KAKO JE POLICAJAC VJERAN HORVAT SPASIO ŽIVOT UDOMLJENOJ DJEVOJCI SAMANTI ZDOLEC

Dvadesetdvogodišnja Samanta Zdolec, djevojka s mentalnom retardacijom, 12 godina života provela je s udomiteljicom Katarinom Deban (77). Između Samante i tete Katice, kako je djevojka zove, vladaju povezanost i sloga, no, 3. srpnja, u prijepodnevnim satima Samantu je srce povuklo u rodni kraj - u Donju Dubravu. Privezala je na povodnik svog malog psa Binga te oko 10.30 sati krenula iz Katarinine kuće, u Kalničkoj ulici u Čakovcu, u pravcu južnog dijela grada. Katarina je ubrzo primijetila da djevojke nema, no, u prvi mah je pomislila da je otišla u šetnju sa psom, što svakodnevno čini. Vrijeme je prolazilo, vrućina postajala nepodnošljiva, a Katarinina strepnja je rasla.
Za to vrijeme, djevojka je, bez kapi vode pri ruci, lutala prometnicama... sve dalje i dalje od grada.
- Htjela sam otići doma... na proščenje v Donju Dubravu. Bilo je jako vruće. Jedan čovjek stal je s autom, ali nisam se štela sesti u auto jer mi je čudno izgledal i bilo me strah - ispričala je djevojka miješajući suze i smijeh, još posve zbunjena reakcijom okoline na svoj odlazak i neispranim strahovima koje joj je lutanje donijelo.
MUNJA
OSVIJETLILA SPAS
Samantin put nije moguće jasno rekonstruirati, ali je zastrašujuća činjenica da je lutala CIJELI dan, po paklenoj vrućini. Oko 21 sat na glavnoj prometnici u blizini Palovca Samanta i psić posustajali su od dehidracije i umora, a munje nadolazećeg nevremena parale su tamu. Moguće da je djevojka već bila dezorijentirana i(li) uplašena grmljavinom jer ju je njezin spasitelj ugledao na sredini ceste. Bio je to policijski službenik za suzbijanje maloljetničke delinkvencije Vjeran Horvat, iz Policijske postaje u Murskom Središću, koji tog trenutka nije bio u službi. Ugledao je djevojku na sredini ceste i, sudeći po Samantinim riječima, odmah je pronašao prave riječi i pravi način da joj ulije povjerenje. Zahvaljujući njegovoj procjeni i brzoj reakciji, djevojci je spasio život jer su je prije njegovog nailaska automobili samo zaobilazili i trubili:
- Rekao je da je policajac i da me pozna i da se ne trebam bojati i pokazao mi je iskaznicu. Rekel je da bu me otpelal doma, a ja sam mu rekla adresu u Čakovcu na kojoj živi teta Katica - ispričala mi je Samanta.
Vjeran je dovezao Samantu u zagrljaj uplašene tete Katice i tako je ova priča, koja nije slutila na dobro, sretno okončana.
- Kad smo se svi malo smirili, upitali smo Samantu kamo je krenula? Odgovorila je da je htjela ići na proščenje u Donju Dubravu o kojem smo pričale koji dan ranije, ali ona je pomiješala datume i mislila je da je proščenje baš sad. Znam da je srce vuče doma, da vidi svoju majku i ostale članove obitelji i organizirat ćemo joj siguran odlazak u D. Dubravu. Nakon što je nestala, odmah sam nazvala našu socijalnu radnicu Francisku Ćetković, a u potrazi su mi pomagali i susjedi. Samanta je nakon povratka doma bila iscrpljena, odmah je pojela toplu juhu i još je tražila kiselo mlijeko. Međutim, cijelu je noć bila jako uznemirena zbog svog psića koji je povraćao - kroz suze je ispričala udomiteljica Katarina Deban.
Ravnateljica Zavoda za socijalnu skrb Suzana Belović i socijalna radnica Franciska Ćetković s udomiteljicom Katarinom Deban javnim su putem još jednom poželjele zahvaliti Vjeranu Horvatu, ispričavši nam priču o čovjeku koji od čovjeka ne okreće glavu.
Željka Drljić