KARLA DOBRANIĆ, DIZAJNERICA ODJEĆE I TEKSTILA I SLIKARICA IZ NOVOG SELA ROK

Tridesetdvogodišnja diplomirana inženjerka tekstilne tehnologije Karla Dobranić iz Novog Sela Rok uz svoj se posao već niz godina bavi i slikanjem. Od malih je nogu, već u osnovnoj školi, zamijećen njen slikarski talenat. Stoga je i srednjoškolsko školovanje nastavila u Varaždinu u kojem je upisala dizajn odjeće i tekstila. Potom je stekla i diplomu zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta te zvanje diplomiranog inženjera tekstilne tehnologije, projektanta smjera dizajn. Kako se zaposlila kao dizaj-nerica u poduzeću za izradu kožne galanterije Galko Mali Bukovec koje je počelo i s proizvodnjom obuće, upisala je i dizjan obuće. Svo to vrijeme, s prekidima u vrijeme studiranja, u slobodno je vrijeme slikala, o čemu nam je rekla:
- Svo moje obrazovanje blisko je s kreativnošću i stvaranjem. Zato sam ga i odabrala. Mene su u školi i na fakultetu učili akademski slikari i grafičari, tako da sam od njih mogla puno naučiti. Ističem Gorana Merkaša, akademskog grafičara koji je ostavio velik trag u mom stvaralaštvu.
Za svoju sam dušu počela slikati u srednjoj školi. Tada sam bila i članica čakovečkog Likovnog udruženja. No, s početkom studiranja posvetila sam se učenju, pa sam zanemarila slikanje.
Kad mi je umro otac, prisjetila sam se riječi G. Merkaša koji mi je rekao da zaboravim na sve i počnem slikati. Rekao je da ću u takvoj situaciji imati inspiracije i u slikanju naći izlječenje. Tako je i bilo. Po završetku studija počela sam kao dizajnerica raditi u MTČ-ovoj tvornici Dječje trikotaže u Prelogu. Slikanju sam se vratila kada me jedna kolegica zamolila da joj naslikam nešto za poklon rođacima koji su odlazili u Australiju. Tako sam se - slikajući razne međimurske motive, čakovečki stari grad, crkve i slično za razne poklone, vratila slikanju.
RANOJUTARNJE STVARALAŠTVO
Što Vam znači slikanje, zbog čega imate potrebu za tom vrstom izražavanja?
- Meni je to, na neki način, bijeg od svakodnevnice. Slikanjem mogu izbaciti osjećaje - i one dobre, ali i tugu. Sve se to vidi u liniji, boji. Smirena sam osoba. Rijetko tko bi imao strpljenja napraviti sliku od točkica. Za to je potreban mir. Tom sam tehnikom izradila više slika. Na drugoj strani, portret majke Tereze radila sam doslovno 15 minuta. Sve ovisi o tehnici i inspiraciji. Najljepše mi je slikati rano ujutro, ali kako sam zaposlena, nemam baš puno mogućnosti za to. Zbog toga najčešće radim subotama i nedjeljama, kad sam doma ili na godišnjem odmoru.
Koje tehnike najviše koristite i koji su motivi Vaših radova?
- Među motivima prevladavaju ženski aktovi, sakralni objekti, portreti, a u posljednje vrijeme i apstraktni motivi. Ništa mi nije problem naslikati. Nisam akademski obrazovana slikarica, ali nisam niti čisti laik, samouka slikarica jer sam tijekom srednje škole i fakultetske naobrazbe imala dosta gradiva vezanog uz umjetnost i kreativnost. Naučila sam da je sve što vam treba za likovno izražavanje u oku promatrača. Sve je u gledanju, promatranju i matematici. Treba znati koliko puta glava ide u tijelo. Sve je stvar mjerenja i stavljanja tih omjera na papir. Ovisno o raspoloženju, bira se i tehnika. Primjerice, netko će odmah naslikati akvarel. Ali ja radim u slojevima - od svjetlijih prema tamnijima, i svaki se prvo mora osušiti, pa tek onda na njega ide drugi. To znači da taj postupak ima određeno vrijeme stvaranja. Koristim i crtačke i slikarske tehnike. Okušala sam se i s uljem na staklu, ali to još učim. Ta tehnika je komplicirana jer se slika sa suprotne strane slike.
Do sada niste puno izlagali. Zadnja izložba bila je prošle godine u Podturnu.
- Kad sam bila članica LUČ-a, s Udruženjem sam bila na nekoliko skupnih izložbi u Čakovcu i Pečuhu. Prošle sam godine izlagala u Podturnu, a sada s kolegicom Anom Detoni iz Žiškovca pripremam zajedničku izložbu koja će najvjerojatnije biti postavljena u Varaždinu.
Odakle Vam talenat za slikovno izražavanje? Imate li nekog u obitelji koji se time bavi ili se bavio?
- Moj pokojni otac Franjo Golub, po zanimanju soboslikar, slikao je ulja na staklu. Ali s tim je počeo pred kraj života i radio svega četiri godine. No, kako je vrijeme prolazilo, bilo je vidljivo da mu to ide sve bolje.
R. Topličanec