Kamo su "odletjeli" anđeli?

Ovo pismo upućujem svim onim divnim ljudima koji nalaze zadovoljstvo u tome da harače po tuđim grobovima.
Naša je obitelj prije dva mjeseca doživjela veliku tugu i bol; nakon kratke i teške bolesti naš je voljeni djed izgubio bitku za život. Duša nam se slomila, a taj je udarac najviše zabolio dijete, unuka, djedovu sreću i veselje; bezbrižno djetinjstvo narušila mu je spoznaja da je izgubio djeda, samo 5 dana prije rođendana...
Nedužno dijete ne shvaća okrutnost i nepravdu života i često pita: “Zašto je djed morao umrijeti? Pa bio sam jako dobar i dobro sam učio.”
I dok se sa suzama i tugom probijamo kroz svaki novi dan, utjehu ne možemo naći čak ni na groblju. Kako da vam opišem bol, nevjericu i suze djeteta koje je došlo na grob zapaliti svijeću i vidjelo da je neka “dobra duša” pokrala figurice anđelčića koje je to dijete donijelo na grob? Ne radi se tu o nikakvoj materijalnoj vrijednosti, to su samo sitnice kojima pokušava ublažiti tugu, skrenuti misli s toga koliko mu nedostaje.
Pa vas pitam: Kako možete kad već savjesti nemate? Što vam to znači, što radite s tim? Pa nagađam:
- Stavite kod kuće na regal kao trofej?
- “Kitite” grobove svojih pokojnika ukradenim sitnicama?
- Ili ste čak toliko kreativni da ćete te sitnice uklopiti u aranžmane za predstojeći blagdan?
Ne vjerujem da to netko radi samo iz zabave i obijesti. A nije ni sekundarna sirovina u pitanju.
SRAMITE SE!
P.S. Ako vam slučajno nije bilo dovoljno materijala koji ste skupili po tuđim grobovima (da, opazila sam da su i s obližnjih grobova anđeli odlepršali) da vas obavijestim ako poželite ovaj put legalno obogatiti svoju “kolekciju”, ima dućana u kojima se anđelčići prodaju u rasponu cijene od 6 - 12 kuna.
Ne vjerujem da vam je to preskupo... ili se radije prepuštate adrenalinu kad “šopingirate” po groblju usred bijelog dana? Sramim se u kakvom svijetu živimo kad nam ni naši mrtvi mira nemaju. A svi smo na spomenik dali uklesati: POČIVAO U MIRU.
Čitateljica iz Čakovca
(podaci poznati
Uredništvu)