KAD U PRESEKI KRUH ZAMIRIŠE “PO STARINSKI”

Prije četiri godine Eduard Lovrec iz Preseke, zajedno sa sinom Silvestrom, uspio je pridobiti povjerenje Ministarstva kulture i putem kandidature na natječajima doći do sredstava kojima bi djelomično obnovio stari mlin. Iako skroman novac iz državne blagajne, pomogao je da se na objektu zamijeni krovište, dok je izvana i iznutra potrebno učiniti još radova. Sve se odvija sporo, ali strpljenja i želje kod Lovrecovih ne nedostaje.
U međuvremenu, iz krušne peći ove obitelji povremeno se širi miris kruha. Kukuruznog, raženog, u svakom slučaju - rađenog po receptu Lovrecovih prethodnika. Eduardova supruga Albina je ta pod čijim se rukama minulih dana mijesio kruh za potrebe obitelji, a prije mjesec dana i za potrebe obilježavanja DVD-a Preseka. Za ovu posljednju priliku, kruh Lovrecovih bio je prava atrakcija.
- Obitelj Lovrec ispekla je kruh za naše goste i poslužen im je uz jelo, a da ga je nestalo u rekordnom roku, to ne moram ni reći. Ljudi rado kušaju hranu naših predaka, rađenu od poznatih namirnica, doslovno po recepturi naših baka - rekao nam je svojedobno predsjednik DVD-a Preseka Josip Petković.
Obišli smo Lovrecove i podsjetili se na njihovu namjeru da od starog mlina stvore turističku atrakciju. U obnovljenoj krušnoj peći sjaji žeravica, a štruce kruha spremne su za pečenje.
- Zamijesila sam kruh po recepturi moje svekrve. Čak vam ni ne mogu reći omjere jer ga već desetljećima radim “od ruke”, po osjećaju. U svakom slučaju, ovaj je rađen od raženog i pšeničnog brašna, soli, kvasa, mlake vode i floha. Floh je integralno brašno koje je nakon kamena u našem mlinu još i prosijano. Nekad sam stavljala i sirutku, što je svojstveno starim receptima - priča nam Albina Lovrec.
Grabova žeravica
Kruh poput ovog zanimljiv je i zbog toga što je danas prava rijetkost, pa nam Eduard govori kako se nekad pekla i kruhova pogača.
- U prijašnjim se vremenima za djecu pekla pogača jer se ispeče puno prije nego kruh. Tako su djeca nešto pojela dok se čekao objed. To smo zvali kruhovo godovno, a sve se peče na žeravici suhovog grabovog drva. Da se napravi žeravica, treba otprilike sat i pol, a temperatura na kojoj se kruh peče je oko 250 stupnjeva - kaže Eduard Lovrec.
Vratili smo se nakratko na namirnice, pa domaćini govore da u svom mlinu još uvijek samelju kukuruz.
- Dođu nam ljudi da im sameljeno kukuruz, onaj starinski, tvrdi, za žgance i zlevanke. Nadam se da ćemo s obnovom objekta mlina to raditi u svrhu prezentacije svima koji za to pokažu interes. Posebno bi mi drago bilo kad bi nam dolazila djeca. Smatramo da je lijepo znati o baštini i načinu života kakav je ovdje nekad bio - kaže naš domaćin Eduard čija je obitelj nekada od rada na mlinu živjela ugodno i u blagostanju.
Crtice iz povijesti
Mlin Lovrecovih ne radi gotovo trideset godina, barem ne u komercijalne svrhe. Međutim, sjećanja su i dalje živa.
- Rekli bismo da je mlin nekada bio pravi zlatni rudnik, a danas uspomena - priča Albina Lovrec i podsjeća kako je suprugov brat Franjo imao veliku ulogu u tome da ih ponuka da rekonstruiraju i stave mlin u funkciju.
Koliko mu radne obveze dopuste, time se danas više bavi sin Silvestar sa suprugom Ivanom.
- Franjo je godinama govorio da nešto poduzmemo, no, niše nismo u dobi za takve pothvate. Sin ima volje, ali ne baš i vremena, a s novcem je najteže. U svakom slučaju, sami smo regulirali potok u kojem trenutno nema vode jer je ova nevjerojatna suša učinila svoje. Alternativa je pogon na drvo, kako smo to činili nekada, proizvodeći ujedno i struju - priča Eduard kojem su otac, djed i pradjed također bili mlinari.
Obnova samog mlina je zahtjevna jer je dugo stajao zapušten, no, dragocjeno je to što je turbina očuvana. Obnova će zahtijevati vrijeme i puno novca, no, bit će vrijedno uloga jer mlin Lovrecovih ulazi u kategoriju svjetskih rariteta.
U međuvremenu, naši domaćini i dalje žive od poljoprivrede. Skromnije nego ikad, ali ipak. Hrane sedam do osam krava i prodaju mlijeko, a na poljima su kulture poput kukuruza, ječma i pšenice, uglavnom iskorištene za vlastite potrebe. Tik uz njihovo domaćinstvo je granica sa Slovenijom i njihova livada. Jedino što na njoj rade jest košnja, kažu.
Aleksandra Ličanin