JOSIP KORENT, KUPINAR IZ PRIBISLAVCA: Od raja do pakla...

Poblemi su započeli pred četiri godine. Tada su učestale provale, krađe i uništavanje imovine. Otada ih je bilo više od trideset, od čega devet krađa sa znatnijom štetom.
Ovako nam svoju muku predstavlja Josip Korent, istaknuti proizvođač kupina i kupinovog vina iz Pribislavca. Njegov nasad, cilj lopova i vandala, smješten je u predjelu zvanom Berek, sjeverozapadno od mjesta. Josip kaže:
- Iz ovih mojih dviju koliba u nasadu s pčelinjakom ukradeni su mi trimer, garnitura regala u kuhinji, štednjak s plinskim bocama, sudoper i sav sitniji inventar, čaše, vilice, sve što se može odnijeti. Zadnji slučaj vandalizma, prošlog vikenda, nisam ni prijavio policiji, nema smisla jer nije ništa ukradeno. Više od deset puta sam mijenjao bravu. Lani su mi pred Uskrs poskidali sve metalne ograde. Suzdržan sam u procjeni kada kažem da mi je tijekom te četiri godine pričinjena šteta od pedesetak tisuća kuna. To je dobar dio dobiti koju proizvodnja daje. U nekoj od zemalja Zapada od ove bih proizvodnje živio kao grof. Ima više razloga zašto to kod nas nije tako, ne samo krađe, ali kad se ovo doda, čovjek se mora zapitati zašto se trudi. Već sam i pomislio da sve ostavim, odem nekamo u Gorski kotar, tamo bih imao mir.
Josipov je nasad kupina bio mali raj, kako kaže. Osim što je uzgoj kupina izvor prihoda, on je mjesto na koje je mogao otići da se opusti, kamo je mogao pozvati prijatelje, a nakon svake berbe za berače je priređivao druženje. U četiri se godine raj pretvorio u pakao, kaže. Može li natrag postati raj? Ne vjeruje baš u to.
- Policija nije ništa uspjela učiniti. Svaki put kod ovih težih krađa žena se morala namučiti da sve opere nakon što su uzimali otiske, pa se pitam koja korist od toga. Istina je, jednom su uhvatili kradljivca, našli su ga kao počinitelja serije krađa. Tu sam dobio natrag 4 kile šećera - od 120, koliko mi je ukrao. Od policije nisam nikad ni zapisnik dobio. Ali zato sam jednom dobio uputu kako bih morao više boraviti u nasadu, da ga držim na oku. Pred dvije godine sam se zato izravno obratio Ravnateljstvu policije. Prema onom što znam, njihovi ljudi su i bili ovdje, nakon toga je nekoliko mjeseci bio mir.
Josip ističe još jednu stranu svojih nevolja - nedostatak solidarnosti među ljudima:
- Bilo je svjedoka koji su vidjeli počinitelje, neki su se bojali reći. Ali, da bi se došlo do kupinjaka, treba proći barem dvadesetak kuća, što nije moguće učiniti neopazice. No, neki ni ne žele reći da su nešto vidjeli, kao da im ne odgovara kad nekome nešto dobro ide.
Zapitali smo i policiju za njezinu sliku problema. Prema njenim zapisnicima, Josip Korent je od 2008., pa do 2013. godine prijavio 13 događaja s elementima krađe - i to 2008. godine jednu krađu, 2009. godine 5 teških krađa, 2011. godine 3 krađe, jednu s malom vrijednošću ukradenog, a 2012. i 2013. godine po jednu tešku krađu i jednu krađu s malom vrijednošću. Nasad s objektima je na osamljenom mjestu, a počinitelji su u svim slučajevima uglavnom ukrali prehrambene proizvode, posuđe te poljoprivredni i drugi alat. Dobar dio od toga bi odmah konzumirali ili prodali kao sekundarne sirovine – zbog toga je otkrivanje i utvrđivanje osnovane sumnje na kazneno djelo bilo otežano, kaže se u odgovoru koji smo dobili od policije. U svim slučajevima iscrpljene su sve mogućnosti i dostupni tragovi, ali je počinitelj utvrđen i kazneno prijavljen samo kod jedne teške krađe iz 2009. godine. Neslužbeno će iz policije dodati da ne mogu paziti na sve objekte koji bi mogli biti cilj krađe. Ali, da bi se smanjio broj krađa, ovo jest službeni stav, na širem području Pribislavca svakodnevno je pojačana prisutnost policije, što je i rezultiralo smanjenjem broja teških krađa i krađa za oko 30 posto, uz istovremeno povećanje otkrivenosti počinitelja za oko 15 posto. Za Josipa Korenta to je slaba utjeha. Njemu je iz voćnjaka već ukradeno sve što se moglo ukrasti.
Dražen Kovač