ovih dana) bila gošća obitelji Sabol, Ljuba je u Kotoribi obišla više svojih bližih i daljnjih rođaka, a posjetila je i Čakovec. Sada je u Zagrebu, s prijateljicom Emom s kojom je i bila i u Slavoniji i na Jadranu.
O svom boravku u Međimurju urugvajska Hrvatica Ljuba Rodrigez rekla je:
- Obitelj Verice i Zlatka Sabola prema meni je bila izuzetno ljubazna, gostoljubiva, a izuzetnu su gostoljubivost iskazali i svi ostali rođaci koje sam u Kotoribi posjetila. Što se tiče Kotoribe, jako mi se dopala, isto kao i Čakovec koji je vrlo lijepo uređen gradić, a takva su i druga mjesta koja sam imala prilike vidjeti. Međimurje je prekrasno, onakvo kakvim mi ga je opisivala mama... Kada se vratim svojima u Urugvaj, preporučit ću im da svakako posjete Hrvatsku, prije svega Kotoribu, Međimurje, rodni kraj naše mame, bake i prabake Margarite.
Franjo Preložnjak