Kako se u poduzeću HERMAN d.o.o. krše radnička prava!

Sa zapravo nevjerojatnom pričom uoči božićnih blagdana u uredništvo Međimurja došli su Božo Rakić iz Pribislavca i njegova kolegica koja je zbog straha željela ostati anonimna za javnost, zaposlenici poduzeća Herman d.o.o. Mihovljan Radovana Hermana.
Malog poduzeća s pekarom u Palovcu i nekoliko trgovina prehrambeno-mješovitom robom po Međimurju u kojem se, sudeći po onome što govori to dvoje zaposlenika, niti zna za zakonska prava zaposlenika niti za druge propise u okviru kojih svatko, pa i to poduzeće, mora poslovati.
B. Rakić trenutno je na bolovanju, a njegova kolegica zapravo još ne zna gdje je jer prije isteka trogodišnjeg porodiljnog dopusta nije uspjela uspostaviti kontakt s poslodavcem koji nema ureda, na telefon joj se ne javlja, a prodavaonice iz koje je otišla na porodiljski dopust - više nema. B. Rakić je na bolovanju jer je zbog psihičkog šefovskog maltretiranja morao potražiti pomoć liječnika, a nakon deset godina rada kod tog poslodavca, nema trenutno od čega živjeti jer mu poslodavac uskraćuje isplatu naknade za bolovanje(!), a novinama se obratio jer drugog izlaza više nema:
- Želim se obratiti svima zaposlenima kod malih poduzetnika, odnosno onima koji rade kod onih rijetkih vrlo okrutnih pojedinaca kao što je moj poslodavac. Podnosio sam dugogodišnju torturu, a i dalje je proživljavam makar sam na bolovanju, no ne samo ja, nego i ostali zaposlenici koji još nemaju snage iznijeti sve one paklene stvari koje su nam se događale.
Vrijeđanje i
omalovažavanje
- Moj poslodavac Radovan Herman ima nekoliko manjih prodavaonica po selima Međimurja i veću pekaru u Palovcu, Međimursko srce. Tortura je započela, u mom slučaju, svakodnevnim vrijeđanjem i omalovažavanjem, nazivao nas je neznalicama, gamadi... Ako se naručila roba koja je bila neophodna za rad prodavaonice, za njega je to bio razlog da me od jutra do mraka maltretira govoreći mi - Ako neš to prodal, pojel boš tu robu, kupil buš ju sam itd. Tijekom dana je po deset puta zvao i pitao - Jesi li to prodao, kaj čekaš... A u kojoj se trgovini baš isti dan može prodati baš naručeno? Moj poslodavac od mene je to očekivao i zahtijevao. Još veće zlo počelo je kad je otvorio svoju pekaru, desetke puta dnevno je zvao - Jesi li prodao kruh, koliko je ostalo, koliko prometa imaš.
Na lošiji dan nekoliko komada kruha je i ostalo, a onda je opet bilo pitanja - Pa kaj je to, kaj se to događa, zakaj je ostao kruh, kaj si se ljudima zamjerio, kako od takvog idiota očekivati da proda, totalno si nesposoban...
I samokažnjavanje
- To je trajalo i trajalo, a moje psihičko zdravlje polako se, ali sigurno počelo narušavati. Kasnije su se torture pojačale - morale su biti jače kazne. Zamislite – mi smo dobivali i pisane naredbe o samokažnjavanju! Naime, drugoj smjeni ostavljao je naredbe u pisanom obliku, npr. da mi za nekakvu malu grešku daje razuman rok od dva dana da si sam predložim kaznu i to mora biti kazna koja će njega zadovoljiti. Ako ne, onda će on izmisliti kaznu!
Razmišljao sam - pa kakva bi ga to kazna mogla zadovoljiti da me jednom ostavi na miru. Za uništeno psihofizičko zdravlje svog sam poslodavca privatno tužio i zadnju riječ imat će sud, ali...
Krivotvorene inventure
- Moj poslodavac R. Herman 2010. počeo mi je govoriti da sam napravio manjak, da sam zapravo taj iznos ukrao (mi smo si u prodavaonici svaki klipić morali platiti), što me dodatno pogodilo. U višegodišnjem radu uočio sam njegove brojne muljaže. U nekima smo mi, zaposlenici bili prisiljeni i sami sudjelovati, primjerice – originalne zapisnike inventura bacao je i krivotvorio nove. Budući da sam znao što to znači i kamo to vodi - sve sam dokaze (računalne kopije) pospremio, u strahu da meni kad-tad ne prišije nekakvo zlo. Upozorio sam nadležne službe da isplatne liste ne dobivamo redovito, da se ne plaća mirovinsko itd. No, kad sam potražio pomoć na inspekcijama i kod poreznika, po zakonu je dosta toga već zastarjelo. Kad me R. Herman počeo još praviti i lopovom, smogao sam snage i sve što sam spremio, pokazao sam mu. No, to je bila moja pogreška. Tek je tada za mene počelo pravo zlo, prava tortura, piasne prijetnje, predotkazi i prijetnje otkazom, ne bih li mu vratio originalnu dokumentaciju, a onda je i kulminiralo prijetnjama likvidacijom.
Upoznao sam s time i policiju koja je uredno obavila svoj posao, ali od straha od R. Hermana, u Državnom odvjetništvu složio sam se da se ne goni kazneno, a R. Hermanu rekao sam da mi je već svejedno i može mi napraviti što hoće, može me i likvidirati ili dati (kao što on kaže) ukloniti, jer svi tragovi sada bi ipak vodili k njemu.
Postoji svjedok imenom i prezimenom koji je čuo njegove prijetnje. Međutim, to je bila kap koja je prelila čašu, narušila mi zdravlje - otada sam patio, više nije bilo spavanja, bila su buđenja u preznojavanju, sanjanje progonitelja... Javio se strah od izlaska među ljude, a kad je psihičko zdravlje puklo – javio sam se liječniku.
Ni bolovanje ne plaća
- Od lipnja 2010. se liječim. U bolnici sam više nego doma, a moj poslodavac uredno brine da nema pomaka u oporavku. Stalno me vraća na početak, proganja. Čak i pojedine članove obitelji maltretira, osobe koje mi pomažu u liječenju itd. Najnovije je - ne želi ni ne plaća mi bolovanje koje zapravo ne plaća on, nego HZZO, a ja od tog mizernog bolovanja živim i dobro zna da mi ovakvom i u ovom stanju nanosi zlo. Optuživao je ljude u bolnici da me lažno liječe (članovi moje obitelji su zaposleni u zdravstvu, a baš zbog njih, dugo nisam tražio liječenje, nisam htio da i oni pored mene pate).
Za operaciju – godišnji odmor
- Zamislite – za vrijeme rada kod Hermana imao sam pet ozbiljnih operacija u deset godina, a nisam koristio niti jedan dan bolovanja! Kod R. Hermana se sve mora napraviti za vrijeme godišnjeg odmora! Za dan bolovanja odmah se daje otkaz, a ja sam se toga bojao jer sam već i u godinama.
Ostale su mi posljedice poslije svake operacije jer nisam se stigao oporaviti u tih 20 dana godišnjeg, morao sam nazad na posao, nositi sanduke, robu itd. Po tome se vidi koliko sam ja tobože koristio navodne veze u bolnici - u 10 godina rada sa 6 operacija imam nula dana bolovanja!
S veseljem na posao?!
- Imam kolegica i kolega kod drugih poslodavaca, u METSS-u, TP-u Varaždin, Konzumu itd. s kojima se dnevno surećem, koji veselo idu na posao jer ih se cijeni prvenstveno kao ljude. Zavidim im. Poručujem svima koji su sličnoj situaciji - ako osjetite da ne možete izdržati kod nerazumnog i nesavjesnog poslodavca, nemojte oklijevati, idite, ne čekajte da vam se zdravlje naruši, lakše je naći novi posao, nego vratiti zdravlje.

Za cijeli sam život zapamtila 13. lipnja 2007.

Za blizance koje je rodila 30. prosinca 2007. godine kolegica B. Rakića koristila je trogodišnji porodiljski dopust, pa se, prema obavijesti HZZO-a, trebala javiti na posao 30. prosinca 2010. godine. Međutim, prije tog datuma nikako nije mogla u kontakt s poslodavcem R. Hermanom, a nije ni znala gdje, jer prodavaonica u kojoj je radila zatvorena je (nakon naloga inspekcije).
No, nije to njen najvažniji problem. Ona je također prošla cjelokupan repertoar torture, a ima i iskustvo teškog gorkog okusa o kojem ne može govoriti bez suza:
- Imam vrlo loša i teška iskustva, ali ona nisu ništa u usporedbi što sam doživjela kada sam poslodavcu rekla da sam trudna.
Najbolje da pobaciš!
- Za cijeli ću život zapamtiti datum 13. lipnja 2007. godine. Tada je – kad sam mu rekla da sam trudna i da ću zbog blizanačke trudnoće vjerojatno odmah ići na bolovanje – onako gavalerski, zapalio cigaretu, otpuhivao dim i počeo mi govoriti – što ti je to trebalo, muž ti je bitanga, tko će hraniti tu djecu... Opet je otpuhnuo dim (to su slike koje se pamte cijeli život) i rekao da bi bilo najbolje da napravim pobačaj! To je bio njegov savjet! U njegovom poduzeću bolovanje je nepoznat pojam, ja nikad sa svojom starijom kćerkom nisam išla liječniku, ni na cijepljenja, išao je djed, otac mog supruga. Mi smo radili.
Pojest ćete višak
- Svašta smo se naslušali od R. Hermana - od toga da moramo pojesti višak kruha (znate onaj kruh Recesija koji se reklamirao, pa propao), zivkao je stalno - što smo prodali, koliko, šest kamera je bilo instalirano u prodavaonici, a optuživao nas je da krademo! Pod kamerama, pa krademo?! Suprugu se nisam ni usudila ispričati kakva maltertiranja trpim na poslu... Zadnji radni dan rekao mi je da sam lopov, da sam krala robu.
Plaća mi je po ugovoru trebala biti (ja ugovor nikad nisam dobila) 2.380 kuna, tako je pisalo, a dobivala sam 2.000 kuna.
Nijednu platnu listu nikad nismo videli, a na njima je, sad znamo jer je Boško vidio na inspekciji te papire, da se na listama pravdalo i troškove prijevoza, topli obrok, rad nedjeljom i praznikom, a od toga nikad ništa mi nismo dobili. Jedini papiri koje imamo su Hermanove upute o samokažnjavanju, na primjer zato što je na pet konzervi bio pogrešno napisan broj otpremnice... Zakinuta sam psihički, financijski... Suprug mi je trenutno bez posla, pa ne znam što ćemo.
U Belici je zatvorena prodavaonica, prije isteka porodiljskog uspjela sam dobiti samo suprugu R. Hermana koja mi je rekla da će mi se on javiti. Nije se javio... A ja – budući da mi je porodiljski istekao, već od 1. siječnja moram imati prihod za obitelj. Moramo od nečeg živjeti, moram ići na posao...
Prije Nove godine njena je priča tu završila, a nakon Nove godine dobila je nastavak: u konačno uspostavljenom kontaktu s poslodavcem Radovanom Hermanom preko nadležne inspekcije dobila je obećanje da će dobiti – otkaz kao suvišna zaposlenica.

Takav primjer kršenja prava radnika još nisam vidio!

Boško Rakić član je sindikata i time mu je dostupna uobičajena sindikalna pomoć u obrani zaposleničkih prava, no njegova kolegica nije, ali joj je sindikat priskočio savjetom, na čemu se vjerojatno, kaže Franjo Veble, povjerenik SSSH-a za Međimursku županiju, neće stati jer:
- Tako drastičan primjer kršenja radničkih prava, a zatim i brojne druge nepravilnosti koje su mi postale poznate nakon što se u cijeli slučaj uključilo nadležne inspekcije, pa čak i sud i policiju, pa zatim i silom zakona dobila na uvid dokumentacija, ja još nisam vidio. U skladu s našom praksom, mi ćemo ljudima pružiti punu pravnu i svaku drugu pomoć jer ovo je ipak nedopustivo ponašanje jednog poslodavca koje kompromitira i sve one ljude u branši koji su korektni prema svojim zaposlenicima i trude se poslovati u skladu sa zakonom. S tržišta rada, odnosno s tržišta uopće, subjekte kao što je Herman d.o.o. naprosto bi trebalo zakonom isključiti.

SASLUŠATI I DRUGU STRANU?
Teško, kad se ne javlja na telefon
U nastojanju da se prozvanom poslodavcu B. Rakića i njegove kolegice omogući iznošenje svog viđenja problema, makar kakvog obrazloženja, rezlutat je bio: broj koji ste birali se ne koristi (a naveden je u službenim podacima poduzeća u poslovnim web-bazama) i dobili ste pretinac govorne pošte... Nije uvijek moguće (barem ne odmah) saslušati i drugu stranu. (M)

Zašto anonimno?!
Hermanova zaposlenica čija je priča zabilježena pristala je i na fotografiranje, na navođenje punog imena i prezimena, no nakon još jednog odlaska u sindikat, došla je s mol-bom: “Moje ime nemojte navoditi, niti stavljati sliku, jer u sindikatu su mi rekli da ću si, ako budem u novinama, teško naći novi posao?!” Poštujući njenu želju i njen strah izazvan i neobjašnjivim sindikalnim savjetom, priču objavljujemo u dopustivom obliku, a sindikalnim savjetom pozabavit ćemo se naknadno.
Ipak: da je u novinama izašla i fotografija, ime i prezime, posebno fotografija s danas trogodišnjim blizancima za koje joj je bivši poslodavac umno savjetovao pobačaj – možda bi joj baš zato ponudio posao netko drugi, tko poštuje zaposlenike i, zbog osobne socijalne osjetljivosti, spreman je pružiti najbolju moguću pomoć nekome u nevolji - posao. Takvih ljudi, srećom, još ima, kao što ima i bedastih sindikalnih savjeta.