JOSIP MERLAK IZ ČAKOVCA - VIŠEGODIŠNJI DRŽAVNI PRVAK U CHEERLEADINGU

U trećem razredu osnovne velika mu je želja bila baviti se manekenstvom. Odlučio je biti sudionik kampa u Prvoj osnovnoj školi koji je organizirao danas Plesni klub Livi Čakovec. Iako su to bili početnički koraci, danas sedamnaestogodišnji Josip Merlak ostao je oduševljen. Znao je da će ples postati sastavni dio njegovog života. Danas mu u Hrvatskoj u individual kategoriji juniora u cheerleadingu nitko nije ravan.
- Manekenstvo mi je bila želja tako dugo dok nisam vidio i druge mogućnosti. U kampu smo bili raspoređeni po grupama. Učili smo najosnovnije stvari, pokrete, skokove. Znao sam da ću nastaviti jer sam već pri prvom susretu s tim sportom imao planove za sebe. Postao sam „navijač“ koji svaki tjedan uredno dolazi na treninge. Pamtim trenutke u kojima grupa vježba koreografiju, kad smo dizali cure lake kao pero... Svi smo uživali u glazbi i pokretima. Uskoro se približavalo državno natjecanje u Virju. Bilo je to 2005. godine. Natjecali smo se po grupama, a naša je osvojila prvo mjesto u coed junior kategoriji. Pobjednička godina u toj kategoriji bila nam je i sljedeća 2006., na državnom natjecanju Croatia the best, a 25. travnja 2008. godine, osim što smo u Berlinu na europskom natjecanju postali prvaci, ja sam zauzeo četvrto mjesto u individual kategoriji.
Da se okuša u samostalnom izvođenju nagovorio ga je jedan od njemu značajnih ljudi u Klubu - Siniša Stričak, voditelj i trener. Plesati u grupi bilo mu je i više nego zadovoljstvo, ali budući da je bio jedan od rijetkih mladića koji nastupaju s curama, nastupati samostalno bilo mu je i više od izazova. Livi ima puno članova i više grupa.
- Dižete cure lake kao pero, svi smo nadareni za gimnastiku, uvježbani, sve je to divno, no, kad sam ovladaš prostorom, onda si sam sebi najvažniji na svijetu. Znači, u individual kategoriji prije tri godine zavladao sam hrvatskim i europskim prostorom. Bilo je to na europskom natjecanju u Trstu. Između ostalog, osim mene, osvojeno je više zlatnih medalja. No, osvajanje medalja u drugim kategorijama nama je sasvim normalno i provlači se iz godine u godinu. Rezultat je to upornog rada članova i vodstva Kluba i naših trenera – kaže Josip koji je sada jedini dečko u grupi. Znači - 25 navijačica, kako se popularno zovu članice grupe, i on, jedini među curama. Sve se savršeno poklapa, kaže. Grupno odrade svoje, a on onda postaje „samo svoj“.
- Svakom tko je probao takvu vrstu druženja, putovao i natjecao se lako je to objasniti. Želiš biti najbolji. Meni je u individual kategoriji to uspjelo. Na europskom natjecanju u Trstu, prošle godine u Berlinu na Beach Cup natjecanju, pa u Beču. Ove godine zablistali smo u Zadru. Uporno vježbam i želim biti najbolji tako dugo dok to budem mogao. Zahvalio bih prijateljicama koje me uvijek bodre dok nastupam sam. Kad sam s njima, dajem sve od sebe. One su sjajne, zaista. Zato su i sve te medalje koje osvajamo grupno, u više kategorija, rezultat samo upornog rada i nesebičnosti. Naravno, spomenuo bih i našu dugogodišnju vrsnu trenericu Dijanu Lesar iz Nedelišća.
Josip je učenik Srednje škole Prelog, upisao se u razred konobara. Iskoristi svaki slobodan trenutak i isključi se iz stvarnog svijeta. Miksa glazbu, pleše, jedini je „navijač“ koji razmišlja da to postane njegovo profesionalno zanimanje. Ono zasada postoji amaterski, a živi ga na svim natjecanjima i nastupima na koja putuje sa svojom grupom, a potom nastupa i sam. U svemu su mu podrška tata Josip i mama Jasenka. Profesionalno, ovaj sport postoji u Americi, kaže Josip. Jednog dana, tko zna - možda će njegovi skokovi i plesni pokreti zatresti američko tlo.

Zinka Čižmešija