Je li vodotoranj u Sv. Urbanu promašena investicija?

Pucanje cjevovoda u vodoopskrbi nije ništa neobično, događa se svaki dan, no, kad bez vode ostanu kućanstva pozicionirana na nekoliko stotina metara od vodotornja, onda se pitanja nametnu i mimo volje.
Tako je minulih dana u Svetom Urbanu desetak kućanstava ostalo bez vode zbog puknuća cijevi - pojave koju iz Međimurskih voda saniraju s uspjehom, u roku nekoliko sati. Iako mještanima Svetog Urbana i okolice pogled seže do balona vodotornja zapremnine 200 metara kubnih, na kojem piše “Voda je život”, ovih su se dana zapitali - funkcionira li on uopće?
Naime, sve se češće čuje da su motori preslabi da vodu „dotjeraju“ do glavnog spremnika na vrhu tornja, da nema dovoljan tlak, ali i da je toranj nestabilan, pa bi mu trebalo dodatno učvršćivanje… Sve u svemu, propala i nepotrebna investicija! Je li doista tako?
Razgovarali smo s direktorom Međimurskih voda Vladimirom Topolnjakom te doznali da ispravnost vodotornja i pripadajuće mu hidrostanice dosad nisu bili u pitanju.
- Čeličnim vodotornjem i hidrostanicom upravljamo daljinski, s Vodocrpilišta u Nedelišću, te u svakom trenutku imamo informaciju o razini vode i tlaku u tornju, radu hidrostanice koja ga puni, svim momentima koji omogućuju da gornje Međimurje ima nesmetanu opskrbu vodom, uz zadan pritisak. Imali smo kvar na cjevodovodu i zato je desetak domaćinstava ostalo bez vode, ali mi smo ih sve o tome obavijestili i stvar popravili u roku nekoliko sati. To je bila viša sila. Konkretno, morali smo sustav ponovo napuniti vodom do određenog tlaka i tako je sve došlo u normalu.
Jedine promjene koje smo imali u samom vodotornju zabilježene su u utorak, 6. kolovoza, između 20 i 22 sata, no, u potrošnji se to nije osjećalo. Toranj je u tom razdoblju od dva sata bio bez vode, pa iako je u večernjim satima potrošnja vode najveća, ponavljam da pražnjenje vodotornja korisnici nisu osjetili u opskrbi vodom - kaže za list Međimurje V. Topolnjak.
A. Ličanin