KATARINA I ANĐELKO JURAK IZ MURSKOG SREDIŠĆA: Složni u borbi protiv besparice

U Murskoj ulici u Murskom Središću, u kući koja zahtijeva hitnu obnovu živi brojna obitelj Jurak. Jurakovi imaju osmero djece, a njihovo prvo dijete, sada 19-godišnja Anita, imala je samo pet dana kad je otac Anđelko (rođen 1966.) otišao na slavonsko ratište braniti domovinu. Anđelko je sada kao branitelj u mirovini koja iznosi oko 2.300 kuna. Majka Katarina (1969.) je nezaposlena, ranije je radila u Modeksu i u jednoj privatnoj tvrtki.
Uz najstariju Anitu, koja je završila srednju krojačku školu, tu su još Mateja, Lidija, Mario, Barbara, Nikola, Antonija i najmlađa, trogodišnja Nikolina. Mateja stanuje kod ujaka, kuharica je po struci, uspjela se zaposliti u čakovečkoj Kruni, Lidija je srednjoškolka, a Mario i Barbara su osnovnoškolci. Nedavno je u župnoj crkvi u Murskom Središću varaždinski biskup Josip Mrzljak krstio njihovo najmlađe dijete Nikolinu, pa su Jurakovi kratko vrijeme postali “poznati” u svojoj sredini. Živjeti, međutim, treba i dalje. Svečarske prigode kratko traju, a ostaje borba za preživljavanje. I za djecu, jer Jurakovima su djeca sve što imaju. Kako živi obitelj Jurak?
- Teško je, svaki dan se borimo s besparicom. Srećom, ima dobrih ljudi koji znaju pomoći i odjećom i hranom. Dosta nam je pomogao i još nam uvijek pomaže naš župni Caritas, a posebno smo zahvalni pekaru Ninjaju koji nas već dvije godine besplatno opskrbljuje kruhom.
Da toga nema, bilo bi nam puno teže. Ovako, ako nema baš nečega drugog na stolu, može se uvijek nešto na kruh namazati, rekla nam je nakon upoznavanja majka Katarina.
“Prosječnoj” obitelji teško je i zamisliti osmero djece u jednoj prostoriji, a na pitanje kako se snalaze Jurakovi , kažu kako niti sami ne znaju. Teško je u svakom slučaju.
Anđelko ponešto zaradi traktorom, no muči ga činjenica da djeci ne može priuštiti ono što druga djeca smatraju pod normalno.
- Moja mirovina iznosi oko 2.300 kuna, ali zbog kredita, koji iznosi 4.000 kuna, ne dobivam niti kunu van. Ne mogu ni rate kredita otplaćivati, dužan sam bankama, ali se nadam da će se i to popraviti jer će mi priznati invalidnost, pa će i mirovina valjda biti nešto veća. Bili smo prisiljeni uzeti kredit za stolariju na kući. Isključili su nam plin jer nismo mogli plaćati račune, grijemo se na drva koja dobijemo na ime socijalne pomoći.
Jurakovi su u braku 20 godina, a na pitanje kako su se odlučili na tako veliku obitelj, Anđelko kaže da je to Božja volja.
- Tamo gdje se jedan na-jede, najest će ih se i njih osam. Istina, ne možemo si priuštiti sve što bismo trebali, a djeca previše ni ne traže. Slušam o tim sindikalnim košaricama za četveročlane obitelji, a nas desetero ne može si takvu košaricu priuštiti u tri mjeseca. Probajte izračunati koliko bi koštala košarica za našu obitelj.
Živimo u kući koju je naslijedila supruga iako još nije gruntovno sve skupa na nas preneseno. U jednom dijelu vlasništva tu su još dvije polusestre koje bi trebalo isplatiti, a nemamo odakle. Praktički smo podstanari na svom.
Odmah do nas je brat, također 80-postotni ratni invalid, i on nam povremeno pomaže, voli djecu, pa im često kupi neke slatkiše.
Pitanje prostora za Jurakove je od životne važnosti, Anđelko bi želio urediti gornji kat, ali za to nema novaca. Jako bi im dobro došao materijal, posebno stotinjak kvadrata gipsanih ploča, kako bi zatvorio i izolirao gornju etažu, i djeci uredio sobe, pa ako ima dobrih ljudi...
- Ja bih to sam ugradio, i uredio, ali nemam novca za materijal. Stolariju za gornju etažu i najmještaj nabavio sam pomoću kredita, sad treba urediti sobe. Djeca rastu i trebaju sve više privatnosti.
Jurakovi su okrenuti sami sebi, a na pitanje kako uspijeva održati tako veliku obitelj na okupu, majka Katarina kratko odgovara:
- Teško. Ali pomažemo jedni drugima koliko možemo. Srećom, djeca su nam, hvala Bogu, isto zdrava. Uzdamo se u sebe, poljoprivredu nemamo. Ponovo moram zahvaliti Caritasu, a za našeg pekara zaista nemamo riječi kojima bismo mu zahvalili.
Dnevno nas opskrbljuje kruhom, a to nam strašno puno znači. Prije sam doma pekla kruh, ali sada niti to više ne ide. Ja vam doma nemam malih posuda za kuhanje. Sve što se kuha, mora se kuhati u loncu. Briga o djeci traži 24 sata stalnog angažmana. Sve je u redu dok sam još koliko-toliko zdrava, a glavobolje ne računam, to je kod mene normalna pojava.
Nemamo novca za vrtić, što bi me tijekom dana barem malo rasteretilo, rekla je majka Katarina, okružena dijelom svoje velike obitelji koju je praktički nemoguće u istom trenutku okupiti na jednom mjestu. Dio djece je u školi, dio na poslu, doma je uglavnom samo četvero najmlađih koji su pažljivo i pristojno slušali razgovor starijih.
VladoTrstenjak

Pomozimo Jurakovima
Jurakovima je dobrodošla svaka pomoć, bilo novčana, bilo neka druga. Najveća im je želja urediti gornji dio kuće, kako bi djeca dobila primjereniji smještaj. Za to treba nešto građevinskog materijala, čime bi Jurakovi riješili velik problem. Obitelj Jurak može se naći u Murskoj ulici br. 18 u Murskom Središću. (vt)