Kobila je ugibala u mukama, vlasniku svejedno

U petak ujutro, 16. travnja iz Mihovljana su zaredali telefonski pozivi u uredništvo: na livadi između Mihovljana i kanala lateralca, iza vrtova obiteljskih kuća u mukama je ugibala i batrgala se, nemoćna ni da ustane više sedmogodišnja kobila, okružena psima koji su (iz znatiželje ili preostalog instinkta) obilazili oko napuštene životinje. Vlasnika Ivice Mesarića, koji godinama drži konje na tom prostoru, nije bilo u blizini, ali javio se na telefonski poziv i hladnokrvno konstatirao:
- Pa što je tu čudno ako konj ugiba, nikad niste vidjeli da konj ugiba!? Sve životinje ugibaju! Bio sam u noći kod kobile, u tri sata, pokrio sam je – pa ako preživi, preživi, ako ne – to je priroda... Veterinara nije zvao, niti je bilo što drugo poduzeo da se životinja koja je, čini se, pala u kolike (specifični grčevi kod konja, fatalni bez veterinarske intervencije) zbrine.
Na takav (recimo to pristojno) ležeran odnos prema životnijama koje I. Mesarić drži već su ranije višekratno intervenirali susjedi. Konji koje on ima na više od minus dvadeset stupnjeva Celzija zimi su bili ostavljeni na otvorenom, privezani za drveće ili grmlje, a na mjesto na kojem je ugibala sedmogodišnja kobila HT 163 bez veterinarske pomoći pozvan je i veterinarski inspektor Ljubomir Kolarek, koji je došao s dežurnim veterinarom Mihaelom Kacunom, da vidi o čemu je riječ.
Telefonom je kontaktirao vlasnika kobile i poprilično ljut i ogorčen za list MEĐIMURJE komentirao je slučaj:
- Nije ovo prvi put da nas ljudi zovu zbog načina na koji Ivica Mesarić drži konje, ali ovo je prevršilo svaku mjeru. Budući da je životinja u krajnje lošem stanju, neishranjena i bolesna, bez mogućnosti oporavka, nije preostalo ništa drugo nego da je kolega Kacun eutanazira, a po lešinu je došao ovlašteni otpremnik.
Mesarić ima čak 31 konja, zapravo sada 30, i s ovakvim postupanjem prema konjima izravno krši odredbe zakona o dobrobiti životinja. U skaldu sa svojim ovlaštenjima, ja ću poduzeti potrebne mjere jer, osim provođenja naređenih mjera zaštite životinja – u ovom slučaju provođenja testiranja na IAK i leptospirozu i nakon toga potrebnih terapiranja konja na koje smo ga prisilili – konji nisu zbrinuti kako to nalaže zakon i na ovome se neće stati. Ako nema uvjeta za držanje tako velikog broja konja – onda ih ne može ni držati, a s ovakvim odnosom prema životinjama bolje da ne govorimo o ambiciji da se te konje koristi za sport, rekreaciju ili školu jahanja. Ovo nema smisla. (MB)