JAMBROVIĆI IZ SVETOG URBANA: Ruke cijele obitelji u aroniji

Za čovjeka koji se cijeli svoj radni vijek bavi istraživanjem nalazišta nafte i plina Antun Jambrović iz Sv. Urbana izabrao je baš neobičan hobi: poljoprivredu, a k tome još i za naše prilike (još uvijek) rijetku kulturu, pa onda još i u krajoliku inače okupiranom vinovom lozom!

Uz okućnicu obiteljske kuće sa suprugom Mirelom zasadio je 2006. godine, onako, više iz radoznalosti, osam grmova aronije, sibirsku biljku koju su tada predstavljali kao namirnicu budućnosti, biljku izrazito velike ljekovite moći čijom se konzumacijom ljudski organizam efikasno pročišćava od štetnih tvari, koja antikancerogenim djelovanjem “ubija” maligne stanice tumora mozga, pluća, dojke, debelog crijeva, jetre, a k tome je izuzetan antioksidans, usporava proces starenja organizma, sprečava razvoj kroničnih bolesti...

Spisak iznimnih, skoro čudotvornih svojstava aronije je podugačak, tamne bobice i sok imaju antioksidativni kapacitet mnogostruko veći od borovnice i ostalih bobičastih plodova, istraživanja su pokazala da aronija poboljšava cirkulaciju krvi, snižava kolesterol i trigliceride u krvi, ublažava migrene i glavobolje, snižava krvni tlak, blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i želudac, a podiže i cjelokupan imunitet organizma.

JOŠ NEKOMERCIJALNO

Sa svim tim svojstvima, aronija je i u našem podneblju postala komercijalno zanimljiva biljka, no, Antun kaže da nasad aronije koji danas obitelj njeguje nije komercijalni:

- Ja sam cijeli život naftaš, ne živimo od poljoprivrede, nasad aronije koji imamo zgodan je dopunski prihod obitelji, ali traži i angažman cijele obitelji. Naše su ruke sad, kad je berba počela, stalno umrljane tamnom bojom plodova aronije. U poslu smo svi: supruga Mirela i naša djeca Sara (11) i Patrik (9), a to vam znači da se svi skupa dižemo jako rano, u pet sati ujutro već smo u nasadu, u berbi. Imamo ukupno 2.000 grmova, prvi nasad sa 600 grmova uredili smo 2012. godine, godinu kasnije proširili smo ga za još 600 grmova, a ove smo godine zasadili još 800 grmova... Sustav sadnje je takav da je moguće samo ručno branje, a sadašnjih 8.000 kvadrata pod aronijom možemo još proširivati jer zemlje imamo oko kuće, spuštamo se u nasad kao u vrt. Ne znam bismo li uopće krenuli u sve to da se u mom poslu nije dogodio zastoj. Jedva sam se izvukao iz Libije u kojoj sam radio za strane kompanije kad je počela revolucija protiv Gadafija. Moje područje rada je baš u problematičnim regijama, prošao sam sve - od Azerbajdžana, preko zemalja Bliskog istoka do zemalja Magreba (radio sam desetljećima u zagrebačkoj Geofizici, sad radim samostalno), kaže Antun Jambrović.

MIRELA ISTRAŽUJE

Da Antun nije po svom naftaškom poslu putnik, ne bi sreo ni svoju životnu suputnicu. S (tada još budućom) suprugom Mirelom upoznao ga je njen ujak s kojim je radio u Albaniji, u njenom rodnom Draču. Kako i zašto plane ljubav, znanost još nije otkrila, ali to nije ni važno jer je u Međimurje izdaleka došla još jedna vrijedna snaha.

Mirela, vedra i nasmijana osoba, zapravo drži sve uglove kuće kad Antuna nema jer on ima tempo rada po dva mjeseca na nekom jako, jako dalekom “terenu”, pa mjesec ili dva doma. Mirela se bavi pripremom (zbog planova koje ostvaruju korak po korak) mogućih proizvoda od aronije:

- Doma napravim marmelade, sokove, kombiniramo sok aronije i jabuke, odličan je shake od aronije, nadjev za kolače, za vlastite potrebe pripremimo po 150 litara soka, a već pomalo istražujem kakve bi se likere i sokove moglo iskombinirati s aronijom.

NEMA POSLA?!

Velik broj ljudi, nedovoljno upućenih u činjenice, misli da je aronija biljka s kojom “nema posla”, no, Antun kaže da je to, zapravo, zabluda:

- Ima posla, nije to biljka koju se nasadi, pa se pusti divlju rasti. Evo, sad je u našem nasadu ručno otkošena trava oko grmova, međuredni prostor ne malčiramo, da se sitnim malčem ne zasipa plodove. U nasad je dosad uloženo oko 6.000 eura, a tek smo ove godine došli do berbe u kojoj ćemo ubrati ne više od 400 kilograma plodova. Teoretski, na hektaru bi trebalo biti dovoljno aronije za solidan prihod obitelji. Međutim, to su teorije. U punom rodu s grma bi trebalo ubrati deset kilograma ploda, dakle, s 2.500 grmova to je 25 tona, pa se onda krene planirati s pedeset kuna za kilogram. A znate da je sve to uvijek samo kup lijepih planova i teorija. Sad zato ljudi na sve strane podižu nasade aronije, a ta cijena nije realna, realno je računati s upola manje! Kao i drugdje po Europi, na oko tri eura za kilogram. Istina je, nema troškova zaštite, nikakvih špricanja, to je zapravo eko-proizvodnja, ali treba marljive ruke. I nije istina da biljka ne treba zalijevanje i pažnju. Evo, u ovoj kišnoj sezoni, vidimo koliko je bolje rodila, koliko su plodovi kvalitetniji. Znači, pametno bi bilo urediti navodnjavanje.

Ovaj početni rod mi ćemo rasprodati (a puno i podijeliti) bez većih problema. Zovu ljudi koji su bolesni, koji imaju neku od bolesti za koje se zna da je aronija - ako ne lijek, onda barem iznimna pomoć konvencionalno liječenju. Mi smo zasad hobisti. I to cijela obitelj - supruga i djeca i ja kad sam doma. Da nemam mogućnost rasporeda rada toliko sam doma, toliko na terenu, ne bismo mogli tek tako njegovati nasad koji imamo. Budemo li odlučili širiti, imamo kamo, tek smo s jedne strane okupirali naš brijeg do kuće.

Marijan Belčić