Jurinec: Da 17. rujna nismo oslobodili vojarnu, pola grada bi nestalo

Anton Jurinec: Kad sam preuzeo dužnost, bio sam svjestan odgovornosti i složenosti zadaće, ali i toga da ako izgubimo bilo što, objekte i ljude, da ću ja biti kriv. Ali nama to nije bila alternativa. Vojarne Čakovec i Varaždin su imale puno naoružanja, ali ne i ljude. Mi smo imali ljude bez oružja, no kad branite dom, drugačije se postavljate. Drugi je naboj.

U četvrtak, 17. rujna navršavaju se pune dvadeset i četiri godine od oslobađanja čakovečke vojarne i vojnih objekata u Međimurju. Razgovaramo o toj temi s Antonom Jurincem, predsjednikom Skupštine Općine Čakovec 1991. godine i tadašnjim zapovjednikom Kriznog štaba Općine Čakovec.

Na području Međimurja, raspored snaga Jugoslavenske armije (JA) bio je u karaulama Donja Dubrava, Kotoriba i na Graničnom prijelazu Goričan, zatim u Domu JA u Čakovcu i najvažniji - u vojarni Čakovec.

 - Naravno, vojarna je bila najzahtjevnija jer je tu bila inženjerija. Imali su toliko naoružanja i eksploziva da su pola Čakovca mogli sravniti sa zemljom. Djelovali smo autonomno, Krizni štab je bio pod izravnim zapovijedanjem Vlade Republike Hrvatske, a činili smo ga Vladimir Šajn (pok.), Ivan Krčmar, Marijan Balban, Stjepan Hamonajec i ja - prisjeća se Anton Jurinec u cjelovitom intervjuu koji donosimo u tiskanom izdanju.

Obilježavanje 24. obljetnice spomendana oslobođenja Međimurja 1991. najavljeno za četvrtak, 17. rujna počinje u 9 sati svetom misom za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje u Crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu. Potom će biti zapaljene svijeći i položen vijenac kod Spomenika poginulim braniteljima i Spomen zida, a u 10.30 sati će u zgradi Scheier biti održana Svečana akademija.

U podne će u Podturnu biti otkriveno Spomen obilježje poginulom hrvatskom branitelju Stjepanu Juriću. 

A. Ličanin