JASNA LOVREC IZ SVETOG URBANA KROČI TRAGOVIMA IDENTITETA GORNJEG MEĐIMURJA

Dvadesetšestogodišnja Jasna Lovrec, mag. edukacije francuskog jezika i književnosti i mag. etnologije, iz Svetog Urbana još se tijekom studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru okrenula vlastitim korijenima i oštricu misli usmjerila kulturološkom identitetu kraja iz kojeg potječe. Nadgradnju seminarskih radova i istraživanja objedinila je u diplomskom radu s područja etnologije, krenuvši putem – kruha i vina.
- Većina mladih etnologa prva vlastita istraživanja započinje u rodnom podneblju. Istražujući lokalni identitet i tradicijsku kulturu gornjeg Međimurja u svjetlu globalizacijskih procesa, nailazila sam na ispreplitanje kruha i vina kao dva simbola života, životne energije, vječnosti i kreativnosti. S obzirom da se moja obitelj bavi proizvodnjom vrhunskih vina, želja mi je bila spojiti enologiju i etnologiju te dati svoj doprinos obiteljskom poslu – kaže Jasna Lovrec koja je na znanstvenom putovanju cestom kruha i vina susrela zanimljive ljude i osluškivala odjek davnina iz priča kazivača. Nedavno je u Zadru, na skupu bivših studenata zagrebačkog i zadarskog sveučilišta, predstavila istraživanja provedena za diplomski rad te promovirala Međimurje.
Osim mlinarstva te vinogradarstva i podrumarstva, Jasna se bavila i migracijama ljudi ovog kraja, kulturološkom kolizijom (putem usporednih primjera iz Slovenije), ostacima tradicijske vinske arhitekture svog kraja, održivošću tradicionalnog privređivanja, očuvanjem lokalnog međimurskog identiteta unutar europeizacije te ulogom etnologa u definiranju autohtonog. Obilazeći brojne lokacije, Jasnin se interes zadržao i na pelnicama ukopanim u stijeni u Jurovčaku.
- U literaturi sam pronašla podatak da su o nastambama, poput ovih u Jurovčaku, pisali još rimski kroničari. Danas ih susrećemo i u nekim drugim dijelovima Hrvatske te u Sloveniji i Austriji, no, za Međimurje su jurovčanske pelnice raritet i svakako bi ih trebalo sačuvati te predstaviti u što boljem svjetlu. I u jednom, za moj kraj tako uobičajenom, klopotcu susrelo se vino i kruh: klopotec je zapravo preteča mlinova na vjetar – kaže mlada etnologinja.
SVEČARI I ŠUMSKI DUHOVI
Susretima s kazivačima doživjela je i blizak susret sa stoljetnim svjetovima mistike.
- Svjedočenjima mojih susretljivih kazivača iz gornjeg Međimurja dotaknula sam i zanimljivo područje mitologije i pučkih vjerovanja. Čula sam priče među kojima je bilo i onih koje nisu za laku noć: bilo je svjedočenja o prikazama, o tzv. svečarima, šumskim duhovima, prijetećim predskazanjima “žarečeg” neba itd., tj., o pojavama i vjerovanjima čiji su korijeni duboko u staroslavenskoj mitologiji i, očigledno, u segmentima, sačuvani do danas. Ljetos sam imala priliku uključiti se u istraživanje o sakralnoj interpretaciji krajobraza i slavenske mitologije koje je pokrenula Lidija Bajuk te ponovo susresti neke od mojih kazivača na lokacijama za koje malo Međimuraca zna da postoje. Jedna od njih je Morsko oko u Svetom Urbanu, vrelo koje nikad ne presušuje i nikad ne smrzava i odakle ljudi oduvijek uzimaju vodu – priča Jasna Lovrec.
MISAO ZRI
Unutar obiteljskog gospodarstva Jasna trenutno uređuje etnozbirku, kako bi je pripremila za predstavljanje gostima ove vinarije bremenite drevnim tragovima. Šteta je što znanje i ideje mlade stručnjakinje još nitko od štrigovskog (i okolnog) turizma nije prepoznao kao potencijal i - zamolio za suradnju. Jasnu zanimaju i područja unutar struke na čijim izvorima još nije ugasila žeđ za znanjem:
- Zanimljiva je mitologija, kao i područje multikulturalnosti, migracije, etnomedicina itd. Uopće, naša je baština bogata i unutar nje se ima što istraživati, ali i uvrstiti u turističku ponudu. Smatram da se naši lokalni turistički djelatnici trude, no, ruralni turizam je nova kategorija, što znači da ima mjesta za nadopunjavanje i za nove sadržaje. Svakako bi u taj posao trebalo uključiti struku, ali i stručnjaci bi više poraditi na interdisciplinarnom pristupu. U tom povezivanju će, vjerujem, pomoći i centar za nematerijalnu kulturu Međimurja koji je u osnivanju i čije je formiranje inicirano iz Udruge Matapur – dodaje naša sugovornica.
Misao zri poput vina. Vrenje mora stati da se rodi spoznaja. Jasna Lovrec darovala nam je priču o zrenju misli, o putovanju rodnim brežuljcima u potrazi za znanjem. Pronalazila ga je na svakom koraku: u zlatu samonikle perunike nad kojom još lebde molitve starih duša upućenih bogu Perunu.
Željka Drljić