Arhiva 01.07.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:40.

"Kad Cigan ukrade kokoš, nisu svi Cigani krivi!"

“NIJE SEGREGACIJA, VEĆ ROMSKI TEROR!” (2.)

Poštovani građani lijepog nam Međimurja, obraćam vam se ovim putem u namjeri i s pravom da dam svoj osobni pogled i demantiram “osobni pogled” cijenjene nam gospođe Željke Drljić, objavljenim u međimurskim županijskim novinama pod naslovom “Nije segregacija, nego romski teror”. Prema njenom scenariju Romi su u ovoj županiji svakodnevni nasilnici, izgrednici, kriminalci ili ti drugim riječima najveće zlo ovoga svijeta. Spominje stotine pokradenih i oštećenih ljudi ovoga kraja, a koje su pokrali Romi. Isto tako kalkulira i navodi da po statistici kriminaliteta postoji naznaka da su Romi krivi za većinu kriminala počinjenih u ovom kraju. Osobno sam uvrijeđen natpisom u novinama iz činjenice da ovaj članak kategorizira sve Rome kao u prošla vremena kad bi Cigan ukrao kokoš, svi su Cigani bili krivi.
Budući da se cijenjena gospođa bavi istraživačkim novinarstvom, trebala bi se primiti pravog posla i u slijedećim osobnim pogledima napisati članak o većim ribama ovoga kraja, koji su svojim nezahvalnim postupcima doveli ovu županiju na rubu bankrota i zbog kojih muku muče većina građana Međimurja, koji su ostali bez posla u kreditima i koji žive na rubu egzistencije i svakog socijalnog minimuma. Sa pravom si postavljam pitanje tko su u ovom kraju pravi ili veći lopovi od Roma i jesu li Romi zaslužili da ih se na ovakav način javno blati, omalovažava, stigmatizira, javno uvrijedi i počini šteta koja gradi predrasude i stvara još veće barijere između dva naroda.
Isto tako pitam se što se time željelo postići, jer iako su problemi identificirani nitko ne nudi nekakvo kvalitetnije rješenje. Nakon ovakvog blaćenja Roma, hoće li Romi imati bolji položaj i podršku da uspije u životu? Tko će od ovoga imati koristi? Romi sigurno neće imati. Iz moralnih i etičkih razloga tako visoko obrazovana osoba trebala je dva put porazmisliti, a tek onda odlučiti, napisati članak o Romima, jer ovim člankom niste pomogli Romima, jer Romi ne čitaju uopće novine, pa im niste dali nikakve poduke ili pouke, ali ste pridodali ulje na vatru i rasplamsali i tako plamteće odnose dviju zajednica u ovom kraju, što se izjednačava sa govorom mržnje prema romskoj nacionalnoj manjini u ovom kraju.
Kao barjaktar ljudskih prava prosvjedujem i žalim što cijenjena novinarka tako visokog ugleda stavlja svoju poziciju i omalovažava pripadnike romske nacionalne manjine. Problema u romskoj zajednici ima mnogo, a to je dijelom zbog ponašanja bivše vlasti, koja je romske probleme dugi niz godina zanemarivala, marginalizirala i odgađala, a niti današnja vlast ne želi ni čuti niti ima sluha u rješavanju istih problema, već čeka da se problem riješi uz pomoć Europske Komisije. Tome je dokaz nastanak brojnih divljih izgrađenih romskih naselja koja su nastala diljem Međimurja, a koje sada treba legalizirati i dovesti u red. To opterećuje državni proračun, ali većinu sredstava daje Europska Komisija iz pred pristupnih fondova.
Ono što je najzanimljivije, a moglo bi zanimati i cjelokupnu javnost i Vas gospođo Drljić, da u Međimurju doista ima segregacije, diskriminacije, kršenja ljudskih prava Roma, nacionalne netrpeljivosti, da u Međimurju još uvijek ima lokala koji su zabranjeni za Rome, isto tako ima niz obrta koji odbijaju obavljanje svojih usluga pripadnicima romske manjine. Jeste li znali da žene Romkinje kad rađaju u našoj županijskoj bolnici imaju poseban smještaj samo za Romkinje (pod izlikom da takav smještaj Romkinje zahtijevaju) ili da kod ginekologa imaju poseban tretman pregleda, jer žene ne Romkinje ne žele leći na krevet i plahtu gdje je ležala Romkinja. Ovo spominjem preventive radi i pitam se je li netko kadar učiniti nešto po tom pitanju ili ćemo pričekati da se o ovome počne raspravljati ili odlučivati pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu? Lijepo ste pisali o Romima kada se zbio incident u Paragu, ali nitko nije spominjao diskriminaciju koju svake godine provodi župnik iz Macinca, jer neće krstiti romsku djecu onda kada to roditelj zatraži, nego krsti svu romsku djecu i to samo za 1. maj. Nitko nije u novinskim člancima opisivao ponašanje policijskih službenika, koji su u naselju Parag izazvali incident, a poslije interventnom policijom tukli žene i djecu i proganjali ih iz naselja do obližnje šume, gdje su u strahu boravili cijele dane. Jeste li znali da gotovo u svim mjestima gdje žive Romi na mjesnim grobljima imaju posebna izdvojena mjesta predviđenih samo za pokojnike Rome te da iako su u stanju kupiti grobno mjesto na drugoj lokaciji, ne daju im pravo kupiti. Posebno izdvajam kao primjer mjesno groblje Držimurec, gdje im ne daju ni pravo na korištenje mrtvačnice. Pokojnika su primorani držati u nenormalnim uvjetima u kući. Sprovod pokojnika obavlja se na način da se kreće od kuće pješice. Iz naselja Piškorovec do mjesnog groblja Držimurec ima više od 4 kilometara. Dakle Rom ni kao pokojnik nema jednaka građanska prava.
Često se nalazim u situaciji da se pred nekim moram dokazivati ili braniti određeno pravo koje mi po zakonu pripada, zar je taj netko u tom danom momentu teroriziran? I to nisu floskule, već glas Roma koji se na sve moguće načine žele socijalizirati i integrirati u većinsko stanovništvo, da postanu ravnopravni građani ovoga kraja. To je glas Roma koji na sve moguće načine traže uživanje jednakih prava, ne traže veća prava niti ih imaju, a ako vi znate da ih imaju nabrojite koja su to prava i argumentirajte ih. U skoroj budućnosti najavljujem, a to je nama Romima i potrebno, svakodnevni, veliki, javni pritisak u traženju prava, jednakosti, ali i obaveza Roma u ovoj županiji u svim pogledima i segmentima.
To neću ponavljati kao papagaj, već kao istinski borac za prava Roma. Romska nacionalna manjina u ovoj županiji svakodnevno je primorana trpjeti javna prozivanja, optuživanja, omalovažavanja putem svih raspoloživih medija i nitko u danom momentu ne razmišlja kakvu štetu izazivaju objavom takvih naslova u novinama o romskoj populaciji, već se dvije županijske novinske kuće natječu koja će na najbolji, brutalniji način pisati o Romima. S Romima i oko Roma ima puno posla, vjerojatno bi ste trebali zaposliti i do nekoliko novinara, koji bi imali što pisati o Romima, ali ne brutalnosti i negativnosti, već pozitivne teme, koje bi pomogli Romima u snalaženju u životu, u stjecanju prijateljstva sa pripadnicima ne romske populacije, u suzbijanju predrasuda prema Romima, što bi im olakšalo zapošljavanje a time i što brže socijaliziranje te u temama od koje bi koristi imala cjelokupna romska i ne romska zajednica. Romi nikada nisu bili na dobrom glasu u Međimurju i ironične li činjenice, iako Romi u Međimurju žive od 1625. godine, još uvijek nemaju uspostavljene dobre susjedske odnose, a njihov suživot je na distanci i nije niti čudno da većina romskog stanovništva u Međimurju živi u romskim naseljima, izdvojenim od većinskog stanovništva.
Slučaj Roma mora biti svima zanimljiv. Većinsko stanovništvo, bi kao društvo trebalo prihvatiti prijateljstvo s Romima i pomoći im da ostvare svoj hrvatski san, a to je postati jednakopravan i pošten građanin Republike Hrvatske. Tada nitko neće biti segregiran, niti teroriziran.
Tome težimo kad tražimo svoja prava, zar tražimo previše?
Elvis Kralj, borac
za ljudska prava

Izvor: 2879